Bogatstvo najbogatija 62 čovjeka je poraslo za pola biliona dolara i sada iznosi 1,76 biliona (miliona miliona) američkih dolara
Pripremila: MSL
Izvještaj Oxfam-a, međunarodne konfederacije 17 organizacija koje rade zajedno sa partnerima i lokalnim zajednicama u više od 90 zemalja svijeta, pokazao je da je ukupno bogatstvo najsiromašnije polovine svjetske populacije manje za bilion američkih dolara u odnosu na 2010. godinu, što predstavlja pad od 41%.
U izvještaju pod nazivom “Ekonomija za 1%” se navodi da je do ovog pada došlo uprkos činjenici da se svjetska populacija uvećala za oko 400 miliona ljudi tokom ovog perioda.
Istovremeno, bogatstvo najbogatija 62 čovjeka je poraslo za pola biliona dolara i sada iznosi 1,76 biliona (miliona miliona) amričkih dolara. Izvještaj također pokazuje da su ovom nejednakošću posebno pogođene žene – od trenutnih “62”, 53 su muškarci, a samo devet žene.
Iako su svjetski lideri sve više govorili o potrebi da se riješi problem nejednakosti, a u septembru i dogovorili globalni cilj kako je smanjiti, jaz između najbogatijih i svih ostalih se dramatično produbio u posljednjih 12 mjeseci. Oxfam-ova predviđanja, koja je ova konfederacija iznijela prije prošlogodišnjeg Svjetskog ekonomskog foruma u Davosu, da će 1% najbogatijih uskoro posjedovati više od svih nas ostalih, ostvarilo se 2015. godine – godinu prije nego što je očekivano.
Oxfan je pozvao na hitnu akciju kako bi se što prije uhvatilo u koštac sa ovom krizom ekstremne nejednakosti koja prijeti da podrije napredak ostvaren u borbi protiv siromaštva u posljednjih četvrt vijeka. Prioritet je, po Oxfam-u, kraj ere “poreznog raja” tokom koje je zabilježeno da bogati pojedinci i kompanije sve češće koriste offshore centre kako bi izbjegli plaćanje svojih obaveza prema društvu. Ova praksa je vladama uskratila vrijedna sredstva koja su mogla biti usmjerena na borbu protiv siromaštva i nejednakosti.
- Jednostavno je neprihvatljivo da najsiromašnija polovina svjetske populacije posjeduje koliko i nekoliko desetina super-bogatih koji stanu u jedan autobus, rekao je Winnie Byanyima, izvršni direktor Oxfam Internationala, koji će i ove godine učestvovati na Forumu u Davosu.
- Briga svjetskih vođa o eskalirajućoj krizi nejednakosti još uvijek nije dovela do konkretnih mjera – svijet je postao mjesto sve veće nejednakosti i taj se trend ubrzava. Ne možemo više dozvoliti da stotine miliona ljudi gladuje dok resurse koji im mogu pomoći “usisavaju” oni na vrhu.
Byanyima je izazvao vlade, kompanije u elite u Davosu da doprinesu završavanju ere “poreskog raja” koji ubrzava ekonomsku nejednakost i sprječava stotine miliona ljudi da izađu iz siromaštva.
- Multinacionalne kompanije i bogate elite igraju po drugačijim pravilima, odbijaju platiti poreze koji su društvu potrebni da bi funkcionisalo. Činjenica da 188 od 201 vodeće kompanije imaju račun u barem jednom “poreskom raju” pokazuje da je vrijeme za akciju, rekao je Byanyima.
Vlade G20 su 2015. godine dogovorile korake kako bi suzbile izbjegavanje plaćanja poreza multinacionalnih kompanija kroz BEPS sporazum. Ipak, ove mjere će donijeti malo dobra najsiromašnijim zemljama i uglavnom ignorišu probleme koje nameću “poreski rajevi”.
Globalno, procjenjuje se da ukupno 7,6 biliona bogatstva pojedinaca leži na offshore računima. Da se porezi plaćaju na prihod koji generiše ovo bogatstvo, dodatnih 190 milijardi dolara bi bilo dostupno vladama svake godine.
Smatra se da se oko 30% ukupnog afričkog finansijskog bogatstva drži na offshore računima, što predstavlja gubitak na poreskim prihodima u iznosu od oko 14 milijardi dolara. To je dovoljno novca da plati zdravstvenu zaštitu za majke i djecu u Africi što bi moglo spasiti živote oko četiri miliona djece, i da zaposli dovoljno učitelja da svako dijete u Africi može ići u školu.
Devet od deset korporativnih partnera Svjetskog ekonomskog foruma su prisutni u barem jednom “poreskom raju” i vjeruje se da izbjegavanje plaćanja poreza multinacionalnih kompanija košta zemlje u razvoju najmanje 100 milijardi dolara svake godine. Korporativne investicije u “poreskim rajevima” su se skoro učetvorostručile od 2000. do 2014. godine.
Dozvoliti vladama da ubiru poreze od kompanija i bogatih pojedinaca će biti od ključnog značaja ako svjetske vođe žele ispuniti cilj koji su postavili u septembru – iskorijeniti ekstrenmo siromaštvo do 2030.
Iako se broj ljudi koji žive u ekstremnom siromaštvu prepolovio u periodu od 1990. do 2010., prosječni godišnji prihod za 10% najsiromašnijih je porastao za manje od tri dolara godišnje u posljednjih 25 godina. To je jednako povećanju dnevnog dohotka pojedinca za manje od jednog centa godišnje.
Da nejednakost u zemljama nije rasla od 1990. do 2010. godine, dodatnih 200 miliona ljudi bi izbjeglo siromaštvo.
Jedan od ključnih trendova iza rasta nejednakosti koji je Oxfam-ov izvještaj podcrtao je opadajuči udio nacionalnog dohotka koji ide radnicima u gotovo svim razvijenim i većini zemalja u razvoju i sve dublji jaz između plata na vrhu i na dnu ljestvice prihoda. Većina malo plaćenih radnika širom svijeta su žene.
S druge strane, oni već bogati su imali koristi od stope povrata kapitala kroz isplatu kamata, dividendi, itd., koja je posljedično viša od stope ekonomskograsta. Ova prednost je pojačana korištenjem “poreskih rajeva” koji su možda najočitiji primjer istaknut u Oxfam-ovom izvještaju o tome kako su pravila ekonomske igre prepravljena na način da bogati i moćni osiguraju svoje bogatstvo.
Oxfam je pozvao da akcija protiv “poreznih rajeva” bude dio borbe protiv nejednakosti koja bi se vodila u tri pravca. Akcija za povrat milijardi izgubljenih u “poreznim rajevima” mora biti praćena posvećenošću vlada da investiraju u zdravstvenu zaštitu, škole i druge vitalne javne službe koje mogu promijeniti živote najsiromašnijih.
Vlade bi također trebale preduzeti mjere da se rad isplati onima na dnu jednako kao i onima na vrhu – uključujući približavanje minimalne plate stvarnim troškovima života i smanjenje razlike u platama za muškarce i žene.
- Najbogatiji se ne mogu više pretvarati da njihovo bogatstvo doprinosi svima – njihovo ekstremno bogatstvo zapravo pokazuje posrnuće globalne ekonomije. Nedavna eksplozija bogatstva super-bogatih je došla na štetu većine ljudi, a posebno na štetu najsiromašnijih, dodao je Byanyima.
Broj ljudi čije je bogatstvo jednako bogatstvu polovine nasiromašnije svjetske populacije, od 2010
2010. - 388
2011. - 177
2012. - 159
2013. - 92
2014. - 80
2015. - 62
