Više od šestine čovječanstva nema pristup energiji, a koliko je energetsko siromaštvo ozbiljan problem govori činjenica da u Europi čak 54 milijuna stanovnika ne može primjereno zagrijati svoje kućanstvo, dok je skoro 30% Europljana energetski siromašno.
Prije nekoliko dana, točnije 20. veljače izašao je izvještaj o energetskom siromaštvu Europske koalicije za pravo na energiju (Right To Energy) koje je prvo takvo istraživanje na razini EU, a omogućuje usporedbu i rangiranje država članica u pogledu energetskog siromaštva. Zabrinjava činjenica da od 28 zemalja članica, čak njih 17 ima visoku razinu siromaštva, što je usko vezano uz razinu BDP-a po stanovniku. Ekonomski siromašnije zemlje više su zahvaćene ovim oblikom siromaštva, a ponajviše prevladava na jugu i istoku Europe. Hrvatska je među 17 zemalja članica Europske unije koje imaju najvišu razinu energetskog siromaštva, a najgore stanje je u Bugarskoj.
Energetsko siromaštvo označava nemogućnost podmirenja troškova za energiju nužnu za život u prihvatljivim uvjetima, drugim riječima energetski siromašni ljudi su oni koji žive u neadekvatnim uvjetima ili u energetski neučinkovitim stambenim prostorima te plaćaju visoku cijenu energije, uz nisku razinu dohotka. U Hrvatskoj, primjerice, nije utvrđeno tko je energetski siromašan, niti tko je u opasnosti da to postane. Nije definirana metoda za utvrđivanje i praćenje energetskog siromaštva te ne postoji regulatorni okvir za njegovo suzbijanje. Nedostaje sistemskog i sustavnog praćenja ovog oblika siromaštva, osim što pojedine nevladine udruge kao što je DOOR kroz projekte sakupljaju podatke o stanju na terenu.
Zahvaljujući sve rasprostranjenijoj liberalizaciji energetskog tržišta računi u kućanstvu rastu te uz sve veće temperaturne oscilacije uzorkovane klimatskim promjenama sve više energije trošimo. Problemi oko plaćanja računa ne prestaju zimi, sve je teže plaćati cijene energenata u ljeto jer su potrebe za rashladnim uređajima također u porastu. Osim visokih računa i sve većih potreba za energijom, veliki problem su i spomenuti neučinkoviti stambeni prostori, sustavi grijanja s niskom efikasnošću, loše izolacije, krovovi koji propuštaju vlagu itd. Ono što je često zanemareno u pričama o energetskom siromaštvu činjenica je da ono utječe na zdravlje ljudi i time je jedna od najpodcjenjenijih socijalnih potreba danas.
Indikator siromaštva
Sve češći ekstremni vremenski uvjeti koje donose klimatske promjene povećavaju hitnost djelovanja. Kako je izloženo u izvještaju Europske koalicije za pravo na energiju i OpenExp-a (globalna mreže neovisnih stručnjaka koja je usmjerena na provedbu ciljeva održivog razvoja) indikator energetskog siromaštva pruža ključne uvide i pokazuje raspodjelu siromaštva u EU, EDEPI (Europski indeks energetskog siromaštva u domaćinstvu) omogućuje, po prvi put, rangiranje i usporedbe domaće energetsko siromaštvo u zemljama, ali ne upućuje na broj ili udio ljudi njime pogođene. Umjesto toga pokazuje koji su faktori više ili manje prevladavajući, ukazuje na to gdje postoje djelotvorne politike za otklanjanje energije siromaštva ili gdje je potrebno više djelovanja, specifično za svaki čimbenik.
Četiri faktora koje su uzeli u obzir su: troškovi energije kao udio u ukupnom iznosu u kućanstvu, nemogućnost održavanja topline doma zimi, nemogućnost zadržavanja hladnog doma ljeti te život u stanu s krovom koji propušta (neadekvatni stambeni prostori). Naime, prema izvještaju: stope energetskog siromaštva niže su u hladnim sjeverozapadnim regijama u kojima je BDP po stanovniku iznad prosjeka EU, a više su u južnim, jugoistočnim i baltičkim regijama gdje BDP po glavi stanovnika često pada ispod prosjeka EU. Također, podaci pokazuju, (kao što je već spomenuto na početku) kako veliki broj ljudi u siromašnijim regijama ima sve više problema s rashlađivanjem prostora ljeti.
Dok je na primjer 2006. godine 25% španjolskih domaćinstava, (oko 7 milijuna ljudi) prijavilo da nisu u stanju priuštiti si hlađenje ljeti, već 2010. godine preuranjene smrti povezane s energetskim siromaštvom potisnule su broj žrtava automobilskih nesreća. Druge zemlje također pogođene sličnom situacijom su Italija, Grčka, Cipar, Bugarska i Malta. Domaćinstva su u nekim zemljama teško pogođena klimatskim uvjetima u obje sezone. No, najlošija situacija je ipak u Bugarskoj gdje velik broj ljudi doživljava energetsko siromaštvo i zimi (64%) i ljeti (71%), pri čemu računi za energiju čine (14%) kućnog proračuna. Zanimljivo je da Španjolska pokazuje višu razinu zimskog energetskog siromaštva od Poljske. Unatoč blažoj klimi, niža razina izolacije i više cijene energije dovode španjolske građane u poziciju većeg rizika. U Finskoj, prevladava ljetno energetsko siromaštvo, odražavajući snažnu politiku izolacija zgrada kako bi se osiguralo da domovi mogu izdržati zimsku hladnoću. To ukazuje na novonastali problem da je s porastom ljetnih temperatura, ljudima potrebno više energije za hlađenje.
Preuranjene smrti
Generalni zaključci izvještaja ukazuju na to da većina zemalja u EU ima visoku razinu energetskog siromaštva te da udio izdataka koji se troše na energiju u kućanstvima u Europi raste, pri čemu su povećanja izraženija u obiteljima s niskim prihodima – gdje su rashodi povećani za 33% u periodu između 2000. i 2014. godine. Postoji jasna podjela između sjeverne/zapadne i južne/istočne Europe, a socio-ekonomski čimbenici igraju veću ulogu u razinama visokog energetskog siromaštva od klime. Zemlje s jakim građevinskim propisima i višim BDP-om po stanovniku pokazuju niže razine energetskog siromaštva, a najgore nastupajuće zemlje suočavaju se i sa zimskim i ljetnim energetskim siromaštvom.
Uz očekivane učinke globalnih klimatskih promjena, očekuje se da će EU doživjeti češće incidente ekstremnih temperatura i vremenskih prilika, a mnogi od tih događaja vjerojatno će opet povećati potrošnju energije u kućanstvima. Takav udar predstavlja i veći rizik da si ljudi neće moći priuštiti energiju za grijanje ili hlađenje u najtežim razdobljima. Osim toga, visoka potražnja za energijom tijekom ekstremnih vremenskih uvjeta povećava rizik od nestajanja struje, ostavljajući kućanstva izloženima.
Svjetska zdravstvena organizacija (WHO) procjenjuje da je neadekvatno stanovanje u Europi povezano sa 100.000 preuranjenih smrti godišnje. Kronična izloženost hladnoći, vlaga i plijesan mogu ugroziti psihičko i fizičko zdravlje stanovnika. Tradicionalno, više ljudi umire zimi nego ljeti u Europi. S njom je povezano neadekvatno stanovanje, 40% tih prekomjernih zimskih smrti starijih osoba događa se u zemljama s neadekvatnim stambenim prostorima. Također, i smrtnost u ljetnim mjesecima sve je veća zabrinutost: predviđa se porast broja ljudi u EU-u dramatično pogođenih ljetnim energetskim siromaštvom. Iako se velika pozornost posvećuje smrti u zimi u hladnim nordijskim zemljama, podaci otkrivaju da je najviša stopa velike zimske smrtnosti u najtoplijim krajevima gdje ljudi žive u neadekvatnim zgradama i gdje nemaju pristup grijanju što bi im pružilo dovoljno topline.
Što se geografije i socio-ekonomskog statusa tiče, južna Europa je posebice u riziku ljeti jer ljudi žive u domovima koji zadržavaju topline. Iznenađujuće je da Baltičke zemlje i Finska također spadaju u kategorije visokog rizika. U Bugarskoj, više od polovice stanovništva prijavljuje da ne može ohladiti stanove ljeti. To nije ništa drugo nego kriza javnog zdravstva, a ljetno energetsko siromaštvo dobiva malo pozornosti te je vrlo malo podataka o njegovim posljedicama.
Kako je u Hrvatskoj?
U izvješću Pučke pravobraniteljice za 2015. godinu, 9,7% osoba živjelo je u kućanstvima bez adekvatnog grijanja, 29,1% osoba nisu mogli redovno podmirivati režije, 66,3% je živjelo u kućanstvima kojima su ukupni troškovi stanovanja znatno financijsko opterećenje, dok za samo 2,4% ukupni troškovi stanovanja ne predstavljaju nikakvo opterećenje za kućni proračun. Kakvo je stanje na terenu pokazuje i studija DOOR-a (jedina slična u Hrvatskoj) provedena kroz projekt REACH u 450 kućanstava u Sisačko-moslavačkoj županiji i Zagrebu. Ispitanici imaju značajnih problema s podmirivanjem računa za najosnovnije energetske usluge, to su grijanje, hlađenje, kuhanje, rasvjeta i pranje. Ciljana skupina su bila kućanstva s niskim primanjima, a u većini slučajeva to su umirovljenici, nezaposleni ili oni koji ovise o socijalnoj pomoći, a njihova loša ekonomska situacija je najčešće popraćena lošom energetskom efikasnošću domova. Projekt REACH imao je dva glavna cilja, a to su potaknuti energetski siromašna kućanstva da štede energiju i promijene svoje navike te uspostaviti energetsko siromaštvo kao problem koji zahtijeva posebno skrojenu politiku na lokalnoj, nacionalnoj i EU razini. Iako su ovakvi posjeti projekti hvalevrijedni i jako bitni za zajednicu potrebno je puno više sluha sistemskih instanci za ove već pomalo goruće probleme.
U sklopu Trećeg energetskog paketa, pred zemlje članice postavljen je zahtjev za rješavanjem problema energetskog siromaštva. Europska unija sugerira korištenje integriranog pristupa, odnosno korištenje mjera socijalne politike i poboljšanja energetske učinkovitosti u kućanstvima. Republika Hrvatska je odgovorila na zahtjeve Europske unije donijevši Uredbu o kriterijima za stjecanje statusa ugroženih kupaca energije iz umreženih sustava. Ovom Uredbom pozicionirala je problem energetskog siromaštva u domenu socijalne politike i time ga izjednačila s ekonomskim siromaštvom.
No, takav pristup nije dostatan za rješavanje problema jer ne targetira veliki broj energetski siromašnog stanovništva te ujedno problem siromaštva rješava kurativno – subvencioniranjem neefikasnog trošenja energije putem neadekvatnih sustava grijanja u energetski neučinkovitim prostorima, a ne preventivno radeći na investicijama u zamjenu sustava grijanja učinkovitijima, u instaliranje vlastitih (prvenstveno solarnih) sustava za proizvodnju energije te podizanjem standarda građenja i energetskom obnovom stambenih objekata. Ukratko, nedostaje ključna poveznica između socijalne i energetske politike. Stoga, Republika Hrvatska mora prionuti k sveobuhvatnijem rješavanju problema, naročito u pogledu mjera s dugotrajnim učinkom.
Građani u središtu?
Slovenija, Bugarska I Makedonija u Eu imaju sličan problem kao i Hrvatska, izuzetno loš stambeni fond kućanstava, u Hrvatskoj npr. preko 90% kućanstava nema nikakvu izolaciju. (Jednostruka stakla, nema fasade, kućanstva koja koriste stari fond kućanskih uređaja – koji su stari preko 30 ili 40 godina I troše jako puno električne energije). I zbog svih tih stambenih uvjeta, dakle, bez izolacije, bez pravog sustava grijanja dolazi do loših utjecaja na zdravlje.
Energetsko siromaštvo je kompleksan problem koji se dotiče različitih područja, od socijale do energetike te od zaštite okoliša do zdravlja itd. Postizanje pristupačnih energetskih usluga za sve zahtijeva stavljanje na začelje kućanstava s niskim prihodima kada govorimo o izradi energetske politike. Energija se priznaje kao bitna usluga u europskom stupu socijalnih prava. U stvari, pristup energiji izjednačava se pristupu ostalim javnim uslugama – uključujući pristup vodi, sanitarijama, financijskim uslugama, digitalnim komunikacijama i javnom prijevozu.
Bitno je da i taj proces dovedemo na politički nivo s obzirom na to da energetsko siromaštvo utječe na živote milijuna ljudi, te predstavlja političko pitanje koje traži i politički odgovor. Treba utjecati na politike na europskom nivou kako bi se osigurale mjere koje će ublažiti energetsko siromaštvo i ugraditi ih u paket energetskih mjera do 2030. godine. Povećana pozornost za ublažavanje problema europskih građana od energetskog siromaštva manifestira se na mnoge načine, uključujući nedavno usvojenu regulativu upravljanja koja zahtijeva integrirano izvještavanje o napretku koje su države članice postigle u ublažavanju energetskog siromaštva. Paket čiste energije za sve Europljane postavlja dostupnost energije kao ključni cilj, te nedavna preispitivanja direktiva EU-a idu u smjeru uključenja zahtjeva za rješavanje domaćeg energetskog siromaštva. EDEPI ispituje gdje je adekvatna daljnja primjena trenutne politike, a gdje je potreban novi pristup. Postavljanje građana, odnosno osoba, u središte energetske tranzicije Europe prioritet je kojeg tek treba ostvariti. Moguće je to postići već mjerama za poboljšanje energetske učinkovitosti kako bi se smanjili računi za energiju i poboljšala kvaliteta života građana.
