U tekstu predstavljamo međunarodnu sindikalnu kampanju Clean Clothes koja se već nekoliko desetljeća bavi zaštitom i poboljšanjem radničkih prava u tekstilnoj industriji diljem svijeta. Stanje u ovoj grani industrije u Hrvatskoj i susjednim zemljama je izrazito nepovoljno po radnike, a kampanja je prije osam godina krenula u širenje na ovaj dio Europe u što se uključio i Novi sindikat.
Međunarodna platforma CLEAN CLOTHES CAMPAIGN (CCC) je organizacija koja se bavi borbom za poboljšanje radničkih prava u tekstilnoj industriji diljem Europe i svijeta. U Hrvatskoj, stanje u tekstilnoj industriji je očajno – radnice i radnike se pojačano izrabljuje o čemu smo dosada napisali niz tekstova iz raznih tvornica. RADNIČKI PORTAL će uskoro krenuti u povremeno objavljivanje tekstova o suvremenim međunarodnim problemima i borbama radništva u ovoj grani industrije što je bitno budući da polje klasne borbe uvijek mora biti internacionalno orijentirano. Stoga u uvodnom tekstu vrijedi ukratko predstaviti samu platformu.
Platforma CCC osnovana je 1989. i trenutno djeluje u 16 europskih zemalja, a sastoji se od preko 200 sindikata i nevladinih organizacija, uz suradnju sa sličnim organizacijama iz Sjeverne Amerike, Australije i Azije. U Hrvatskoj se NOVI SINDIKAT uključio u suradnju s ovom platformom prije osam godina kad je platforma krenula širiti svoje aktivnosti na područje Istočne Europe.
Glavna vizija i plan ove platforme jest da svi radnici zaposleni u tekstilnoj industriji uživaju svoja prava na radnom mjestu i zajednici u kojoj žive, te da budu u mogućnosti obraniti i unaprijeđivati svoja radnička prava.
CCC-ove metode borbe za poboljšanjem prava tekstilnih radnika (koja se u neoliberalnom kapitalizmu sustavno srozavaju) uključuju širi spektar aktivnosti: vršenje pritiska na tvrtke i vlade da osiguraju zaštitu radničkih prava, solidarnu radničku suradnju na internacionalnoj razini, poduzimanje industrijskih i drugih akcija u slučaju kršenja radničkih prava, podizanje osvještenosti i mobilizacije ljudi, proučavanje pravnih mehanizama itd. Sve ove metode imaju isti cilj – jačanje proradničkog internacionalnog udruženja.
Neki od ključnih principa platforme su sljedeći:
– Svaki radnik – bez obzira na spol, dob, rasu, nacionalnost, vrstu ugovora, pravni status itd. – ima pravo na dobre i sigurne radne uvjete unutar kojih se može uključiti u sindikat i kolektivno pregovaranje, te na plaću koja mu omogućava dostojanstven život.
– Svaki radnik ima pravo biti upoznat sa svojim pravima po državnim i međunarodnim zakonima, te ima pravo pohađati treninge i edukacije koje će ga detaljnije informirati i upoznati s tim.
– Radnici među sobom mogu i moraju samostalno odlučivati o vlastitoj organiziranosti i jačanju.
– Javne kampanje i inicijative koje poduzimaju protestne akcije u slučaju kršenja prava radnika se moraju prije konzultirati upravo s radnicima ili njihovim sindikalnim predstavnicima.
– Posebna odgovornost stavlja se pred svjetski poznate brendove koji bi trebali uvijek biti spremni na pregovore sa sindikatima, kao i na međunarodne sporazume koji bi omogućavali primjenu postignutih dogovora.
Jedan od glavnih zahtjeva ove platforme jest borba za dostojanstvenu plaću. Znamo da u Hrvatskoj (kao i u mnogim zemljama svijeta) ogroman broj radnika ne radi za dostojanstvenu, već za minimalnu ili izrazito nisku plaću koja mu ne omogućava ono što zaslužuje – dostojanstven život, već sirotinjski život koji se svodi na puko preživljavanje uz prekovremeni rad, neprestani stres i brigu oko kredita i ovrha, te nemogućnost životnog osamostaljenja. Dostojanstvena plaća bi se trebala zaraditi u standardnom radnom tjednu, bez tjeranja za prekovremenim radom, a radniku bi trebala omogućiti novac kojim bi mogao nahraniti i oblačiti sebe i obitelj, plaćati režije, izdvajati za zdravstvene usluge, obrazovanje, prijevoz, štedjeti za nepredvidive okolnosti. Drugim riječima, sve ono što danas može sve manji broj radnika.
Nabrojani segmenti bi se trebali podrazumijevati budući da su upravo radnici proizvođači društvenog bogatstva, međutim u kapitalističkom načinu proizvodnje plodove njihova rada prisvajaju poslodavci koji im (uz blagoslov države) zauzvrat bacaju mrvice, tek toliko da prežive i rade. Stoga je danas borba za dostojanstvenu plaću svakako korak naprijed.
Kroz seriju tekstova u kojoj ćemo na Radničkom pratiti CC kampanju poseban ćemo naglasak staviti i na probleme radnika u susjednoj Bosni i Hercegovini i Srbiji, a koji do radnika u Hrvatskoj dopiru rijetko ili nikako. Na kojoj su danas razini radnička prava u Srbiji i kako se eksploatiraju radnici najplastičnije opisuje upravo slučaj južnokorejske tvornice JURA koja posluje u Leskovcu i Nišu, a u kojoj se radnicima umjesto odlaska na pauzu za WC preporuča nošenje pelena.
