Trakavica oko utvrđivanja odgovornosti zeničkog Arcelor Mittala za kontinuirano zagađivanje zraka, vode i tla biće nastavljena. Istraga Tužilaštva ZDK protiv ove kompanije mora biti obnovljena, dok je sarajevsko tužilaštvo zataškalo odgovornost federalne vlade, nadležnih ministarstava te inspekcije
Piše: Amarildo Gutić
Zenički „Eko forum“ ne posustaje u gotovo pa usamljenoj borbi protiv daljnjeg nekažnjenog zagađenja ovog grada. Federalno tužilaštvo prihvatilo je njihovu žalbu na odluku Kantonalnog tužilaštva ZDK o obustavljanju istrage protiv odgovornih osoba iz kompanije „Arcelor Mittal“ Zenica.
Žurnal je pisao kako je prijava protiv „Arcelor Mittala“ odbačena jer navodno nije utvrđen umišljaj (!?), svodeći sve na prekršajnu odgovornost. U potpunosti je amnestirana uloga ove kompanije u zagađenju Zenice. Argument glavne tužiteljice Vesne Kaknjo bio je da „Arcelor Mittal“ ima veliki esencijalni značaj za Zenicu, radna mjesta i grijanje grada.
Vještačenje skuplje od zdravlja generacija
Postoji nekoliko problema, čak i kada bi tužilaštvo vodilo istragu lišeno tobožnje socijalne osjetljivosti. Najveći je nedostak novca. Da bi se protiv tako moćne kompanije dokazala uzročno-posljedična veza nezakonite emisije otrovnih materija na zdravlje ljudi te zagađenje tla i voda, potrebna su možda i milionska sredstva. Takva vještačenja su iznimno skupa, moraju raditi vještaci neovisni od eventualnih „nemoralnih ponuda“ suprotne strane, a cijeli proces zahtjeva i mnogo vremena.
„Ako ijedan od tih slučajeva dođe do faze suđenja, žestoko ćemo se braniti, na našoj su strani snažne činjenice“, najavljeno je svojevremeno iz Arcelor Mittala.
Primjera radi, „Eko forum“ je inicirao kod Zavoda za javno zdravstvo ZDK izradu samo jedne studije na osnovu uticaja benzola na stanovnike koji žive neposredno uz pogone Arcelor Mittala, vrijednosti 10 hiljada. Sredstva nikada nisu obezbjeđena. Znajući na koje se sve nepotrebne namjene troši budžetski novac, otvara se prostor sumnji da ništa nije slučajno.
Uporedo, ukoliko i postoje tačni podaci o broju oboljelih na području Zenice čiji bi se uzrok mogao dovesti u vezu sa zagađenjem iz Arcelor Mittala, oni se brižno kriju. Samo u nezvaničnim razgovorima sa ljekarima može se spoznati alarmantnost situacije. Nažalost, ti podaci nemaju nikakvu vrijednost u istražnom niti sudskom procesu.
Ilsutracije radi, ne postoje ni mjerenja otrovnih materija na cjelodnevnoj bazi, a godinama prije najavljeni transparentni pokazatelji završavaju oznakom „error“.
O inertnosti nadležnih kazuje i podatak da Vlada ZDK nikada nije izdvojila novac za izradu Registra zagađivača i da je ovaj projekat godinama u fazi „izrade akcionih planova“.
Grad Zenica pak donira „sirotu“ kompaniju, besplatno ustupajući (inače nelegalnu!) deponiju Rača za odlaganje industrijskog otpada, umjesto da naplati 15 miliona maraka za ovu uslugu.
Prekršaj, a ne krivična odgovornost
Zeničko je tužilaštvo tako bilo najbolji advokat Arcelor Mittala, dok je sarajevsko zaštitilo federalne funkionere. Odbačena je krivična prijava protiv bivše ministrice federalnog Ministarstva okoliša Branke Đurić i bivšeg rukovodioca Federalne uprave za inspekcijske poslove Ibrahima Tirka.
Po tužilaštvu, oni su ulagali „napore na poboljšanju situacije, pa se ne može izvući zaključak da se radi o umišljajnom postupanju“. Za tužilaštvo je bila dovoljna „časna riječ“ iz Mittala da su uložili gotovo 90 miliona za ugradnju filtera, kao i to što je inspekcija prekršajno kažnjavala „Arcelor Mittal“. Tih nekoliko desetina hiljada maraka je za ovakvu kompaniju više nego smiješna kazna. Bivša je pak ministrica dala argument Mittalu potpisujući Memorandum kojim je prolongirano ulaganje u montažu zaštitnih filtera.
Memorandum sa oznakom tajnosti
Da su u sarajevskom tužilaštvu htjeli, mogli su pročitati nalaz vještačenja rađen za potrebe Tužilaštva ZDK.
“...da je AMZ na osnovu izdatih okolišnih dozvola Federalnog ministarstva za okoliš i turizam legalno zagađivao okoliš u rokovima koji su predloženi Planovima prilagođavanja od AMZ, pa zagađivanje nakon tih rokova više nije bilo legalno, te autoriteti za provođenje politike zaštite okoliša u FBiH nisu pravovremeno poduzimali mjere da AMZ poštuje okolišnu regulativu“, navedeno je u vještačenju.
Ni naredna ministrica Edita Đapo nije promijenila blagonaklon stav prema Mittalu. Iako je veliki zagađivač, pogon BOF čeličane dvije godine radio bez dozvole, aprila 2017. godine ArcelorMittal dobija generalnu okolišnu dozvolu. Godinu dana kasnije, utvrđeno je da je od 24 planirane mjere za smanjenje zagađenja, realizirana samo jedna!!
BOF čeličana u punom pogonu
Žurnal je već pisao kako je Mittal i 2014. i 2017. godine objavio potpuno istovjetnu informaciju da je potpisan ugovor za instaliranje filtera na BOF Čeličani. Rok je bio februar 2019. Filtera naravno još nema...
