Situacija je bizarna, ustvrdili su mediji u Švicarskoj u kojoj je Marko Perković – Thompson zabranjen, tj. zabranjeni su mu nastupi i izvođenje njegovih pjesama. Situacija je bizarna jer je upravo Ivan Rakitić prvi objavio fotografiju s rečenim Thompsonom, a rođen je i odrastao – u Švicarskoj. Da situacija bude bizarnija, pobrinuo se Luka Modrić koji je postavio i uvjet organizatorima da njegov omiljeni pjevač nastupi na dočeku, na Trgu bana Jelačića. Bizarno? Naravno da je bizarno kada isti taj pjevač nema pravo nastupa za reprezentaciju gotovo u svim državama u kojima nastupa Luka Modrić, počevši od Španjolske, Nizozemske, Njemačke, Švicarske..
Situacija je uistinu bizarna posebno kada se zna i razlog zbog kojeg spomenuti pjevač recimo ne može pjevati u rodnom gradu Ivana Rakitića čije je gradsko vijeće donijelo jednoglasnu odluku da se Perkoviću zabrani koncert u okolici Züricha zbog kako su naveli „promoviranja fašističkog neonacizma, ustaštva te pjevanja pjesama koje govore o klanjima ljudi.“ Ivan Rakitić, kao i Luka Modrić, nisu dakle Thompsona pozvali da im pjeva u domovinama u kojima zarađuju, već su ga pozvali da im pjeva u domovini u kojoj – ne plaćaju porez.
Zabranjeni Perković osim u spomenutim zemljama u kojima su Luka Modrić i Ivan Rakitić ostvarili svoje karijere, ne može svoje pjevačke sposobnosti demonstrirati ni u Austriji, konkretno u gradu Kremsmunsteru, u kojem je zbog inicijativa građanskih udruga, Zelenih, Socijaldemokrata Austrije (SPO) te udruga antifašista Austrije, zabranjen i poručeno mu je preko medija da više ne traži dozvole za svoje nastupe u toj zemlji. Berlinska „Columbiahalle“ jedna od najvećih njemačkih koncertnih dvorana otkazala je Thompsonov koncert zbog „isticanja fašističkih obilježja“, a Perković ako me pamćenje služi nije nastupio ni u pulskoj Areni, kao ni u Sarajevu, umaškom ATP-u iako je bio najavljivan i na brojnim drugim lokacijama gdje mu je odbijen nastup.
No bizarnostima nikad kraja kada su u pitanju bogati Hrvati i poznati Vatreni nogometaši.
Porezna uprava u prihodima Marka Perkovića zvanog Thompson, nalazi nesrazmjer od 2,3 milijuna kuna 2007. godine, a sam pjevač lakoglazbenih nota ostao je bez nešto više od milijun kuna temeljem spomenutog nesrazmjera, utvrđenog, dokazanog, odbijenog i u žalbi istog tog Thompsona Upravnom sudu u Zagrebu na prvostupanjsku presudu. Na istom tom sudu dokazano je kako je Marko Perković od Sanaderovog HDZ-a primio na ruke 515.000 eura da „ne pjeva na predizbornim skupovima bilo koje stranke“, te mu je i taj iznos uračunat u utaju poreza u Hrvatskoj koju toliko voli, kao uostalom i neki hrvatski nogometaši.
Bizarno?
Naravno da je bizarno kada se zna, iako je javnosti manje poznat taj detalj, kako se upravo Luka Modrić, zagovaratelj uskrsnuća Marka Perkovića kao relevantnog pjevača u Hrvata, na sudu u Španjolskoj sramotno nagodio zbog utaje poreza. Zatvorsku kaznu, kao i njegov omiljeni pjevač Luka Modrić izbjegao je nagodbom i uplatom preko milijun eura u Španjolsku državnu blagajnu da izbjegne zatvorsku kaznu. Što je običnim smrtnicima u Hrvatskoj i Španjolskoj nemoguće, Perkoviću i Modriću dozvoljeno je, pa je tijekom 2013. i 2014. sa suprugom Vanjom oštetio poreznu upravu Španjolske za najmanje 870. 728 eura.
No tu se još bizarnostima na liniji Thompson – Modrić ne nazire kraj.
Naime nogometni klub Dinamo, kao udruga građana, nikada nije platio porez na famozni transfer Luke Modrića u londonski Totenham. Transfer vrijedan između 21 i 26 milijuna eura tako je ostao bez lipe uplaćene u Ministarstvo financija RH. Tadašnji Premijer Ivo Sanader izjavio je tada kako situacija nije prihvatljiva te da će ozbiljno razmotriti izmjenu zakona, da bi istu večer bio u društvu Zdravka Mamića, Luke Modrića, Damira Vrbanovića i Davora Šukera koje je tu večer zabavljao – Marko Perković – Thompson.
Zdravko Mamić i Luka Modrić oštetili su Hrvatsku i NK Dinamo za milijunske iznose, (prvostupnajska preuda) s tim da je Luka Modrić prvospomenutom služio godinama kao „privatni bankomat“ jer je kako je sam posvjedočio, podizao novčane iznose na bankomatima, te ih u torbama predavao braći Mamić. Treba li naglasiti kako je kod svih većih transakcija držana ruka na srcu, pjevala se himna i uz budnice Marka Perkovića – Thompsona slavila još jedna veličanstvena utaja poreza.
Bizarno?
O ima tu još bizarnosti na pretek.
Na osječkom Županijskom sudu suđeno je braći Mamić, Damiru Vrbanoviću (još jednom junaku iz autobusa Vatrenih), te Milanu Pernaru za izvlačenje novca iz Dinama. Luka Modrić pojavio se na sudu vidno zbunjen potvrdivši kako je pola iznosa za transfer u Totenham išlo njemu na račun, a pola je isplatio „na ruke“ Mamićevu sinu i bratu. Napomenimo tek reda radi, od 67 milijuna kuna Zdravku Mamiću otišlo je 52, dakle najveći dio. Dinamo i Hrvatska (ista ona u koju se kunu obojica zajedno sa Markom Perkovićem – Thompsonom) oštećeni su za više od 80 milijuna kuna famoznim aneksima ugovora.
Sam Zdravko Mamić o Luki Modriću izjasnio se biranim riječima kazavši kako je iskaz Luke nešto najdivnije i najpoštenije što je ikada bilo. Ja da sam Luka Modrić, ja bih zagrmio onog trenutka kada bih saznao da je Zdravko Mamić u zatvoru. Luka je čestit čovjek, zaključio je Mamić, a javnost u Hrvata ostala je šokirana izjavom svog kapetana Luke Modrića da se ionako – ničega jasno ne sjeća. No javnost u Hrvata, što je poznato, ničega se ne sjeća već koji mjesec iza kada su u pitanju njihove ljudske i moralne veličine, a kamo li iza veličanstvenih uspjeha kao što je Mundijal u Rusiji.
Bizarno?
Naravno da je bizarno, ali i jednostavno za odgovoriti, zašto upravo Luka Modrić inzistira da se Marku Perkoviću – Thompsonu skine stigma i da ga se u najvećim trenucima za hrvatski sport ustoliči kao legendarnog zabavljača Vatrenih bez kojeg nema „pravog dočeka“, „domoljubnog zanosa koji mnogima smeta“ kako su to ustvrdili danas svi vodeći mediji koji uostalom ionako već mjesecima o ničem drugo ne pišu već o Vatrenima.
Luka Modrić, Marko Perković – Thompson utajivači su poreza, ljudi koji su to radili svjesno, ljudi koji su kao i Zdravko Mamić sa rukom na srcu dobro držali svoje novčanike. Ta, ali i vjerojatna emotivna poveznica dijeli ta dva čovjeka jer prvi „voli njegove pjesme“, a drugi „voli svog najdražeg kapetana.“
I jedan i drugi zapravo su obični bogati Hrvati u ovoj priči koja je zapravo priča o Hrvatskoj. Maloj zemlji u kojoj su moguća svakojaka čuda, a najviše ona bizarna.
Da ih se i jednog i drugog, u nedostatku trećeg, tretira kao nacionalne heroje, a one koji se usude objaviti ovakve priče ovrši zbog 160 kuna i tretira ih se kao izrode, izdajnike i jugokomunističku gamad.
I jedan i drugi, ponavljam, su nacionalni heroji, a mi smo svi koji ne nalazimo u njima niti moralne, niti ljudske veličine; izgleda – budale.
