U vrijeme gašenja struje, u “Aluminiju” nije bilo sirovina, rezervnih dijelova, a jedino što je proteklih godina raslo – dug za struju, nagomilao se na oko 280 miliona maraka!
Predsjedništvo BiH zahtijeva od Vlade Federacije BiH (FBiH) da jasnom odlukom odmah stvori preduvjete za normalno snabdijevanje električnom energijom kombinata Aluminij Mostar, saopćeno je nakon što je na sjednici od 24. decembra 2003. godine tadašnji saziv Predsjedništva BiH koji su činili predsjedavajući Dragan Čović i članovi Sulejman Tihić i Borislav Paravac, razmatrao izvještaj o razlozima prekida medunarodnog ugovora izmedu Javnog preduzeca (JP) Elektroprivreda BiH s njemačkom kompanijom Daimler Chrysler.
“Za Aluminijski kombinat i druge specijalne potrošace od interesa za BiH, Federalna vlada treba utvrditi i poseban status specijalnih potrošaca”, izjavio je nakon sjednice Dragan Čović, tadašnji predsjedavajući Predsjedništva BiH i vječni predsjednik Hrvatske demokratske zajednicve BiH (HDZ BiH).
“Aluminij Mostar je uvijek bio okosnica razvoja cijele države i zbog toga ovu kompaniju želimo podržati”, izjavio je Čović u septembru 2009. kada je posjetio “Aluminij” na čelu izaslanstva HDZ BiH s tadašnjom predsjednicom Federacije BiH Borjanom Krišto, ministrima financija i turizma i zaštite okoliša u Vladi FBiH Vjekoslavom Bevandom i Nevenkom Hercegom i gradonačelnikom Mostara Ljubom Bešlicem.
“Aluminij mora preživjeti krizu u kojoj se nalazi, jer je ta kompanija nositelj razvoja BiH”, kazaće Čović aprilu izborne 2014. godine dajući nadu radnicima, ali i stotinama i hiljadama onih koji su ovisili o “Aluminiju”.
“Član Predsjedništva BiH iz reda hrvatskoga naroda, predsjednik HNS-a BiH i predsjednik HDZ-a BiH dr. Dragan Čović osobno se danas, u društvu dopredsjednice Vlade FBiH i federalne ministrice financija Jelke Miličević, kao i svoje savjetnice za europske integracije dr. Sanje Bazina, uvjerio u osjetan napredak koji se dogodio u Aluminiju d.d. Mostar u posljednjih četiri mjeseca, odnosno od dolaska aktualne uprave na čelo Društva”, izvijestili su na zvaničnoj web stranici “Aluminija” u februaru 2017. uz fotografiju nasmijanih Čovića i direktora najvećega bh. izvoznika Marija Gadžića. Iako su mnogi već tad znali da je kriza sve veća a da je “Aluminij” sve siromašniji.
“Aluminij d.d. Mostar s radom je prestao noćas, četiri minute iza ponoći, čime je ostvaren najcrnji scenarij na koji su proteklih dana upozoravali radnici tog poduzeća”, kazaće vijest na web portalima 10. jula 2019., skoro 16 godina nakon saopštenja s početka teksta.
“Ćelije i anode su se spekle, to je kompletan gubitak i nema više povratka. Jedino nam preostaje graditi fabriku nanovo. Iskreno, nismo vjerovali da će do ovoga doći, do posljednjeg trenutka smo se nadali čudu. Federalna vlada, Vlada Republike Hrvatske, svi su nas ostavili, posebno politika”, izjavio je novinarima jutro nakon gašenja struje Željko Filipović, člana Nadzornog odbora u ime malih dioničara koji imaju 44 posto vlasništva u kompaniji.
Kao i te 2003., 2009., i svih narednih godina, stranka Dragana Čovića bila je bitan dio upravo te Vlade FBiH, problemi u “Aluminiju” bili su manje-više isti, kad je pred izbore potrebna pozitivna priča ghovorilo se o uspjesima, ostatak vremena bi se tu i tamno spomenuo problem nabavke struje po povoljnim uvjetima, prebacivala lopta s jednih na druge, a sve se završilo hemijskom reakcijom nastalom nakon gašenja struje nekadašnjem bh. gigantu nakon kojeg više od 900 radnika sa svojim porodicama ostaju na ulici dok se svi koji su mogli i morali uraditi sve da se ova kompanija spasi “prave blesavi” kao da se radi o problemu koji se pojavio iznenada. Iz Hrvatske, koja je vlasnik 12 posto dionica, iz koje se inače oglašavaju o svemu i svačemu iz BiH što ih se tiče i što ih se ne tiče – također ni glasa.
U vrijeme gašenja struje, u “Aluminiju” nije bilo sirovina, rezervnih dijelova, a jedino što je proteklih godina raslo – dug za struju, nagomilao se na oko 280 miliona maraka! Pred samo gašenje, predsjednik Skupštine Sindikata radnika “Aluminija” kazao je kako bi gašenjem ovog privrednog giganta bila ugrožena čitava regija:
“Naših 930 radnika, 300 izvođača, dosta dobavljača. Šta bi se desilo? Zdravstveni sustav bi bio oštećem, školstvo, bilo bi oko 4 miliona manje novca u Mostaru koji bi stalno kružio”, upozoravao je Bebek očekujući da do najcrnjeg scenarija neće doći. A, došlo je.
Radnici koji nisu vjerovali da će ih oni koji su se godinama zaklinjali u vitalne nacionalne i sve druge interese u zadnji momenat ostaviti na milost i nemilost “u sudijskoj nadoknadi” su se odlučili na proteste. Najprije su noseći vijenac s natpisom “Posljednji pozdrav Aluminiju” došli pred Vladu Federacije u Sarajevu koja ima 44 posto dioničkoga kapitala u “Aluminiju”, ali su nakon neuspješnih pregovora otišli nazad put Mostara. Potom su tražeći odgovore blokirali magistralni put M-17 kod Salakovca, odakle su ih rastjerali specijalci MUP-a HNK.
Nakon što su shvatili da im poslije gašenja struje ne ostaje ništa drugo nego stečaj okupili su se – pred središnjicom HDZ-a u Mostaru gdje su ih dočekali prazna zgrada i saopštenje u kojem ih pozivaju na smirenost, a neki od njih pocijepali su članske kartice ove stranke… Dragan Čović koji će ih kako se najavilo primiti (malo) sutra, obratio se, ali sa pristojne distance – iz Mostaru dalekog Bihaća gdje je sa predstavnicima kantonalnih i općinskih vlasti razgovarao o migrantskoj krizi:
“Procjena je da na aluminiju kao strateškoj sirovini BiH može imati svoj razvoj, kroz preradu aluminija. Nažalost, sve to se nije napravilo i sad smo mi iscrpili sve mogućnosti koje su do sad postojale. I naravno, dolazimo u onu političku utakmicu u kojoj bi neko želio igrati upravo preko leđa tih ljudi”, bacio je Čović zadnju lopatu zemlje na “Aluminij”, “srce i dušu Mostara” koji se po svemu sudeći “na onom svijetu” pridružuje još jednom ugašenom mostarskom privrednom gigantu “Sokolu”, čiji je predratni i ratni direktor bio upravo Dragan Čović…
