Da na ovom mjestu stoji potpis Borisa Dežulovića, bizarna tvrdnja koja se ovih dana valja po internet prašumi i prenosi neugodan miris laži i obmane, i to kako je pokojni Predrag Lucić, jedan od najboljih novinara južnoslavenskih prostora, ne samo živ, već da se poslije smrti pretvorio u fašistu (!?) koji tumara nedođijama i, eto, još, po zadatku UZP-a, vrijeđa naše Ahmiće i prijeti Bošnjacima, vjerovatno bi to bila tako odlična zajebancija.
Piše: Faruk Vele za Radio Sarajevo
Gledaj i povraćaj
Toliko dobra da bismo je pamtili kao Borisovu reportažu iz pokorenog Vukovara (“Gledaj i povraćaj”), prepričavali onako kako su urbana legenda ovih prostora postale naslovnice “Feralovog” legendarnog “smijeha slobode”: “Jesmo li se za to borili?” (uz foto-montaže Tuđmana i Miloševića zagrljene u krevetu), “Slobodan – jesi kurac” (povodom hapšenja “balkanskog kasapina”), “Franjo 5”, “Časni sude nisam živ” (uz sliku Tuđmana iz haške sudnice)…
Ti hrabri Splićani (njihov kolega Viktor Ivančić je rođen u Sarajevu), koji bi, bez dileme, završili kao i mnogi Bošnjaci iz Dretelja, Heliodroma, Gabele, Ljubuškog, Koštane bolnice, Prozora i Vojna… da nije bilo međunarodne javnosti na njihovoj strani, beskompromisno su se rugali Tuđmanu, Miloševiću, Kordiću, Prliću, Praljku i svim drugim zločincima i lupežima koji su tih godina sijali smrt i uništavali živote ovdašnjih ljudi. Činili su to odgovorno, profesionalno, dokumentirano…
Da, oni su iz Viteza izvještavali o Ahmićima i zločincima kada se to plaćalo glavom ili najmanje progonima SIS-a i HIS-a Miroslava Tuđmana… Oni su prvi pisali kako Kordić ide u Haag. Da, oni su Praljka i ostale progonili zbog rušenja Starog mosta, oni su…
Istina, ja nisam Boris Dežulović, čovjek koji je izvještavao iz opkoljenog Sarajeva, koji bi od svih ovih činjenica napisao tekst za pamćenje, ali imam novinarsku i ljudsku obavezu da ukažem na jednu nepravdu, glupost, sramotu… Posebno jer će se sutra navršiti dvije godine od prerane Predragove smrti.
“Ići, mići, Ahmići… Ovo nam poručuju komšije Hrvati, a ti Bošnjače opet čestitaj“, napisao je ko zna koji neznani junak.
“Dokle više fašističke poruke”, traži odgovor drugi…
Ova podvala napisana je uz snimak dvije satire koje je pokojni Lucić govorio pred publikom u Mostaru prije više godina, u onom dijelu grada koji je mjesecima bio pod opsadom upravo Praljkovih i Prlićevih bojovnika i koji sigurno ne bi halalili nikome bilo kakvo vrijeđanje žrtve, a posebno Ahmića. Niti bi se taj dokazano hrabri novinar ikada upustio u takvo što. Te satire su, zapravo, bile “Feralovski” odgovor na sramotan odnos hrvatske države prema ratnim zločinima, posebno prema monstruoznom ratnom zločinu upravo u selu Ahmići! Na koncu, govorio ih je pred žrtvama. E, ta neistina širi se brzinom svjetlosti hodnicima društvenih mreža i poslije mnogo godina opet unosi smutnju i kreira laž.
No, zamjenom teza, trganjem iz konteksta, manirom klasičnog fake newsa, nerazumijevanjem, bošnjačkom puku je sve to putem društvenih mreža podvaljeno kao krunski dokaz hrvatske mržnje prema svakom “muslimankom uhu”.
“Mi smo društvo neznanja. Ubit će nas neznanje”, rekao bi jedan naš čestiti profesor.
Zaista! Optužiti Predraga Lucića koji je, kako napisa Amer Bahtijar, faktički veći dio svog života posvetio otkrivanju istine o ulozi Hrvatske u ratu u BiH, da ismijava Ahmiće i prijeti Bošnjacima i da je fašista…, jednako je nemoralno kao podvale Radovana Karadžića da su Alija Izetbegović i građani Sarajeva i Tuzle sami izrežirali Markale i Kapiju. To može samo neko ko, ili svjesno podvaljuje, ko je zlonamjeran, ili ništa ne konta.
U lov na Štefi
Dragi moji, Predrag Lucić je preuzeo rizika da “Stenogrami o podjeli Bosne i Hercegovine”, taj krunski dokaz o ulozi Hrvatske u agresiji na BiH, koji su ključni za shvatanje velikohrvatske politike, dospiju javnost, da je ovo što se zadnjih dana dešava u vezi veže uz njegovo ime, i ružno i tužno. I zato javnost u BiH ove činjenice mora znati.
Kada smo se sreli u Mostaru 2005. godine, na mojoj knjizi je u svom stilu napisao posvetu: “Za Tuđmana… – odsutnog”. To je bio Predrag.
Prvo izdanje Stenograma objavili su BH DANI i Feral, a drugo kolege iz Tačno.net, portala kojeg vodi hrabra Štefica Galić, žena koja je s pokojnim mužem Nedjeljkom spašavala Bošnjake u Ljubuškom i na sebe navukla neopisivu mržnju, progone, anatemu koja traje do danas. Eto takvoj Štefici, kojoj se divi cijeli svijet, kao i njezinim kolegama, danas, također, prijete razne neznalice. Prlić i društvo mogu biti presretni.
Od licemjerne sredine kakva je naša, u kojoj su razni probisvijeti spremni prije podne se busati u bošnjačka prsa, a popodne sklapati dilove sa porodicama UZP-ovaca, vezivati zastave s onima koji bi uvezivali sve što nosi ime Herceg-Bosne, zaklinjati se u trajnu saradnju s takvima, dok se istočni dio Mostara pretvara u geto…,ništa drugo nismo ni očekivali.
Da, vjerujem da bi “duhovno obnovljeni” zločinac Dario Kordić spomenuti poklon s društvenih mreža shvatio kao kosmički dar u ovo blagdansko vrijeme, jer su oni koji su njega i slične razotkrivali danas mrtve proganjaju. Za to vrijeme čovjek odgovoran za smrt djece Ahmića obilazi kardinale, biskupe i svećenike, slika se s Čovićem i njegovim saradnicima, i čeka svoj trenutak i neke nove Herceg-Bosne!
Ako je Predrag Lucić za ovo društvo fašista, a onda su Prlić i Kordić bezmalo kanonizirani sveci! Je li to uredu? Polako komšije…
