Vašarsku postavku na centralnom gradskom trgu, pred novogodišenje praznike, gradski oci, braća i sestre nazvaše „Zimska varoš“, a neki „zlobnici“ je preimenovaše u „Đavolja varoš“. Upravo taj naziv odgovara onome čemu je Radojičić, ne gradonačelnik, nego „ban“ (nije pristojno reći koje boje).
Igor Radojičić je voljan ugostiti novopečanog nobelovca Handkea, prenijeli su mediji. Kada će se gošćenje dogoditi, ne znamo, ali zato motiv poziva ne moramo tražiti između redova.
Radojičić je svoju namjeru obznanio netom, pošto je Handke u Sarajevu proglašen za personu non grata, pa je time sve postalo jasno. Vladajuća logika kaže: sve što ne valja Sarajevu, valja ovom gradu i obrnuto. Ali da raščistimo i s tim o kom gradu je riječ. Banjaluka nije u pitanju. Banjaluka, to je onaj grad nadaleko poznat po svom zelenilu, sportu, mladima...
Ovaj grad, na čijem je čelu trenutno Radojičić, iz dana u dan zbog „istorijskih građevinskih poduhvata“ tajkuna bliskih vlasti ostaje bez svog zelenila. I tako godinama, još od prije Igora. Mladi ga svakodnevno napuštaju, a u nekadašnjem gradu sporta vrhunski je događaj kada Borac ugosti premijerligaša iz okoline Kaknja. Ne, nije to isti onaj Borac koji je u Beogradu porazio Zvezdu osvojivši Kup Maršala Tita.
Vašarsku postavku na centralnom gradskom trgu, pred novogodišenje praznike, gradski oci, braća i sestre nazvaše „Zimska varoš“, a neki „zlobnici“ je preimenovaše u „Đavolja varoš“. Upravo taj naziv odgovara onome čemu je Radojičić, ne gradonačelnik, nego „ban“ (nije pristojno reći koje boje).
Ne, i nije to onaj crveni Igor Radojičić, ljevičar-socijaldemokrata. Takav bi, da je takav ostao, mogao i biti gradnočelnik Banjaluke. Ovaj trenutni više liči na jednog crnog bana, koji bi preko reda u istoriju odmah, pored bana Milosavljevića. Ali pustimo istoriju. Da je gradonačelnik Banjaluke, Radojičić bi prošle godine došao na isti ovaj trg koji je sada zauzela „Đavolja varoš“ i bar pitao roditelje ubijenog djeteta – kako da im pomogne. Bio bi dovoljno hrabar da stane ispred 40 hiljada ljudi na tom istom trgu i upita ih šta žele, šta se to dešava u gradu na čijem je čelu!?
Da ne govorimo o tome šta bi trebalo da uradi za mlade, za sportske klubove, za očuvanje banjalučkog zelenila...
Umjesto toga, ban najavljuje izgradnju „nove Gospodske ulice“, jer valjda stara nije dovoljno pusta!?
Najavljuje i gradnju spomenika borcima iz prošlog rata, borcima iz pretprošlog rata... I neka gradi spomenike svima koji su to zaslužili. Banjaluka se uvijek ponosila svojim herojima. Ali ne samo onim ratnim. Za razliku od „Đavolje varoši“ Banjaluku su pored ratnih heroja proslavili i Marijan Beneš, Nasiha Kapidžić Hadžić, Petar Kočić, Abas Arslanagić, golman Slobodan Karalić, vajar Slobodan Dragaš...
Ali zna ban od „Đavolje varoši“, da njihova imena ne donose glasove u predizbornoj trci koja je već počela, iako do izbora ima skoro godina dana.
Heroji, žrtve, burna istorija, nacionalizam, lažni patriotizam, to je unosna roba koje je gladno njegovo glasačko tijelo.
Eto, zato je i Handke dobrodošao. Kao stvoren. Negira genocid u Srebrenici, ne vole ga u Sarajevu, nervira Bošnjake... Šta više može poželjeti ban Igor od „Đavolje varoši“ u trci za još jedan mandat?
I da ne zaboravim: Onaj crveni Igor, što se opirao da ga kandiduju za srpskog člana Predsjedništva BiH, pravdajući se da nije Srbin, nego Crnogorac, ovo nije razumio. Ovaj novi Igor, ban, stvoren, a ne rođen pod Despotovom predizbornom „šatrom“ je sve na vrijeme shvatio.
Autor: Impuls
