Balkanom se početkom mjeseca oktobra počela širiti vijest o još jednoj obustavi gradnje brojnih hidroelektrana na našim rijekama (oko 2800).
Ovaj put nije se radilo o Bosni i Hercegovini, ni Srbiji, već o Albaniji odakle se proširilo da je nova ministrica za energetiku i infrastrukturu Belinda Balluku najavila zaustavljanje izgradnje novih hidroelektrana (HE) i pokretanje istrage o 182 dozvole izdate za izgradnju 440 postrojenja.
Do ove obustave navodno je došlo nakon susreta ministrice sa stanovnicima Gramša koji protestiraju zbog izgradnje dvije HE na rijeci Devol u blizini kanjona Holta – inače popularnog turističkog odredišta. No, zapravo, do obustave je došlo zbog toga što je Energetska zajednica nedavno pokrenula spor protiv Albanije zbog propusta u proceduri za odobravanje gradnje jedne druge HE – Pocem na rijeci Vjos">Pocem na rijeci Vjosi. Moglo bi se sarkastično primijetiti i da je do susreta nove ministrice s građanima Gramša uopće i došlo zbog toga što je izgradnja hidroelektrana na rijeci Vjosi (čiji bi ekosustav u cijelosti trebao proglasiti nacionalnim parkom) podigla toliku prašinu da se protiv nje bore lokalni stanovnici, aktivisti, umjetnici i brojni kulturni radnici. Ne samo albanski, nego i globalno poznati, poput Leonarda Di Capria i glazbenika Manu Chao-a. Ministrica je stoga kao mudra političarka odlučila pokupiti lako joj dostupne političke bodove stavivši svoj potpis na praktički ionako već gotovu stvar.
Usprkos višegodišnjem pritisku javnosti i međunarodnih institucija, albanska vlada odlučila je zasluge za obustave izgradnji dodatnih HE pripisati sebi. Kako bi to bilo moguće, diskurs su oblikovali kao odgovorno političko djelovanje u skladu s javnim interesima. Balluku, koja je u fotelji ministrice okoliša tek dva tjedna, kazala je kako je vrijeme da se analizira zašto se većina ugovora o dozvolama za gradnju HE ne realizira, da se analizira politika ohrabrivanja gradnje malih hidroelektrana (MHE) i da se definira strategija za budućnost. Prema njenim riječima, “od sredine 2000. godine, kada je deficit u proizvodnji električne energije izazvao duge restrikcije, albanske vlade su potpisivale ugovore o izgradnji, uglavnom MHE, ali do sada je operativno samo 96 postrojenja, za koje je potpisano 73 ugovora”. Nepravilnosti u ugovorima i procesima ishođenja dozvola su upravo predmetima tužbi protiv Albanije.
Balluku je kazala da bi šteta koju su ove MHE izazvale mogla da nadmaši svaku ekonomsku dobit, što je argumentacija koju su nudili stanovnici, aktivisti, a i međunarodne institucije. U tu se štetu ubraja zdravstvena, klimatska i ekološka šteta.
Fantastična gesta SAD-a
Obustavu gradnje na objema rijekama na Twitteru je objavio premijer Edi Rama, u istom tjednu kada je najavio i izgradnju hidroelektrane Skavica uz obilatu financijsku pomoć Sjedinjenih Američkih Država. Prema PR izvještaju, hidroelektrana Skavica “smatra se strateškim činom za energetsku neovisnost i transformaciju Albanije u ključni faktor u energetskom sektoru u regiji”. Ovu HE gradili bi Kosovo i Albanija zajedno, a Rama je ulogu SAD-a pojasnio kazavši: “HE Skavica financirat će SAD. Ovo je fantastična gesta volje Sjedinjenih Država da izraze Albaniji najveće poštovanje za ono što je Albanija učinila i što smo učinili u upravljanju državom u ovom periodu”. Kao i obično, pomoć SAD-a nikada nije besplatna, pa je Rama najavio kako će Albanija “sa SAD-om raditi i druge stvari u budućnosti, kao rezultat jačanja više nego ikad direktnih odnosa između albanske države i trenutne vlade i njihove vlade”. Duge demagoške rečenice ispražnjene od konkretnih informacija i inače su karakteristika političara, pa se ni Ediju Rami ne treba čuditi, već umjesto toga treba pronaći kontekst i smisao ovakvog posla. Zašto bi SAD tek tako financirao albanski energetski sustav i još donirao respiratore kad im se vlastito društvo, a posebno zdravstveni sustav, raspada u korijenu?
Takve informacije treba tražiti u američkim medijima, te u investitorskim brošurama i prospektima u kojima moraju biti objavljene točne informacije, i to pod ozbiljnom prijetnjom kaznene odgovornosti za netočne, polovične ili prešućene informacije. Američki interes u Albaniji, kao i drugdje u Europi i svijetu leži u fosilnim izvorima energije. Albanija je Amerikancima važna kao etapa njihovog LNG koridora koji služi samo kao pokušaj uspostave određenog stupnja moći u neposrednoj blizini ruskih utjecaja. Albanija također ima i neke naftne bušotine u Jadranu, u kojima Amerikanci odavno imaju svoje pipke.
“Diverzifikacija energetskih izvora” tako danas u Albaniji u sebi inkorporira i američke interese. No, da se ovdje ne radi zapravo o ekstrakciji profita iz Albanije, koliko o uspostavi kakvog takvog pokušaja dominacije, vidi se iz činjenice da Albanija već sada ima od 90 – 100 posto električne energije dobivene iz OIE, primarno hidroelektrana (ukupne energetske potrebe Albanije ovise o fosilnim izvorima energije u iznosu od 60 posto). Albanski energetski problem ne leži u manjku struje, dapače, struje ima i više nego dovoljno, nego u sušama u ljetnim periodima kada mreže padaju. Albanski energetski problemi dakle primarno proizlaze iz nestabilne infrastrukture i velikim oscilacijama u proizvodnji struje ljeti i zimi. Dok se s europske strane gura diverzificiranje ulaganja putem solarnih izvora energije, SAD i dalje gura svoj LNG.
Ukratko, premda albanska vlada sve ove razvoje u energetici prikazuje kao svoje namjerne i planirane strategije i politike, zapravo se radi o tome da puštaju investitore da rade što ih je volja do trena dok se pozornost međunarodne javnosti ne fokusira u njihovom smjeru, a i onda tu su Amerikanci da na umivanje svoje umiju Raminu ruku.
