Podaci su roba XXI. stoljeća. Svakoga dana stvaramo oko 2,5 eksabajta (2,5×1018) podataka. Također smo stvorili neviđene tehnološke mogućnosti za prikupljanje, pohranjivanje, analizu i prijenos podataka.
Ti podaci se iskapaju da bi se iz njih mogle izvući različite korisne informacije koje se mogu koristiti za otkrivanje poslovnih trendova, predviđanje ishoda izbora, u borbi protiv kriminala, u prevenciji bolesti, pronalaženje kupaca, itd. Walmart, na primjer, obrađuje više od milijun transakcija svojih klijenata svaki sat, čime stvara ogromne baze podataka. Takozvani “ispusni podaci” – ili tragovi klikanja koje ostavljamo iza sebe kada koristimo Internet – iznimno su korisi za internetsku ekonomiju, kao što je Google pretraživač. Podatkovna ekonomija je velik biznis i nema aspekta života koji se ne iskorištava za prikupljanje podataka.
Ta sve veća potražnja za podacima stvara potrebu za digitalizacijom gotovo svega. Čak su i organizacijski procesi digitalizirani, a kao rezultat toga bilo koje korištenje vremena i resursa koje ne vodi izravno do stvaranja profita smatra se “gubitak” i postaje meta za eliminaciju.
Ovakva metrička vrijednost proteže se i na kupce, a marketing upotrebljava izraz “životna vrijednost kupca” kako bi se predvidjela neto dobit koja bi se mogla ostvariti u ukupnom budućem odnosu s nekim kupcem.
Američka tvrtka Acxiom prikuplja podatke o ponašanju potrošača i razvrstava kupce u 70 kategorija s čisto ekonomskog stajališta. Skupinu ljudi s najmanjom potrošačkom vrijednošću naziva “beskorisni”.
Kao što sama riječ već sugerira: digitalni pristup tako lako degradira ljudska bića na objekte i svodi ih na binarne brojeve. No, industrija “velikih podataka” ne samo da izračunava ishode ljudskog ponašanja, već je ona i psiho-politički instrument koji omogućuje da se manipulira ljudima i da ih se iskorištava u ekonomskom smislu. Što više podataka dijelimo o sebi, to marketing bolje zna kako potaknuti naše želje.
Znam da svi mi mislimo: “Ovo se ne odnosi na mene. Ja nisam pod utjecajem marketinških trikova”. No, profit koji se ostvaruje svakako pokazuju drugačije. Ipak, možda najveća opasnost od digitalizacije leži u njenoj mogućnosti da osiromašuje naše razmišljanje i osjećaje, a time i naše iskustvo svega. Život, ljubav, odnosi, ljepota, itd. ne mogu se svesti na algoritme i čisto ekonomske vrijednosti. Svaki put kad nešto digitaliziramo, gubimo nešto suptilno, ali važno. Ako ste ikada slušali istu snimku snimljenu u analognom i digitalnom formatu, onda znate o čemu govorim.
Autor: Sabine Leitner
S engleskog prevela: Sabina Rabatić
