Kina je, recimo, imala rast GDP-a od šest posto i to se smatra neuspjehom i usporavanjem ekonomije
Autor: Eldar Dizdarević
Šta nas čeka u narednoj 2020. godini? Nažalost, kako trenutno stvari stoje, čeka nas status quo, pri čemu ne mislimo na nekada popularnu britansku grupu. Status quo na latinskom znači postojeće (trenutno) stanje, a prema svim relevantnim prognozama, u narednih par godina u ekonomiji Bosne i Hercegovine ništa se neće promijeniti u odnosu na stanje koje trenutno imamo. Naravno, odgovor na pomenuto pitanje zavisi i od ugla iz kojeg gledate i pokušavate da nađete odgovor na njega. Tako se, naprimjer, u narednih par godina u BiH očekuje rast bruto domaćeg proizvoda (BDP). Direkcija za ekonomsko planiranje BiH (DEP) kaže da će BDP naredne 2020. porasti za 3,7 posto, 2021. za 3,8, a 2022. za čak 4 posto. I to je vjerovatno tačno. Međutim, problem je u sljedećem. Stopa rasta od tri posto godišnje za BiH je nedovoljna. Kina je, recimo, imala rast GDP-a od šest posto i to se smatra neuspjehom i usporavanjem ekonomije. Kod nas se, pak, stalno iz institucija bliskih vladajućim strankama prezentiraju optimistični podaci i pokazatelji privrednog rasta u BiH, pri čemu građani i privreda to jednostavno ne osjete na svojoj koži. Privrednici i ekonomisti kažu da nema opipljivog napretka bez rasta od šest do sedam posto godišnje. I oni su u pravu. Tri posto na ovako malu i jadnu ekonomiju kakva je bosanskohercegovačka je zaista ništa, pri čemu - da cijela stvar bude još gora - čak i vremenske prilike, vjerovali ili ne, mogu uticati na privredni rast BiH. Naime, naš glavni izvozni proizvod je jeftina električna energija, a svako ko je čak i površno pratio ekonomske vijesti iz naše zemlje zna da kada ima kiše, hidrocentrale će imati akumulaciju vode, što znači i više struje, što dalje znači i više izvoza, a što pak nadalje znači i veći BDP. Smiješno, zar ne? Naravno da jeste, ali je to kod nas tako.
Strane investicije u BiH
Pomenutom u prilog svjedoče i projekcije DEP-a o stranim direktnim investicijama u BiH u naredne tri godine. Manje-više sve strane direktne investicije u BiH su u naredne tri godine planirane u elektroenergetski sektor, odnosno u proizvodnju električne energije, jer je BiH odavno poznata u Evropi kao proizvodna crna rupa u kojoj se struja jeftino proizvodi zahvaljujući prljavim tehnologijama, a odakle green električna energija po ekstremno niskoj cijeni žicom ide ka Evropi. U tom smislu treba gledati i na najavu gradnje termoelektrane Gacko 2, iako, istini za volju, postoje i ekološki koliko-toliko prihvatljivi projekti proizvodnje električne energije poput vjetroelektrana Gradina, Kupres 1 i Trusin, kao i solarnih elektrana Mostar i Mrkovići. Postoje i najave izgradnje hidrocentrala Dabar, Foča i Paoci, ali će sve to, nažalost, uticati na okolinu. Upravo ovih dana svjedočimo uticaju termoelektrana na kvalitet zraka u BiH, pri čemu je Sarajevo jedan od najzagađenijih gradova na svijetu, koji je prema zagađenosti zraka gori, recimo, od indijskog Nju Delhija. Konstantno ulaganje u elektroenergetske objekte širom BiH već je odavno narušilo životno okruženje na ovim prostorima, tako da nam u budućnosti u tom smislu može u optimističnom scenariju stanje ostati isto, a u pesimističnom postati još i gore.
DEP za naredne tri godine procjenjuje i rast izvoza iz BiH (7,2 posto u 2020, 6,7 posto u 2021. i 6,6 posto u 2022), ali naravno i rast uvoza (4,7 posto, 5,1 posto i 4,6 posto). Znajući ogroman uticaj dešavanja u EU, odnosno u Njemačkoj, na našu privredu, u DEP-u ipak pažljivo kažu da će bh. izvoz prije svega zavisiti od dešavanja u regiji i EU, što prevedeno znači da ako Nijemcima bude dobro išlo, ići će dobro i nama. Naravno, to nije apsolutno nikakva osmišljena mjera ekonomske politike, koja, kao prvo, ne bi smjela toliko zavisiti od dešavanja izvan naših granica. Jer, naprosto, danas u globalnom i digitaliziranom svijetu brzo i lako se pojave novi najamni radnici ili pak najamna privreda i industrija koja će brže i jeftinije raditi od konkurencije. Ako njemačkoj industriji bilo ko iz okruženja ponudi istu uslugu za manje novca... ah, business je business i ode pokretačka snaga bh. industrije nepovratno na drugu lokaciju. Sjetite se samo nekadašnjeg TAS-a (Tvornica automobila Sarajevo). Sa pogona u Vogošći su u tri smjene neprestano silazili VW golfovi, pa s početkom rata i nakon njega ode njemačka investicija iz BiH kao da nikada i nije bila tu.
Stabilnije cijene nafte i hrane
U svijetu se u naredne tri godine očekuje stabilizacija kretanja cijena sirove nafte i hrane. European Economic Forecast predviđa 2020. cijene nafte i hrane otprilike na istom nivou kao i 2019, što automatski znači i da DEP za period 2020-2022. predviđa umjeren rast cijena u BiH i inflaciju od 1,5 do 1,7 posto, ali uz ogradu da sve pomenuto ipak zavisi od kretanja cijena nafte i hrane na svjetskom tržištu. Direkcija za ekonomsko planiranje je optimistična i u vezi s bh. tržištem rada tako da se od 2020. do 2022. predviđa rast broja zaposlenih od 2,9 do 3,1 posto. Doduše, DEP predviđa do 2022. i strmoglav pad krive kojom se na grafikonu označava stopa registrirane nezaposlenosti, koja pak vrtoglavo i nezaustavljivo pada ka brojci od 28 posto. DEP se uopšte ne bavi odlivom stanovništva i ogromnim problemom iseljavanja građana iz BiH, ali se ipak može pretpostaviti da će trend odlaska ljudi iz ove zemlje itekako uticati na bolju poziciju pokazatelja stope registrirane nezaposlenosti kod nas. Ljudi koji odu iz BiH se po automatizmu brišu sa listi registrirane nezaposlenosti, tako da ćemo u tom segmentu svakako imati napredak u narednim godinama. U UN-u i Pew centru procjenjuju da bi BiH ubrzo mogla ostati bez polovine svog sadašnjeg stanovništva, jer se naša zemlja nalazi na neslavnom četvrtom mjestu među deset država na svijetu sa najvećim padom populacije (50 posto). “Trendovi koji zahvataju BiH nisu dobri. Problem koji će se implikovati u budućnosti jeste činjenica da u prvom mahu gubimo takozvani reproduktivni potencijal, jer odlazi stanovništvo koje je sada u mogućnosti da stvara potomstvo”, izjavio je nedavno za medije demograf Aleksandar Čavić, dodavši da će pravi problem nastati onog trenutka kada se smanje odlasci iz BiH, jer će to značiti da je BiH praktično ostala bez mladog potencijala i sredovječnog stanovništva. “Onog trenutka kada počnu usporavati odlasci stanovništva, niko ne treba slaviti. Iscrpit će se rezerva koju mi imamo kao stanovništvo na ovom prostoru, što znači da će ovdje ostati ljudi koji generalno nemaju neku namjeru da napuste BiH te starije stanovništvo.” Oni koji generalno nemaju namjeru da napuste BiH su, naravno, budžetski korisnici (takozvane budžetlije) kojima je u principu ovdje dobro. A zašto im i ne bi bilo dobro kada je prosječna plata u jalovoj administraciji kod nas jednaka prosječnoj plati u bankarskom sektoru? Ipak, i oni će se u toj situaciji naći u problemima jer plate dobijaju iz budžeta, a u slučaju iseljavanja, ostaje otvoreno pitanje ko će im onda puniti budžete?
Kada se ima sve pomenuto na umu, možemo konstatirati da će se u naredne tri godine na ovim prostorima zadržati status quo. BDP će rasti, strane direktne investicije će i dalje pristizati, cijene će biti stabilne, stopa registrirane nezaposlenosti će padati, broj zaposlenih će rasti... ali će nam i dalje biti kao i sada, i dalje građani i privreda BiH na svojoj koži neće osjetiti bilo kakva poboljšanja ili napredak. Status quo.
