Ulazite li u Ruandu, riješite se plastičnih vrećica jer ako vam ih pronađu – platit ćete kaznu.
Ruanda je još 2008. godine zabranila plastične vrećice i na granici provodi stroge mjere nadzora u što se uvjerila i njemačka novinarka Linda Staude koja za Deutsche Welle opisuje učinke ove mjere. Kigali, glavni grad Ruande, zahvaljujući toj zabrani postao je najčišći afrički grad.
„To jača ekološku svijest, kaže Rose Mukankomeje, direktorica Ureda za zaštitu okoliša. Moja svijest je u svakom slučaju ojačana nakon što su mi službenici iz kovčega povadili tekući sapun i šampon za kosu, koje sam, da ne iscure, uredno spakirala u plastičnu vrećicu. I tako sam i ja shvatila ono što zna svako školsko dijete u Ruandi. Najkasnije nakon plaćene kazne za nedopušteni uvoz plastike“, piše Staude koja je posjetila i Keniju u kojoj se razmatra uvođenje ove mjere.
„Naime, prodavači apsolutno sve pakiraju u posebne vrećice: od mesa preko voća i povrća pa sve do četkice za zube. I reagiraju s nerazumijevanjem kada im pružim njemačku platnenu vrećicu. 'Većina ljudi si ne može priuštiti skupe torbe i zato su zahvalni za plastične vrećice', kaže jedan kupac. Na žalost, ta zahvalnost traje samo tako dugo dok se kod kuće kupljene stvari ne raspakiraju. Onda se vrećice bacaju. Posvuda. 'Onda svuda ima smeća, izgleda kao u slamovima', žali se jedna žena s po tri pune plastične vrećice u svakoj ruci. I istovremeno posramljeno priznaje da i ona baca vrećice“, piše njemačka novinarka o iskustvima iz Kenije.
Svake zadnje subote građani zasuču rukave i svi zajedno skupljaju smeće, čiste ulice i metu, ili sade drveće, popravljaju ceste i raspravljaju o zajedničkim problemima, a nesudjelovanje se novčano kažnjava (FOTO: Wikimedia/Smish60)
Dok u ostatku svijeta prevladava briga za ekonomske posljedice koje bi zabrana plastičnih vrećica mogla prouzročiti, u Ruandi koja se još oporavlja od genocida u kojem je 1994. godine pobijeno 800.000 ljudi, vidjeli su to kao jedino rješenje. Kao i druge siromašne afričke zemlje, Ruanda nema sredstava za zbrinjavanje otpada koji nije biološki razgradiv, a svojim Ustavom jamči svakom građaninu zdrav i čist okoliš, no i obavezuje ih da čuvaju, štite i brinu o okolišu.
„Iz zvučnika u zračnoj luci se najavljuje: danas je nacionalni dan čišćenja u Kigaliju. I opet sam nešto naučila: dan za čišćenje koji pada na svaku zadnju subotu u mjesecu naziva se 'Umuganda'. Tada ljudi svi zajedno skupljaju smeće, čiste ulice i metu. Ili sade drveće, popravljaju ceste i raspravljaju o zajedničkim problemima“, opisuje Linda Staude upozoravajući kako se ovaj„dan općeg rada“ u devedesetima zlorabio kao poziv pripadnicima naroda Hutu za ubijanje i progon neistomišljenika.
„Ovaj dan ima također i veliko etničko i društveno značenje. Ljudi zajedno rade bez obzira na nacionalnu ili plemensku pripadnost i imaju priliku bolje se upoznati. Nesudjelovanje se kažnjava novčanom kaznom od preračunato 4,50 kuna. Za stanovnike Ruande to je mnogo novca“, piše u tekstu objavljenom za Deutsche Welle, a koji možete pročitati na ovom linku.
