U Mostaru se vode polemike i rasprave o rekonstrukciji i obnovi Partizanskog spomen-groblja. Iako su od Drugog svjetskog rata prošle 72 godine, revionizam je još uvijek prisutan na prostoru država bivše Jugoslavije.
Partizansko spomen-groblje je univerzalno upravo zbog svoje poruke i svrhe postojanja. Fašizam je pobjeđen u jednom trenutku historije, ali je činjenica da se on ponovo vraća u grad na Neretvi. U prilog tome idu brojni pokušaji da se ovo spomen-groblje uništi, ne obnovi, te da se imena hrabrih Mostaraca i Mostarki zauvijek izbrišu iz historije grada. Bitno je također naglasiti da postoje određene grupe mladih ljudi koje redovno učestvuju u skrnavljenju ovog spomenika, a adekvatan odgovor od nadležnih gradskih institucija, tj. trenutne krnje vlasti, ne postoji. Kazne i sankcije nisu primjenjive u ovom slučaju. Odbor za potporu obnove Partizanskog spomen-groblja je formiran 2003. godine od strane ureda tadašnjeg gradonačelnika. Međutim, napredak nije ostvaren niti je obnova započela tokom svih ovih godina, prije svega zbog nedostatka političke volje, koja je prouzrokovala i nedostatak financijskih sredstava.
U potpuno napuštenom okruženju, spomenik je prkosio sam. A onda, svakog 14. februara – na dan oslobođenja grada Mostara od fašističke okupacije, spomenik bi bio u centru pažnje. Antifašisti iz cijele Bosne i Hercegovine, te bivše Jugoslavije, dolazili su i odavali počast palim herojima i heroinama. Sasvim je sigurno da su svi oni dijelili istu želju, vidjeti ovaj spomenik u starom ruhu sa kamenim pločama koje u potpunosti sijaju, kao i podvig onih za koje je spomenik napravljen.
Nakon inicijative i zahtjeva Saveza udruženja boraca narodnooslobodilačkog rata (SUBNOR) Mostar iz 2003. godine, Partizansko spomen-groblje je uvršteno na listu nacionalnih spomenika Bosne i Hercegovina, tri godine kasnije. Time je ovo udruženje u potpunosti dobilo legitimitet da nadgleda sprovođenje obnove i očuvanja ovog spomenika, ali i da predlaže moguće korake u očuvanju istog.
O naporima koji su potrebni u borbi da se univerzalne i civilizacijske vrijednosti prihvate kao opšte dobro, u gradu koji nije funkcionalan, najbolje svjedoči borba Seada Đulića. Nakon što je izabran za predsjednika Udruženja antifašista i boraca NOR-a Mostar, aktivno i konstruktivno pokušava iznaći podršku lokalnih i državnih institucija, ali i nevladinih i međunarodnih organizacija, koje bi podržale obnovu Partizanskog spomen-groblja.
Na pitanje zašto je važna obnova ovog spomenika, Sead Đulić odgovara:
„Partizansko spomen-groblje je naš Kip Slobode, to je naša Trijumfalna kapija, to je naš Taj Mahal. Ugledajmo se na te narode i kulture i njihov odnos prema pomenutim spomenicima. Partizansko spomen-groblje je Grad mrtvih naspram Grada živih. To je slika ili odraz slike u ogledalu Mostara. Odreći se ovog spomenika uistinu znači odreći se sebe i odreći se grada Mostara“.
On je naglasio da je svaki osmi stanovnik Mostara dao svoj život u borbi protiv fašizma, te da spomenik zaista mora biti i vizija budućnosti.
„Odreći se antifašista znači stati na drugu stranu, stati na stranu anticivilizacijskih tekovina. Zbog toga on i jeste spomenik za budućnost, za školovanje budućih generacija na ideji antifašizma, humanosti, ljubavi prema gradu i domovini. Dan proveden na ovom spomeniku je inspiracija za bolje razumijevanje života, ljubavi, ali i smrti, odricanja, vjerovanja u ideju i viziju“, dodao je Đulić.
Foto: Dino Pehlić
Gradska vlast u Mostaru nije imala mnogo empatije prema shvatanju važnosti ovog projekta. Međutim, grad je budžetom za 2017. godinu planirao utrošiti 30.000 KM na čišćenje pomenutog spomenika, što je i učinjeno, ali nakon što je formiran Odbor za obnovu, revitalizaciju, i očuvanje Partizanskog spomen-groblja, koji će djelovati pri Udruženju antifašista i boraca Narodnooslobodilačkog rata. Dakle, iako su se pojavile informacije da određeni privatni odbori vrše čišćenje i sanaciju prostora na kojem se nalazi spomenik, jasno je da je grad napokon poduzeo prvi korak. Da li će on biti i posljednji, ostaje da se vidi.
„Ne znam da li će grad podržai obnovu u ovom trenutku. Politika ljudi koji sad vode grad je da taj kompleks treba prenamjeniti iIi pretvoriti u nešto drugo. Imaju već i projekte za to. Problem im je što to jeste proglašeno Nacionalnim spomenikom BiH pa je malo teže ostvariti planirane ciljeve, a i nas antifašista ima dosta i organizovali smo se. I nismo sami. Zato oni nebrigom stimulišu rušitelje da se nastavi devastacija do nemogućnosti obnove. Da misle drugačije mogli su ga već zaštititi, ali nisu. Ne moraju pomoći, ali ćemo ih prisiliti da ne smetaju, dok ne odu sa političke i istorijske scene. Partizansko spomen groblje biće obnovljeno uprkos svima i svemu“ rekao je Đulić.
Tokom razgovora Sead Đulić je naglasio da je Mostar doživio sunovrat do samog dna, te da je to grad koji se odrekao svoje prošlosti:
„Kada grad izgubi svoj višestoljetni identitet, kada mu se serviraju neke nove vrijednosti, lako je stvoriti klimu za rađanje neofašizma. Ako svakodnevno prolazite ulicama osvjedočenih ideologa fašizma i fašističkih krvnika iz Drugog svjetskog rata, a politika vam kaže da su oni nacionalni heroji, onda vam je jasno zašto fašizam raste i zašto nije sankcioniran u Mostaru“, govori Đulić.
U ovakvom političkom okruženju, koje po svemu sudeći podržava neofašizam na ulicama grada Mostara, društvo ne može da slijedi putokaz civilizacijskih vrijednosti. Pobuna nema, društvo je tiho. Pitanje je šta je potrebno da se razbije retorika neofašizma- hrabrosti sigurno, ali i odlučnosti da Mostar bude grad slobode i jednakosti.
Postavlja se i jedno jednostavno pitanje: zašto je važno da društvo razmatra historijske događaje nakon toliko godina? Ukoliko se analizira poimanje dvije ideologije u bosanskohercegovačkom društvu, fašizma i antifašizma, onda je jasno da tu još uvijek postoje nedoumice u shvatanju namjera onih koji su širili, između ostalog, radikalni i agresivni nacionalizam. Danas se još uvijek kroz maglu govori o ulozi nacističkih saradnika koji su djelovali na prostoru država bivše Jugoslavije, te herojskom poduhvatu u oslobađanju okupirane teritorije od strane Narodnooslobodilačke vojske i partizanskih jedinica. Kao da se samim spominjanjem ovih uloga pojavljuje doza stidljivosti.
Međutim, sa prošlošću se mora hrabro suočavati i govoriti o već utvrđenim činjenicama. Nakon što je Mostar oslobođen 14. februara 1945. godine od fašističkog okupatora, Vermahta kao oružanih snaga Trećeg rajha, Mostarci i Mostarke su dokazale opredjeljenje za antifašizam. Partizansko spomen-groblje u Mostaru je odgovor pobjednika. Arhitektonsko remek-djelo Bogdana Bogdanovića, koje je zvanično otvoreno 1965. godine uz prisustvo tadašnjeg predsjednika Socijalističke Federativne Republike Jugoslavije, Josipa Broza Tita, predstavlja refleksiju prošlosti i priču o pojedincima koji su se borili za slobodu. To je, ne samo prikaz prošlosti, već i spomenik budućnosti za nadolazeće generacije koje u njemu moraju vidjeti opomenu i opasnosti koje nosi fašizam.
Dino Pehlić
