Kupovina nekretnine je krupna životna odluka svakog pojedinca ili porodice i ne donosi se lako i u normalnim uslovima. Ne smijemo dozvoliti da veliki broj ljudi ostane bez posla i da se izgubi povjerenjne u tržište i investitore
piše: Dragan Milanović
Nakon dugogodišnjeg oporavka od svjetske ekonomske krize koja se desila krajem prošle decenije, tržište nekretnina je bilo u usponu poslednjih 4-5 godina. Sada u doba korone smo pred novim izazovima. Naravno, u problemima su i druge privredne grane, neke manje, neke više, ali ja ću se sada bazirati na građevinarstvo i tržište nekretnina.
Ovih dana imamo priliku čitati i slušati mnogo prijedloga i mjera koje trebaju da uslijede nakon ove epidemije, a u svrhu konsolidacije i smanjenja negativnih efekata ovoga neočekivanog stanja. Svakako da će veće i jače ekonomije brže i lakše sanirati štete koje su nastale i koje će nastati. Naš ekonomski prostor (mislim na regiju) nije bio nikad poslije rata u zavidnom položaju i uvijek je bio na repu Evrope. A mi (mislim na BiH) na repu regije. Shodno tome najsporije naperedujemo, najbrže osjetimo probleme i najteže se oporavljamo od problema.
Kao što rekoh, poslednjih nekoliko godina se osjetio jedan regionalni trend rasta i jačanja tržišta nekretnina. Pokrenula se građevinska operative. Uslijedio je značajan rast potražnje a samim tim, kako ekonomski postulati nalažu, povećanjem tražnje rasle su i cijene.
Da bismo napravili neku ozbiljniju projekciju trebali bismo znati koliko će ova epidemija trajati i koliko će mjere obustave rada ili ograničenog rada biti na snazi. Tako da se ja ne bih bavio mjerana za sanaciju efekata krize jer se one moraju odnositi na sve, a ne samo na ovu oblast i od njih će zavisiti dosta toga. Već ću da ukažem na značaj građevinarstva na ukupan ekonomski i privredni ambijent i o neophodnosti kontinuiteta rada.
Kao prvo, treba imati u vidu da je građevinarstvo privredna grana koja za sobom vuče mnogo pratećih grana. Radno je intenzivna. Dakle, mnogo ljudi rade u ovoj oblasti ili su indirektno naslonjeni na nju. Kao drugo ili za državu kao prvo, ova oblast ima značajan udio u punjenju budžeta. I lokalnih i entitetskih i državnog. Npr. na jednoj manjoj stambenoj zgradi od oko 3 000 kvadrata, u Banjaluci budžeti inkasiraju nekoliko milona maraka. Lokalni kroz rentu i građevinsku naknadu i razne saglasnosti, republički kroz poreze i doprinose za radnike, državni kroz PDV na građevinski material i usluge i od prodaju izgrađenih nekretnina. (Što se opet većinom vrati u lokalne i republički budžet)
Ovo su ozbiljni razlozi zašto vlasti trebaju posebno da povedu računa o ovoj privrednoj grani. Građevincima je pogodovala blaga zima. Došlo je proljeće. Već se može raditi “punom parom”. Zato mjere kriznih štabova trebaju biti usmjerene u tom pravcu da se ne obustavlja rad. Kontrolisati mjere zaštite. Insistirati na disciplini ali nikako ne obustavljati radove. Inače građevinski radnici i u normalnim okolnostima imaju određen stepen zaštite kroz HTZ opremu, rukavice, šljemove… uz dodatne maske i povećano korišćenje sredstava za dezinfekciju i higijenu mogu nesmetano raditi.
Pored gradilišta neophodno je da rade stovarišta građevinskog materijala, transport i sve što prati gradnju pa čak i dostava i isporuka hrane.
Osim stanogradnje ovo se sve treba odnositi i na javne radove u građevinarstvu.
A sad da se vratim na tržište. Ukoliko ne stanu radovi i povjerenje kupaca neće nestati. A ukoliko se obustve radovi kupci, od kojih svi zavisimo i od kojih sve zavisi će se povući i izgubiti povjerenje. Naglo smanjenje potražnje u situaciji velike ponude bi moglo da bude kobno i krah bi bio neminovan od koga bismo se oporavljali duže nego od ekonomske krize iz 2009. godine.
Kupci, koji su ključ svega, kao što sam rekao, dolaze iz različitih oblasti, rade u raznim granama privrede i tu dolazimo do onih mjera oporavka i stabilizacije koje moraju biti takve da amortizuju udar na standard svakog pojedinca. Naročito malih privrednika i preduzetnika.
Kupovina nekretnine je krupna životna odluka svakog pojedinca ili porodice i ne donosi se lako i u normalnim uslovima. Ne smijemo dozvoliti da veliki broj ljudi ostane bez posla i da se izgubi povjerenjne u tržište i investitore.
Veliku ulogu u stabilizaciji tržišta mogu i po meni moraju imati banke. Republika Srpska preko Investicione razvojne banke ali i komercijalne banke.
Evo par riječi o mikro tržištu koje je i najozbiljinije u Republici Srpskoj. To je svakako Banjaluka. Mislim da će ovaj grad imati, vjerovatno, najmanje posljedice u ovoj oblasti jer je inače i do sada nosila četvrtinu ukupnog tržišta nekretnina u RS. Razloga je mnogo. Banjaluka je administrativni, kulturni, univerzitetski, politički i privredni centar Republike Srpske i kao takva je privlačna za investiranje u nekretnine.
Kada pogledamo strukturu kupaca vidimo da ih dosta nije iz Banjaluke. Kupci iz manjih gradova će ostati, jer ni do sada nisu mnogo kupovali u svojim sredinama. Izgubićemo dio kupaca iz inostranstva, naročito one koji nisu imali stalne dozvole za rad i koji su u ovoj krizi ostali bez posla. Dio vlasnika malih biznisa koji se nađu u problem će smanjiti ili obustaviti ulaganje u nekretnine na neko vrijeme.
Sve u svemu potreban je dodatni napor svih nas. I da teret krize ravnomjerno rasporedimo.
Sve će zavisiti od dužine trajanja epidemije.
*Autor je direktor Agencije za nekretnine REMAX.
