Šta mlade ljude gura u ruke islamističkih terorista? I na koji način ih je moguće ponovo integrisati u društvo? To su goruća pitanja i pet godina nakon krvavih terorističkih napada u Parizu.
Drezden, Pariz, Nica, Beč. Četiri teroristička napada za samo mjesec dana jasno pokazuju da i pet godina nakon krvave noći u Parizu, sa 130 mrtvih, borba protiv terorizma u ime islama nije gotova. Političari opet razmišljaju o strožijim graničnim kontrolama, obećavaju veću saradnju bezbjednosnih službi i zahtijevaju odlučniju akciju protiv potencijalnih islamističkih terorista.
Napadi pokazuju da posebno velika opasnost postoji od terorista koji pojedinačno djeluju, a koji su umreženi sa istomišljenicima. Kakvi su to ljudi i šta ih pokreće? Aktuelni izvještaj o salafizmu u najvećoj njemačkoj pokrajini Sjevernoj Rajni-Vestfaliji predstavlja upozorenje: „Posebno se mora obratiti pažnja na veliki potencijal mladih salafista sklonih nasilju. Proteklih godina džihadistička propaganda je bila snažna i više nego ranije je dolazila do mladih ljudi, koji su na nju pozitivno reagovali."
I francuski stručnjak za islamizam, Oliver Roj, govori o pretežno mladim muškarcima koji su „fascinirani nasiljem i džihadom". Bez višegodišnjeg proučavanja Kurana, oni bi htjeli da budu bolji muslimani od svojih roditelja. Roj u tome vidi protest mladih koji je zasnovan na islamističkom narativu. A taj narativ dolazi od organizacija poput Al Kaide ili Islamske države (IS).
„Kult smrti"
U razgovoru za DW, Roj govori o „kultu smrti". Kada su ti mladi ljudi ubijali, „očekivali su da će i sami biti ubijeni. Tu se manje radi o ideologiji, a više o ličnom životnom putu. Oni imaju jedan cilj: da umru kao mučenici i da odu u raj."
Frankfurtski sociolog Feliks Rosmajsl podsjeća na pojam „dinamika dokazivanja": mladi muškarci i žene žele da se dokažu i da ispune određena očekivanja, pa su tako primorani i da vrše nasilje. „To je alternativa uobičajenoj dinamici dokazivanja, koja je u našem društvu uglavnom povezana s profesionalnim radom i uspješnim obrazovanjem", analizira Rosmajsl, koji je uključen u jedan istraživački projekat o džihadu i o tome zašto su mladi ljudi koji imaju problem s prelaskom u život odraslih naročiti podložni džihadističkoj propagandi.
Granice deradikalizacije
Tomas Mike poznaje takve ljude. On radi sa njima. Mike je šef „Mreže za prevenciju nasilja" (VPN), koja radi na deradikalizaciji ekstremističkih nasilnika. „Znamo naravno da ljudi koji su labilni ili jednostavno u krizi, veoma brzo mogu da budu regrutovani od strane esktremističkog miljea, kaže Mike za DW. Kada zaposleni u VPN rade s potencijalnim teroristima, bivšim borcima IS i islamističkim nasilnicima, prvenstveno nastoje da „osposobe ljude da ponovo smiju da postavljaju pitanja i da ponovo razviju svoja razmišljanja", kaže diplomirani pedagog i politikolog. „U toj sceni ljudi moraju da bude poslušni i moraju da se potčine. Oni gube sposobnost da postavljaju pitanja i da razvijaju sopstveni misli."
Mike, međutim, zna i granice rada na deradikalizaciji. „Iako se ulažu veliki napori u oblasti bezbjednosti i u oblasti socijalno-pedagoškog rada, ne smije da se stvori iluzija da više nikada neće doći do terorističkog napada. Uvijek će ih biti." Šef VPN govori na osnovu tragičnog iskustva: njegovi saradnici su radili i sa dvadesetogodišnjim Sirijcem, koji je početkom oktobra u Drezdenu nožem napao dvojicu homoseksualaca i jednog od njih ubio. Sa njim su se sastali dva dana prije i nakon napada, ne znajući da njihov klijent ima veze sa tim ubistvom.
Zavaravanje nevjernika
U tim slučajevima, Mimon Berison govori o „takiji" (Taqiyya), vjerskom zavaravanju nevjernika. Mlad čovjek, marokanskih korijena, u Kelnu je pokrenuo projekat „Zaokret za 180 stepeni". Njegovi saradnici nastoje da spriječe odlazak mladih ljudi u ekstremizam i kriminal. „Ako se jedna osoba sudskom odlukom primora na određene mjere, a duboko u sebi nije raščistila sa tom ideologijom, onda je teško izvući je iz te scene, iz te ideologije", kaže Berison.
Ipak, s obzirom na stotine ljudi sa kojima je radila VPN, Tomas Mike je uvjeren da bi potencijal onih koji bi mogli da izvrše napade sigurno bio veći da su bili prepušteni sami sebi.
Tomas Mike ima dvadesetogodišnje iskustvo u radu sa ekstremistima
„Eksplozivna situacija" u zatvorima
Potencijal je već sada velik. Takozvanih potencijalnih islamističkih terorista trenutno ima oko 620. Prema istraživanju lista „Frankfurter algemajne cajtung", u njemačkim zatvorima je više od 130 islamista, od kojih će mnogi uskoro, nakon odslužene kazne, biti pušteni na slobodu. Istina je da se u zatvorima radi na deradikalizaciji i prevenciji nasilja – uglavnom to rade organizacija kao što je VPN – ali pandemija znatno otežava rad, kaže Jens Borhert: „Mnogi programi za deradikalizaciju u zatvorima ne mogu da počnu ili bude realizovani kao što je prvobitno bilo planirano", kaže u razgovoru za DW kriminolog sa univerziteta u Merzeburgu. Borhert smatra da je generalno u zatvorima „eksplozivna situacija", jer je zbog korone znatno manje osoblja na raspolaganju, a na sve strane kruže i teorije zavjere.
To za DW potvrđuju i ljudi iz pravosuđa. Oni naglašavaju da je, i pored svih mjera proteklih godina, opasnost od radikalizacije iza rešetaka i dalje prisutna. Teroristički napadi su tema među zatvorenicima i ima onih koji smatraju da je francuski nastavnik kojem je jedan islamista odrubio glavu – sam kriv za svoju sudbinu.
„Nema komandnih lanaca"
Ono što situaciju čini toliko opasnom i što bezbjednosnim službama otežava rad, jeste to da islamističkom terorizmu nisu potrebne nikakve organizacije u klasičnom smislu – tajne ćelije, skrivena sjedišta… Dovoljne su same mreže, dovoljan je potencijal radikalizovanih ljudi koji se širi propagandom ili s drugim terorističkim napadima. Šef VPN Mike kao primjer navodi teroristički napad u Beču. Odgovornost za njega preuzela je takozvana Islamska država. „Ali uopšte ne postoje jasni komandni lanci", kaže Mike, „već se preko društvenih mreža širi narativ: 'Sada morate nešto da preduzmete'. I onda ima ljudi koji postaju aktivni – bez da im je iko izdao naređenje.
Na kraju krajeva, to je borba protiv upravo tih narativa. Zato se osnivač projekta „Zaokret za 180 stepeni", Berison, zalaže za snažan odgovor muslimanskih zajednica. One bi morale da se pobrinu za to da se radikalnim islamistima ne da prostora. I ne bi smjele da dozvole da se mladi potajno mobilizuju preko Votsepa ili Telegrama. „Prethodno bi", kaže, „moralo da se dopre do tih mladih ljudi".
Autor Matthias von Hein - DW
