Svijet nastavlja svoj dugački put kroz kaos. Tuga, koju zbog toga osjećam, katkad je razorna. Čovječanstvo luta, samoća raste, ljudima rastu očnjaci. Okupljamo se u nešto što sve više liči na krda divljih životinja. Otuda režimo prema vani, pogotovo prema onima koji su drugačiji, izdvojeni i usude se sami kročiti kroz postapokaliptični krajolik. Lov može početi. Lov je, zapravo, u tijeku.
Vijesti smjenjuju jedna drugu velikom brzinom i skloni smo ekspresnom zaboravljaju nečega što nam se još jučer činilo neizmjerno bitnim. To ne znači da je lov, kojemu smo bili svjedoci prije tjedan dana, prestao.
Ovo 21. stoljeće čini se užasavajućim. Ali Bosna i Hercegovina još nije ni kročila u njega. Teško je to procijeniti i za zemlje u okruženju. Kojemu vremenu pripadaju krda, plemenske skupine koje izdvajaju usamljenu žrtvu i na nju otpočinju lov? To se moramo zapitati, makar se čini da je to jedina stvar u kojoj pomno i bespogovorno slijedimo globalne tokove.
Hajka na Filipa Andronika traje već tjedan dana. Makar je iz dana u dan sve manje medijskih napisa o tome, jer otvaraju se neke druge hajke, mediji tu kao da služe tek da objave početak lova. Interesantno je to kako hajku uvijek počnu upravo oni kojima ništa nije sveto. Pokazuje to odnos bosanskohercegovačkih vlastodržaca, u ovom slučaju Stranka demokratske akcije (SDA), spram, recimo infrastrukturnih problema gradova kojima upravljaju. Pokazuje to njihov odnos prema muzejima i kulturnom naslijeđu.
Karikatura zbog koje su SDA kadru naglo izrasli očnjaci (ILUSTRACIJA: Filip Andronik)
Prevario sam se, ipak za njih postoje neke svetinje u koje kad dirneš SDA i njima slični otvaraju sezonu lova na osobu koja se usudila dirnuti u svetinju makar ta svetinja bila uporabljena tek u kontekstu satire, a kako bi se kritiziralo očajno stanje u svakom segmentu našeg društva.
A društvo u kojemu živimo, divljinu u koju se pretvaraju naši gradovi, okupljanje u plemena u amanet nam je ostavio upravo prvi predsjednik Bosne i Hercegovine i prvi predsjednik Stranke demokratske akcije koja je, ne razmišljajući o tomu, što će se dogoditi mladom strip crtaču, Filipu Androniku, na njega pokrenula medijsku hajku. Možda su i znali što će se dogoditi, možda im je to upravo i bio cilj, a kako bi opomenuli svakog drugog tko bi se usudio dirnuti u „SDA svetinje“. Netko mora visiti za primjer.
Kao živimo u demokraciji, a svi politički akteri pozivaju na jednoumlje. Živimo u svijetu privida pa je tako i demokracija, i sloboda govora, tek privid, virtualna vrijednost koja zapravo ne postoji. Barem demokracija onako kako je shvaćaju ovdašnji nosači odijela koji narode uporno guraju natrag u narodne nošnje i opanke, e kako bismo se razlikovali i po izgledu i kako bismo do mile volje zavijali i režali iz krda. Kako bismo tako tupi i krvoločni po bespuću vlastitih života gonili one koji se usude kritizirati, postavljati pitanja ili, ne daj bože, crtati karikature čiji sadržaj dira u plemenske svetinje i usudi se začeškati narodne mošnje kad već narod, to je odavno poznato, pameti nema.
