Stećci
Bosna i Hercegovina je zemlja sa velikim brojem spomenika graditeljskog kulturnog nasljeđa, ali i nematerijalne kulturne baštine, no briga o tom nasljeđu prepuštena je u najvećoj mjeri entuzijastima, mišljenja su sugovornici Radija Slobodna Europa (RSE).
Kolektivna svijest stanovništva o kulturom nasljeđu BiH je na niskom nivou, a odnos institucija i zavoda koje bi se trebali brinuti o tome je nedovoljan, smatraju oni.
Na području Bosne i Hercegovine nalazi se preko 60.000 stećaka, srednjovjekovnih nadgrobnih spomenika, koji svjedoče burnoj povijesti tog vremena.
Prije tri godine, 22 nekropole stećaka iz Bosne i Hercegovine upisane su na Tentativnu listu UNESCO-a, a taj proces upisivanja trajao je punih sedam godina.
Gorčin Dizdar, jedan je od rijetkih mlađih naučnika koji se bavi istraživanjem kulturnog nasljeđa srednjovjekovne Bosne. Na pitanje kako se država BiH odnosi prema svom kulturno-historijskom nasljeđu Dizdar je odgovorio.
"Moje neko uže zanimanje su stećci i dosta ih obilazim. One nekropole koje su prije nekoliko godina upisane na popis UNESCO-a su u 90 posto slučajeva nezaštićene. Nije čak ni pokošena trava, možda se tu nalazi jedino neki manji znak. Također, nema tu nekih zanimljivijih zahvata, da se malo iskopa zemlja ispod njih i da se te nekropole predstave onako kako bi svjetsko nasljeđe trebalo da izgleda", kazao je Dizdar.
Bosna i Hercegovina nema državnu strategiju kojom bi zaštitila kulturno-historijsko nasljeđe. Pored toga domaći zakoni nisu definirali ni kažnjavanje svih onih koji uništavaju to blago. Mediji su posljednjih mjeseci izvještavali kako je stanovništvo u Travniku i Istočnom Sarajevu stećke koristilo kao građevinski materijal.
Gorčin Dizdar također dodaje kako bi se trebao oformiti interdisciplinarni tim koji bi definirao korake zaštite tih spomenika.
"Imamo skoro 70.000 tih kamenih spomenika i to nije nimalo jednostavna zadatak. Trebalo bi osmisliti na koji način mi mislimo čuvati tu baštinu, da li ćemo se fokusirati na jedan manji reprezentativan broj ili ćemo pokušati sve zaštiti. Hoćemo li pokušati otkrivati one stećke koji su potonuli u zemlju, a takvih primjera je na stotine ili je bolje da ih ostavimo tamo gdje jesu. To su brojna pitanja za jedan ozbiljan interdisciplinaran tim, ali takva se nastojanja, koliko ja znam, ne naziru u našoj zemlji", zaključio je Dizdar.
Pored velikog broja spomenika graditeljskog nasljeđa, Bosna i Hercegovina obiluje sa raznovrsnom nematerijalnom kulturnom baštinom. Tako je Državna komisija za suradnju sa UNESCO-om početkom godine sačinila Preliminarnu listu nematerijalne kulturne baštine koju je potrebno zaštiti.
Zvonko Martić, predsjednik Udruge za očuvanje i promicanje tradicijske kulture BiH "Stećak" iz Tomislavgrada, kaže da je za ovakvo stanje odnosa prema kulturnom nasljeđu kriv nedefiniran pravni okvir, ali i nejasne nadležnosti institucija koje bi se o tome trebale brinuti.
"Kad se nešto dogodi, onda se mi sjetimo da je to trebalo zaštititi. Kod ljudi nema tog osjećaja vrijednosti te kulturne baštine. Bosna i Hercegovina je po mnogo čemu specifična, a unutar nje nema tog sustavnog rada koji bi javno mnijenje stvarao osjetljivijim za ono što su stvorili ljudi koji su živjeli na ovim prostorima. Mislim da je taj segment društva, odnosno tradicijska kultura jedna od najnezaštićenijih", istakao je Martić.
Povjesničar Husnija Kamberović mišljenja je da se institucije, brojni zavodi koji se brinu o kulturnom nasljeđu trebaju natjerati da rade svoj posao.
"Očito da stvari ne funkcioniraju na najbolji mogući način. Tu je potrebna promjena zakonske regulative koja bi to trebala na drugačiji način regulirati. Prvo bi trebalo uvjeriti ljude da jedan stećak nije običan kamen, kojim se može graditi kuća ili vikendica, drugo trebalo bi uvjeriti institucije da moraju voditi računa o tome i treća stvar je da treba kažnjavati ljude ukoliko ugrožavaju to nasljeđe. Tako što rade i druge europske države", naglasio je Kamberović.
Bosna i Hercegovina je potpisnica brojnih međunarodnih konvencija o zaštiti kulturne baštine. One su iz svega priloženog samo mrtvo slovo na papiru, jer se u praksi malo toga što provodi, zaključuju sugovornici RSE.
