Ilustracija: Božana Radenković
Najdraže kvazipatriotsko poređenje s domovinom je majka. Mislim da ono nije upotrebljivo na našim prostorima. Ovdje domovine nisu nježne niti brižne. Primjerenije ih je uporediti ih sa razmaženim djetetom koje neprestano skreće pažnju na sebe, histeriše, ispituje granice i traži što mu ne pripada
RAZMAŽENA DOMOVINA
U Sarajevu je neko ispred vrata ukrašenih adventskim vijencem napisao prijeteće, nacionalističke poruke. Gradonačelnica je izjavila da se radi o reakciji na šovinističke izjave predsjednika Hrvatske, što bi trebalo značiti da je to razumljiv gest mržnje, akcija – reakcija. “Patriotski” komentatori su joj se pridružili s tvrdnjom da su takve poruke “nemoguće u multietničkom i multikulturnom Sarajevu”.
Najdraže kvazipatriotsko poređenje s domovinom je majka. Mislim da ono nije upotrebljivo na našim prostorima. Ovdje domovine nisu nježne niti brižne. Primjerenije ih je uporediti sa razmaženim djetetom koje neprestano skreće pažnju na sebe, histeriše, ispituje granice i traži što mu ne pripada. Kada ono dođe kući sa jedinicom iz matematike, ne treba prebiti nastavnika, niti prijetiti direktoru da nastavni program mrzi senzitivnog genijalca, nego s djetetom strpljivo vježbati tablicu množenja.
U suprotnom, razmaženo derište će odrasti, ojačati i šamarati odreda sve koji mu se bespogovorno ne pokoravaju.
KUGA
Nedavno su radnici Mittala štrajkovali da bi dobili veće plate. Jedan od njih mi je ispričao da su im poslodavci prijetili da će ih sve otpustiti i zaposliti migrante na njihova mjesta. “Uplašili smo se”, kaže mi, “vidio sam da smo se svi uplašili”.
Od očajnih, shvatili su, uvijek ima očajnijih. Ta ljestvica nema donji kraj.
...
Kada je bubonska kuga u 14. vijeku napala svijet, bogataši su se povukli u svoje seoske dvorce i odatle gledali kako bolest pustoši gusto naseljene gradske kvartove i nadničarska sela. Kuga se povukla naglo, kako je i došla, i sa sobom odvela trećinu stanovništva Evrope. Nije ostalo dovoljno kmetova da obrađuju bogatašku zemlju pa je cijena nadnica jako porasla. Plemići nisu škrtarili, novca je bilo više nego što je ijedan kmet ikada vidio. Do tada uboga sirotinja hodala je ulicama kicoški odjevena, pijana i raspjevana. Kada su podmirili osnovne prohtjeve, nadničari su poželjeli da upoznaju i druge ugodnosti, koje su im do tada bile nedostupne i nepoznate. Ali, za “istraživanje uživanja” trebalo im je vrijeme koje nisu imali, radili su svaki dan, od zvijezde do zvijezde. Zbog toga su počeli odbijati pozive na rad. Siti kmetovi osjetili su mogućnost slobode, koja obećava mnogo više nego što im gospodari mogu dati.
To je konačno naljutilo plemstvo. Jer, razliku u klasama ne pokazuje samo količina novca, nego i moć kontrole nečije slobode, “raspolaganje tuđom mukom”. Zbog toga razuzdana parada kmetova nije mogla dugo trajati. Bogati su spas potražili u najslabijim od slabih – zatvarali su žene i tjerali ih da rađaju dok ne iznemognu, a brodovi su u luke svakodnevno dovlačili roblje.
Ubrzo je sve postalo isto kao i prije “velike smrti”. Kmetovi su ponovo izgubili razloge za pjesmu, a bogati su naučili još jednu lekciju koju nikada nisu zaboravili. Kada je u 14. vijeku okončana ta terevenka siromašnih, mahmurluk je ostao do današnjeg dana.
VAMPIRI I VAKCINE
U Srpskom književnom glasniku iz 1912. godine Vojislav M. Jovanović piše da je 1727. godine neki turski vampir na Kosovu ugrizao hajduka Pavla Arnauta iz Medveđe. Po povratku kući, hajduk je vampirizam proširio po čitavom selu pa su carski činovnici otvarali grobove i spaljivali leševe. Kada je ta priča došla do cara Karla VI, tvrdi Jovanović, riječ “vampir” ušla je u evropske jezike.
Balkanski Romi imaju zanimljive priče o vampirima.
Vjerovali su da oni izgledaju kao kožne mješine ispunjene krvlju, da imaju nokte nalik suhom granju i dugačku, mrtvu kosu. Noću su obilazili oko kuća i lijegali u krevete sa svojim užasnutim udovicama. Mogli su se pretvoriti u ovna, mačku, jarca, jagnje ili sijeno. Tada ih je mogao prepoznati samo vampir-ogli, dijete nastalo iz veze vampira i žene.
Nije ih bilo teško ubiti, vjerovali su, dovoljno je da im se koža probuši, najbolje nožem koji nikada nije sijekao ili iglom koja nikada nije šila. Krvopija se tada “spihtija”, od nje ostane samo usirena krv. Kako bi se zaštitili, Romi su na prozore stavljali trnje. Da se ne bi povampirili, pokojnicima su bušili kožu na tabanima.
Romske priče imaju i objašnjenje za nestanak vampira - masovne vakcinacije probušile su kožu čovječanstva pa se više niko nije mogao napuhati u čudovišnu mješinu. Tako su krvopije nestale sa ovoga svijeta. Navodno.
...
Primio sam treću vakcinu protiv covida. Neka to bude moj mali doprinos istrebljenju čudovišta.
Piše: Selvedin Avdić, Žurnal
