“Želim natrag novac koji sam krvlju i znojem zaradio”, izgovorio je Liu Jin prije nego što se ovog mjeseca na pločniku u Taizhouu (Kina) zapalio benzinom, jer je kao dostavljač radio sve više, a isplate su bile sve manje.
U Kini je svjetlo na loše radne uvjete dostavljača bacio slučaj koji se dogodio sredinom siječnja, kada je 47-godišnji dostavljač Liu Jin pokušao počiniti samoubojstvo zapalivši se benzinom na rubu pločnika, nakon što mu je odbijeno pravo na isplatu dijela plaće iz studenog. Više od 80 posto njegova tijela zaradilo je opekline, i mora proći najmanje 20 (skupih) operacija. Čak i ako preživi opekline, vjerojatno će mu trebati pomoć u mnogim svakodnevnim životnim aktivnostima, a time će u budućnosti imati i vrlo ograničen izbor i mogućnost zapošljavanja. Spor oko plaće koji je doveo do Jinovog pokušaja samoubojstva potječe iz tzv. “prilagodbe plaćanja” za radnike koji dostavljaju hranu na brojnim punktovima u Taizhouu, zbog koje velik dio radnika, unatoč tome što u pandemiji rade više, završavaju s manjom satnicom. Prema izvješću tvrtke NetEase Inc., Liu Jin je tri godine radio kao dostavljač hrane, gotovo uvijek radeći po 12 sati svaki dan i isporučujući oko 1200 narudžbi mjesečno. Prije nego što se u očaju užgao benzinom, izgovorio je: “Želim natrag novac koji sam krvlju i znojem zaradio”.
Preko 500 radnika Gartmore Estatea u središnjoj Šri Lanci i dalje štrajka, nakon što su krajem prosinca proglasili štrajk za obranu svojih radnih mjesta i socijalnih prava. Štrajkači su se u siječnju oduprli nastojanjima sindikata plantaža da prekinu štrajk i primoraju ih natrag na posao. Radnici Gartmorea zahtijevaju jamstvo da će novi vlasnik plantaže čaja zadržati njihova radna mjesta i adekvatne radničke uvjete, uključujući sva osiguranja i doprinose. Radnici strahuju jer novi vlasnik umjesto sadašnje plantaže čaja na imanju planira razvijati turističke sadržaje, što bi drastično smanjilo radnu snagu. Neki se radnici također boje da njihovi važni osobni dokumenti, koji se trenutno nalaze u centralnom uredu pod ključem, neće biti zaštićeni pod novom upravom. Zbog pandemije je također drastično porasla cijena dnevnih potrepština, pa je radnicima teško preživjeti s dnevnicom od 700 rupija.
Na Kubi su ovoga mjeseca štrajkali ribari koji love u vodama oko Isle de la Juventud, drugog najvećeg kubanskog otoka. Započeli su štrajk 5. siječnja, tražeći veću plaću. Štrajk je započeo nakon što im je rečeno da će primiti nižu isplatu za ulov jastoga. Osim štrajka ribara, na Kubi je u siječnju bilo prosvjeda i štrajkova radnika u privatnim prijevozničkim tvrtkama te prodavača svinjskog mesa.
Veliki marš traktorima i konjima u Indiji, Foto: Komunistička partija Indije
Vozači su se pobunili i u Boliviji. Konfederacija vozača Bolivije u siječnju je održala 24-satni štrajk u cijeloj zemlji. Glavni zahtjev bio im je šestomjesečna odgoda plaćanja kredita bankama. Državno tijelo za nadzor sustava financiranja kontaktiralo je banke i odredilo uvođenje “zamrzavanja” od najmanje četiri mjeseca tijekom kojeg bi vozači autobusa, teško pogođeni pandemijom, morali samo plaćati kamate, a ne glavnicu na zajmove. Vozači autobusa traže da taj period bude šestomjesečni, a ostali zahtjevi su da vlada nastavi s osiguranjem od nezgoda u 2021., pod istim uvjetima kao 2020., te da se popravi loše stanje cesta u zemlji, koje su u nekim slučajevima gotovo neprohodne.
U Keniji su štrajk nastavile medicinske sestre i klinički službenici. Štrajk, koji je počeo krajem prošle godine, nastavio se jer drugi nivo vlade, tzv. Vijeće guvernera, nije potpisalo formulu za povratak na posao o kojoj su se dogovorili sindikati i Ministarstvo zdravstva. Kao rezultat, medicinske sestre su odbile prekinuti štrajk. Klinički službenici, koji su odlučili prekinuti prosvjednu akciju početkom ove godine, ipak su je nastavili od 8. siječnja. Liječnici ostaju na poslu, ali su više puta izrazili zabrinutost zbog remetilačke uloge Vijeća guvernera.
U Indiji se nastavljaju masovni prosvjedi koji su počeli generalnim štrajkom u studenom (vjerojatno najvećim štrajkom u ljudskoj povijesti), o čemu smo već pisali. Kada je vlada u studenom blokirala ulazak poljoprivrednika u Delhi, stotine tisuća poljoprivrednika ostalo je kampirati na granicama indijske prijestolnice. Poljoprivrednici koji sudjeluju u agitaciji na granicama Delhija izdržali su posljednja dva mjeseca policijsku represiju, izuzetno hladne vremenske uvjete i prijetnju koronavirusa. To nije prošlo bez velikih žrtvi - zasad je umrlo više od 140 poljoprivrednika. Unatoč tome poljoprivrednici ne odustaju pa su krajem siječnja skupili sve snage i održali veliki marš traktorima i konjima, na državni praznik, indijski Dan republike. U maršu je sudjelovalo više stotina tisuća poljoprivrednika, koji su probili policijske barikade i ušli na prostor povijesne Crvene tvrđave u Delhiju, te tako brzo zasjenili državničku proslavu koja se tamo odvijala. Policija je prosvjednike udarala palicama i bacala suzavce kako bi ih pokušala rastjerati. Potvrđeno je da je jedan prosvjednik umro u sukobima, a više desetaka ljudi je ozlijeđeno.
Izvor naslovne fotografije: Pixabay
Autorica vijesti:
