Pobjeda Građanske inicijative za Borik sigurno je jedan od najvažnijih događaja u Banjaluci nakon rata.
Autor: Impuls
Zašto tako mislim.
Građanski aktivizam
Građanski aktivizam je najvažniji korektor političkih odnosa jer predstavlja aktivno uključivanje građana u proces donošenje odluka, ukazivanje na određene društvene probleme i aktivnosti usmjerene ka njihovom rješavanju.
Građani/ke se udružuju kako bi javno djelovali na osnovu zajedničkih interesa, sklonosti, ciljeva, vrijednosti.
U Banjaluci postoje različite aktivističke grupe, sa različitim ciljevima. Pomaci u djelovanju ovih grupa nisu zanemarljivi, ali Građanska inicijativa za Borik je prva koja je ostvarila konkretan cilj, sačuvala zelenu površinu i dječje igralište.
Time je svima, građanima/kama, vlasti i opoziciji poslala jasnu poruku da je građanski aktivizam moćan mehanizam djelovanja i da je moguće doći do rezultata i pored svih prepreka na koje su nailazili.
Sa druge strane, ostalim aktivističkim grupama je to snažan vjetar u leđa, podsticaj da i dalje istraju u svojim ciljevima.
GI za Borik je i demistifikovala aktivizam. Političari mogu i dalje aktivistima lijepiti etikete stranih plaćenika, narkomana, besoposličara, ali to više nema neki poseban značaj. Ono što je, bar po meni, ključno je i demistifikacija značenja pojma građanin/ka.
Političke elite stvorile su otpor prema suštini značenja toga pojma, ubjeđujući nas da nam on "oduzima naš nacionalni i vjerski identitet", da je smišljen kako bi se država centralizovala, da bi prihvatanje građanskog identiteta "urušilo temelje Republike Srpske"...
Svojom borbom za zelenu površinu i dječje igralište, aktivisti GI za Borik pokazali su da kao građani/ke, ne samo da ne gubimo naše pravo da pripadamo nekom narodu i religiji, već naprotiv, da značenje toga pojam upravo uključuje i garantuje i ta prava, pored mnogih drugih, pa i pravo da živimo u zajednici koja će voditi računa o zadovoljavanju potreba svih njenih članova.
Za ili protiv crkve
I pored toga što su građani/ke još na Javnoj raspravi na kojoj su bili i predstavnici SPC jasno dali do znanja da žele očuvati tu zelenu površinu i dječje igralište, a GI za Borik tokom svih svoji aktivnosti stalno isticla istu stvar, da je ZA očuvanje zelene površine i dječjeg igrališta, a protiv izgradnje bilo kakvog objekta na toj lokaciji, neki mediji i odbornici na prvoj sjednici Skupštine grada na kojoj se o prijedlogu ove inicijative odlučivalo, održanoj u novembru prošle godine, pokušali su da Gi za Borik predstave kao protivnike crkve.
Danas, kada su vjerske zajednice izuzetno moćan faktor u svim sferama života, pa i politici, GI za Borik našla se na dosta klizavom terenu. Međutim, ako izuzmemo neke komentare na društvenim mrežama, pokušaji da se na ovaj način stvori otpor prema GI za Borik, doživo je potpuni fijasko.
Građani/ke shvatili su poruku GI za Borik i to nisu samo potvrdili sa preticijom od preko 5000 potpisa već i izostankom bilo kakvog otpora prema ovoj inicijativi.
Treba reći da su tome doprinos dali i neki odbornici koji su i na toj prvoj, novembarskoj sjednici, podržali ovu inicijativu.
To je zaista ogroman pomak u podizanju građanske svijesti i razumijevanu različitih potreba koje članovi zajednice u kojoj živimo imaju, te da je moguće zadovoljiti sve te potrebe bez besmislenih, a u ovom slučaju i nepostojećih sukoba.
SPC je "mudro ćutala" i nije se direktno uključila u cijeli proces, ali je već poslije prve sjednice na kojoj prijedlog GI za Borik nije prošao, ali su njeni aktivisti/ce najavili da ne odustaju od dalje borbe, preko "posrednika" iznijela svoj stav, da ona ne insistira na toj lokaciji, što je tačno jer u svom zahtjevu nije nikada navela bilo koju lokaciju u tom naselju. Već tada se počinje i sa traženjem nekih drugih lokacija.
SPC nije nikada prihvatila sastanak sa predstavnicima GI za Borik, što je mislim sasvim logično. Takav satanak bi značio da SPC prihvata građanski aktivizam, a on nije samo ova inicijativa, već i mnoge druge stvari prema kojima SPC ima drugačiji politički stav.
Procjena je bila prilično jednostavna, insistirati na ovoj lokaciji bila bi veća šteta nego korist, a sve se moglo riješiti i bez javnog istupanja ili sastanka sa predstavnicima GI za Borik. SPC je dovoljno moćna da može i ćutanjem dati jasan signal svima, pa i gradonačelniku i nekim odbornicima da "dalje ne talasaju".
Vrijeme i novac
Građanski aktivizam, kako sam već navela, okuplja građane/ke oko različitih ciljeva i interesa. Za neke je svako vrijeme, pravo vrijeme, ali za neke je jako važno da se procesi pokrenu prije nego nastane šteta. Iako se svaka šteta, osim gubitka života, može sanirati, kada bageri zaoru, kao što je to bilo u slučaju Picinog paka, teško ih je zaustaviti i pored volje i upornosti.
Međutim, ni pravo vrijeme ne garantuje uspjeh kada je u pitanju veliki novac i sprega tajkuna i političara. Aktivisti inicijative "Ne da(vi)mo Beograd" počeli su sa svojim aktivnostima u pravo vrijeme.
U noći nakon izbora u Srbiji, srušeni su dijelovi dvije ulice u Savamali u Beogradu, a pojavili su se i neki ljudi sa fantomkama. Navodi se da je te noći oko 30 maskiranih ljudi sa "fantomkama" i naoružani palicama, srušilo objekte koje koriste privatnici na površini od oko 1000 kvadrata. Policija, iako pozvana, odbila je da izađe na uviđaj, upućujući građane na Komunalnu policiju, uz obrazloženje da je Komunalna policija u tom rušenju i učestvovala, a Komunalna policija je opet demantovala navode policije. Kako je za nekoliko sati nestalo nekoliko kuća i restoran u Savamaloj ne znaju ni predstavnici Grada, ali tvrde da oni nisu rušili.
Ovaj događaj je važan da bi smo shvatili dvije stvari. Ni pravo vrijeme, ni dobra organizacija, volja i istrajnost nisu dovoljni kada je u pitanju veliki novac. Tako ni banjalučki šetači/ce ne bi mogli spasiti Picin park, kao što nisu mogli pomoći našem sugrađaninu Željku Vuliću, koji je sa svojom porodicom pretrpio i još trpi neviđenu torturu, i od strane policije.
GI za Borik nije se morala suočiti sa ovim problemom, ali time njena pobjeda nije manje vrijedna. Upravo suprotno. Ona je na najbolji način pokazala da ljudi koje biramo ne zastupaju nas, već svoje političke vođe i njihove interese. Pokazala nam je kako su jedino dosljedni u svojoj poslušnosti i da će bez trunke obraza promijeniti "svoj stav" kada se to od njih traži.
Dešavanja oko zelene površine i dječjeg igrališta pokazale su još jednu bitnu stvar, da zaista svi političari nisu isti.
Iz toga možemo donijeti samo jedan zaključak, da se sistem mora mijenjati i da su upravo garđani/ke ti koji te promjene moraju da pokrenu. Ne trebamo čekati na političare, ne trebamo tražiti vođu, trebamo se organizovati i tražiti promjenu sistema, a oni političari koji su pokazali da zaista rade svoj posao pošteno i dosljedno, sami će se pridružiti.
Svaki drugi put je jalov put i to su pokazali nedavni protesti i kontraprotesti opozicije i vlasti.
Građanska svijest se ne gradi preko noći. Sve aktivističke akcije, performansi, protesti za Picin park, sve to je na neki način doprinjelo pobjedi GI za Borik, a ta pobjeda je doprinjela oslobađanju građana/ki, oslobađanju od straha, etiketiranja, neuspjeha.
Zbog svega navedenog mislim da je pobjeda Građanske inicijative za Borik jedan od najvažniji događaj u Banjaluci nakon rata.
Ako vam se čini da pretjerujem, pogledajte fotogrfije i snimke sa protesta u Beogradu nakon rušenja Savamale.
Protesti Beograd
Kada je veliki novac u igri, ne treba imati neka očekivanja, ali oni neće stati, a ne bismo trebali ni mi, jer razloga ima i previše.
Građanski aktivizam je borba koja stalno traje i svako od nas ima onoliko prava za koliko se izbori. Političari nam neće dati ništa, oni će uvijek da otimaju. Dobićemo samo ono što mi otmemo od njih. Zato je mala zelena površina i dječje igrališe na njoj tako velika.
