fbpx

Nitko nije kriv dok se ne dokaže suprotno – da nije kriv!

Nisam kriv! Nisam kriva! Nisam kriv! Nisam kriva! Sve je politički namontirano! Nevin/a sam! Smjestili su mi! Nemam ja ništa s tim! Ja kriv/a??? Ma hajte molim vas, ja kriv?! Ovo je urota! Dokazat ćemo da nije kriv/a! Nije kriv/a dok se ne dokaže suprotno!

nitkonijekriv

 Autor: Sonja Smoljak

I tako svi nevini, bezgrešni, bezobrazno drsko osumnjičeni zgražaju se, viču, ljute, urlaju, prijete.
To su ugledni ljudi bezočno izvrnuti možebitnoj krivici, svi bogatstvo stekli mukotrpnim radom što je potpuno normalno u jednoj tako bogatoj državi?! Što nije normalno danas imati 8 kuća, 6 automobila, jahtu, 123 bankovna računa, bogate roditelje, punice, punce, svekrve, svekre, bake, djedove, djecu??? Oni su dobili lopatice i kantice pod jastuk čim su rođeni kako bi odmah stekli radne navike. Svojim marljivim ručicama kopali su temelje kuća, nosili cigle od ruke do ruke, miješali mort ručno, tačkama prevozili materijal, mi smo išli u školu i gubili vrijeme, a vrijeme je novac. Također, čim su došli na ovaj svijet dobili su odvjetnički tim branitelja što svaka normalna porodica ima.

Dok su oni marljivo „radili“ i gradili nitko na njih nije obraćao pažnju, i sad nakon više od 20 godina ih se proziva, s kojim pravom molit ću lijepo?
To je isto k’o da godinama drpate nekom lovu, a oni se prave da to ne vide iz nepoznatih razloga. Potpuno je normalno da se ne osjećaju krivima i da se ljute. Svi i sve su radili po zakonima koji su se u međuvremenu mijenjali na dnevnoj bazi. Neki nisu baš pratili zakone, jer nisu pravnici, a neki su izuzeti iz kategorije ljudi ( bogoliki čovjek).

Što se pak tiče utvrđivanja krivnje od strane suda – stvari su vrlo komplicirane; 174 871 stranica papira koje suci i branitelji imaju za proučit traži ne samo vrijeme već i koncentraciju koja popusti nakon više godina....Taman kad suci misle da su pri nekakvom kraju – hop – evo novih dokaza „ nevinosti“ možebine krivnje i ajmo ispočetka. Prolaze tako godine i godine, krivnja biva sve manja i tanja, okrivljeni sve bliže izlasku na slobodu.

Jamčevina je privilegija, što viša to je veća faca, i gle čuda – svi je mogu platit sa smiješkom na licu.
Po kojem principu se određuje jamčevina? Određuje se po visini osumnjičenog u centimetrima.
Nakon isplate tražene jamčevine pušteni su na slobodu u dobroj vjeri da neće utjecati na svjedoke?! Svjedoci se nađu u nezgodnoj situaciji i mole Boga da ne sretnu osumnjičenog, pa je najsigurnije samo nužno kretanje za vrijeme trajanja istrage. Tko su svjedoci još se ne zna i zato počinje panika svima koji su u bilo kakavom odnosu sa navedenim.

U svakom slučaju jamčevina vam jamči brz izlazak na slobodu. Ne štedite za nedajbože bolesti nego za slučaj da završite u zatvoru.

Kontraportal