Vlada Tuzlanskog kantona napokon je izdvojila i posljednju tranšu sredstava za “uvezivanje” radnog staža radnicima tvornice obuće Aida iz Tuzle. Pobjeda je to 17 godina dugog inzistiranja na svojim pravima.
Foto: AFP / Elvis Barukčić / Prosvjedi u Tuzli 2014. godine
Vlada Tuzlanskog kantona napokon je izdvojila i posljednju tranšu sredstava za “uvezivanje” radnog staža radnicima tvornice obuće Aida iz Tuzle. Pobjeda je to 17 godina dugog inzistiranja na svojim pravima. Radi se o dva milijuna konvertibilnih maraka za 276 radnika Aide u periodu od 2009.-2015. godine. Prema odluci kantonalne vlade sredstva će biti prebačena s “escrow računa”, odnosno računa kojeg čuva treća strana s ciljem zaštite interesa obiju strana u transakciji, a koji se osniva za pojedinačne potrebe.
Iako je cijelu kronologiju kao i točno stanje tvornice i radnika teško rekonstruirati služeći se informacijama dostupnima u bosanskohercegovačkim medijima, čini se da su ovom posljednjom tranšom “riješeni” svi radnici ove tvornice. Sporazum za “uvezivanje” radnog staža, odnosno za uplatu doprinosa za zdravstveno i mirovinsko, kao i poreza i prireza za obavljeni rad, potpisan je s 316 radnika za period od 1997. do pokretanja stečaja u decembru 2015. godine za što je izdvojeno oko 5,8 milijuna KM. Od ovih 316 radnika, 40 je već umirovljeno, stoga se današnja odluka odnosi na preostalih 276 ljudi koji su još uvijek radno aktivni. Na današnjoj sjednici vlade TK doneseno je više odluka o odobravanju sredstava za isplatu radnika, među kojima je i odluka o “nalogu za prijenos sredstava s namjenskog depozita Vlade TK-a kod Razvojne banke FBiH”, a njima se ispunjavaju obaveze “Sporazuma o preuzimanju obaveza plaćanja obračunatih, a neuplaćenih javnih prihoda obveznika Fabrike obuće Aida d.d. Tuzla”.
Podsjetimo da su radnici Aide posljednji put štrajkali u junu ove godine nakon niza plaća neisplaćenih od pokretanja stečaja 2015. godine. Pošto sporazum o uvezivanju staža obuhvaća period do 2015. godine, čini se da nisu zapravo riješeni svi problemi, već samo oni obuhvaćeni dogovorima do 2015. godine.
Iako se Srđan Mićanović, ministar industrije, energetike i rudarstva u vladi Tuzlanskog kantona danas hvali kako je vlada 2017. godine napokon platila neplaćene poreze, prireze i doprinose svojim radnicima, kao da se radi o socijalno osjetljivoj politici koja rezultira dobrim mjerama, možda bi ovu priču bilo bolje promatrati kao konačni rezultat 17 godina dugog prosvjeda. Podsjetimo, radnici tuzlanske Aide, baš kao Dite i drugih tvornica ovog industrijskog grada, postali su proteklih godina izolirani simbol radničke upornosti u borbi za svoja prava. Dakako, bilo je potrebno za ovaj konačni ishod sada davne 2014. godine zapaliti zgradu kantonalne vlade u Tuzli i zgradu opštine, kantona i Predsjedništva u Sarajevu te se organizirati diljem BiH i preko debelo podebljanih granica kantona i entiteta, i suprotno politikama svih političkih stranaka. Osim toga za današnje proglašenje pobjede bilo je potrebno spavati u hladnim halama napuštene tvornice, fizički okupirati njezin prostor, štrajkati glađu, marširati na hrvatsku granicu i svih ovih 17 godina biti sve veći “kamen u cipeli” svih vlada. Stoga, u konačnici, čestitamo radnicima i radnicama Aide na upornosti i trudu i nadamo se da ih čeka mirovina nešto ugodnija od radnog vijeka, kojeg su umjesto proizvodeći cipele, proveli štrajkajući za svoja prava.
