Milan Tegeltija, dakle, sasvim sigurno neće podnijeti ostavku, neće se ni izviniti niti će se potruditi da ponudi bilo kakvo pristojno pojašnjenje koje bi posjedovalo zrnce (samo)kritičnosti. On nema kome podnijeti ostavku, on je samo svoj majstor, iščupan iz sistema demokratske kontrole i stručnog nadzora, on vodi regulatorni pravosudni servis koji se samoregulira.
Piše: Senad Avdić
Prije četrdesetak godina, u vrijeme komunističkog jednoumlja i totalitarnog "bespravlja", jedan je republički ministar pravosuđa "prav-zdrav" podnio ostavku. Nisu u to vrijeme bile česte ostavke visokih funkcionera, rijetke su bile i njihove smjene, jer su kadrovski filteri, sigurnosna i moralno-politička sita i rešeta bili "gusti", teško propusni. Ostavka je prihvaćena glatko, ministar je proslijeđen na neko drugo, manje vidljivo mjesto "u struci", bez medijskog propitivanja, čaršijskih ispiranja usta njegovim slučajem. Sve je obavljeno brzo, glatko, efikasno, k’o rukom odneseno.
Mnogo godina kasnije, nakon ovoga rata, opričana mi je pozadina ovog zaboravljenog pravosudnog skandalčića, koja je, u najmanju ruku, zanimljiva, a trebala bi biti aktuelna i poslije tolikog protoka vremena i svega ostalog što je u međuvremenu bespovratno proteklo. Priča je do mene došla iz "prve ruke", od neposrednog aktera, nekada visokopozicioniranog radnika Državne sigurnosti BiH (nije "onoga" na koga ste pomislili!) uposlenika takozvanog ušnog odjela. Radnja se odvijala u zatvoru "Kula", u prostoriji rezerviranoj za posjete zatvorenicima. Među njima se nalazilo i jedno, kako se to zvalo, "bezbjedonosno interesantno lice", kriminalac iz "oblasti neprijateljskog djelovanja". Kada bi mu neko od rodbine dolazio u posjetu, "Služba" je obavezno postavljala prislušni urađaj na stolici posjetitelja, snimala razgovore, pa poslije tabirila njihov sadržaj i pisala zabilješke, "poduzimala mjere"...
MITO, BEKRIJO, I KORUPCIJO
Nakon jedne od posjeta, dežurni operativac-bezbjednjak je zaboravio pokupiti prislušnu bubicu, priheftanu na zatvorsku stolicu, pa je nehotično snimljen razgovor sugovornika tokom naredne posjete. Tako je snimljeno da "posjećeni" zatvorenik, "obični" kriminalac, svojoj supruzi daje upute da se javi ministru pravde, najavi mu se, odnese mu poklon, takav i takav, objašnjavajući da je to već neko sa slobode sve utanačio, njeno je samo da obavi predaju peškeša. Zauzvrat će ministar poraditi na skraćenju njegovog robijanja, pomilovanju.
Radnici Službe su taj neočekivani "ulazak u kadar" novih aktera u početku tretirali kao tehničku grešku, ali kada su poslušali snimak do kraja, vidjeli su, odnosno čuli, da tu "ima mesa", odnosno potencijalnog krivičnog djela u pokušaju. Uglavnom, pratili su suprugu zatvorenika tokom posjete ministru i u trenutku primopredaje poklona, uhvatili ih "in flagranti" u kaznenom djelu "primanju i davanju mita". Gospođu su pustili, a ministru, nakon što su se prethodno konsultirali sa njegovim šefovima, rekli da imaju njegov slučaj "zaokružen" krivičnopravno "čist" i ponudili mu častan izlaz iz neugodne i kažnjive situacije u kojoj se našao: podnošenje ostavke. Tako je i bilo.
Milan Tegeltija, predsjednik Visokog sudskog i tužiteljskog vijeća, osoba koja ima više moći i utjecaja nego bilo koji ministar pravde, bivši, ili aktuelni, po drugi put se u nepune dvije godine okliznuo na istu koru od banane. Nakon strmoglavljivanja u slučaju "Potkivanje", kada se uz malu pomoć prijatelja iz VSTV-a, Tužiteljstvu BiH i Dodikovom banjalučkom "Kremlju" dočekao na noge lagane, on je još jednom uhvaćen, snimljen, kako van svake razumne sumnje objema nogama, brzo, ali i brzopleto, izlazi iz svog mandata prvog među jednakim od 15 članova Visokog sudskog i tužiteljskog vijeća BiH.
Milan Tegeltija, ne treba tu nikakvu iluziju imati, neće podnijeti ostavku. Ostavka je, pored ostalog, čin moralne odgovornosti i profesionalne časti. A predsjednik VSTV-a BiH je u obje te kategorije (morala i časti) visokodeficitaran, pothranjen kadar. Dovoljno je čuti samo mali isječak tonskog zapisa njegovog najnovijeg monologa koji je snimljen i javnosti dostupan, da odmah zaokružite sliku sitnog nakupca sa pijace "Arizona", kojem je sa mutnog bosanskohercegovačkog političkog i pravosudnog neba palo u ruke nešto što je svugdje u svijetu rezervirano za ozbiljnu čeljad, što je privilegija stručnih, odgovornih, kultiviranih ljudi. "Ako se otvori negdje pozicija, tip Gradiška, Prijedor, p**ke materine, ovo, ono, šta je košta da bude tamo godinu dana i da je kasnije prebacimo ovamo"; to je jezik i to je "stručna" terminologija kakvu koristi osoba od čijih odluka ovise profesionalne karijere i ljudske egzistencije hiljada pravosudnih radnika u ovoj zemlji.
"Ja sam Sanji rekao sve. Samo moramo biti pametni i taktično to odigrati", govori Tegeltija svojoj sugovornici Milijani Buhi, članici VSTV-a. A ona taj njegov pijačarsko-šanerski diskurs u reakciji nakon objavljivanja Tegeltijinog "proklizavanja" tretira kao "razgovor o sukobu interesa" njene sestre?! Ono što bi se trebalo zvati testiranje, provjere, imenovanje u Tegeltijinom vokabularu je vrlo ispravno nazvano "odigravanje". On se sa pravosuđem i cjelokupnom javnošću igra, poigrava, izigrava odgovornost, razigrava svoje klijentelističke mreže...
Milan Tegeltija, dakle, sasvim sigurno neće podnijeti ostavku, neće se ni izviniti, niti će se potruditi da ponudi bilo kakvo pristojno pojašnjenje koje bi posjedovalo zrnce (samo)kritičnosti. On nema kome podnijeti ostavku, on je samo svoj majstor, iščupan iz sistema demokratske kontrole i stručnog nadzora, on vodi regulatorni pravosudni servis koji se samoregulira. Sva njegova odbrana uspijeva dobaciti tek do otrcane fraze da je "snimak koji je objavljen nezakonit, nevjerodostojan i iskonstruisan". Kada je prije nekoliko mjeseci portal "Slobodna Bosna" objavio sadržaj kafanskog razgovora njegovog prijatelja Muhameda Ajanovića, javno-privatnog stomatologa, koji Tegeltijinog omiljenog tužitelja Olega Čavku informira da ga "slušaju", predsjednik VSTV-a je neumorno ponavljao da smo zasrljali u opasno krivično krivično djelo, pa je čak i svoje telale u Tužiteljstvu "pustio" na nas, i nahuškao ih da "formiraju predmet" protiv ovog portala. Ranije smo isti scenarij gledali nakon afere "Prisluškivanje", kada je procesuiran samo Nermin Alešević, privrednik koji je tajno snimao svoj susret sa Milanom Tegeltijom i njegovim kurirom u Banjoj Luci. On je od tužiteljskog aparata napravio kolektivnog Toma Hanksa iz "Departeda" Martina Scorsesea, predstavnika zakona koji je stub opstanka mafijaškog poretka.
TEGELTIJA ZBORI, BUHA SE NE ČUJE
Ove je nedjelje OSCE obavio razoran Godišnji izvještaj o radu pravosudnih institucija u prošloj godini, svojevrsni "masakr motornom pilom" nad VSTV-om i njegovim predsjednikom, Tužiteljstvom BiH, glavnom tužiteljicom Gordanom Tadić i njenim kompromitiranim egzekutorima, poput Olega Čavke. Nešto ranije u općenitijoj formi i s nešto mekšim kvalifikacijama o tom je kancerogenom tkivu govorio izvještaj njemačkog pravnog stručnjaka Reinharda Priebea.
Da li je moguće očekivati da se unutar takvog zarobljenog, ili kidnapiranog, klijentelizmom i korupcijom impregniranog tužiteljsko-pravosudnog aparata na zakonski prohodan i predviđen način provedu svi neophodni koraci za utvrđivanje odgovornosti nasilnika iz i oko pravosuđa koji se koriste vaninstitucionalnim sredstvima u ostvarivanju svoje maligne dominacije nad pravosuđem?! Ima li iko da je toliki naivko i kreten pa da očekuje da bilo ko u pravosuđu može odobriti "posebne istražne radnje", presretanje telefonskih razgovora predsjednika VSTV-a i njegove jaranice Miljane Buhe dok dogovaraju transfer njezine sestre na poželjniju pravosudnu destinaciju?!
Budući da predjednik VSTV-a odavno nikoga više ne može iznenaditi brbljavim, oholim prostaklukom, neotesanom arogancijom, jedino što me živo zanima u ovom slučaju jeste znaju li mu i kod kuće kakav kočijaški rječnik koristi u razgovaru s damama, pritom radnim kolegicama?!
P. S. U svom Twitter reagiranju na svježe otkriveni skandalčić Milan Tegeltija je napisao kako je to: "pokušaj skretanja i preusmjeravanja pažnje sa postupaka pred pravosudnim institucijama protiv kadrova SDA iskonstruisanim i nezakonitim sadržajima". Da nije pokvarena, ova bi Tegeltijina "misao" bila samo glupa. A pokvarena je i maliciozna zato što svjesno previđa da se pred pravosudnim institucijama postupci vode SAMO "protiv kadrova SDA", a nije baš da u drugim strankama rade i životare sve sami anđeli i poštenjačine. Ako ne vjeruje nama da nije baš tako, da ima kriminala i izvan SDA, neka pita Draška Stanivukovića: on je izabran za gradonačelnika Banje Luke na antikriminalnoj kampanji protiv vladajućih struktura u Republici Srpskoj i njenom glavnom gradu. Kao i na uzurpaciji i zloupotrebi pravosuđa, u čemu je, činjenjem i nečinjenjem, značajan doprinos dao i predsjednik VSTV-a Milan Tegelija i njegovi kadrovi, tužitelji, sudije, stručni suradnici, p..ke materine!
