Dodatak neprihvatljivoj praksi politički posredovanog zapošljavanja rođaka i prijatelja na državnim, javnim poslovima i u poduzećima, jest i to da se ona često provodi bez obzira na (ne)posjedovanje profesionalnih kvalifikacija i formalnih kriterija stručnosti za ta radna mjesta
NEPOTIZAM; riječ latinskog izvora (nepos; nećak) kojom se označavaju rođačka i prijateljska interesna umrežavanja i instaliranja, to jest prakse kada osobe na političkim pozicijama moći, odlučivanja i utjecaja zapošljavaju članove vlastite obitelji, zemljake ili bliske odane prijatelje na radna mjesta i položaje u državnim i javnim institucijama ili kompanijama, što potonjim donosi privilegije, određene tipove sigurnosti i materijalne beneficije. U tom je smislu fenomen nepotizma vrlo srodan i blizak nekim drugim socijalnim devijacijama o kojima smo već pisali u ovoj rubrici (npr. klijentelizam i korupcija).
Nepotizam se najčešće manifestira u području politike, preko stranačkih umrežavanja rodbine i prijatelja sa svrhom ojačavanja pozicija. Dodatak neprihvatljivoj praksi politički posredovanog zapošljavanja rođaka i prijatelja na državnim, javnim poslovima i u poduzećima, jest i to da se ona često provodi bez obzira na (ne)posjedovanje profesionalnih kvalifikacija i formalnih kriterija stručnosti za ta radna mjesta. To su ishodišni konteksti koji su rezultirali raširenim fenomenom problematično imenovanim uhljebljivanje.
Političku figuru tzv. uhljeba neki će liberalni i desno orijentirani mediji i portali obilato zlorabiti i naširoko distribuirati u tranziciji, nekritički i neselektivno je šireći, nimalo slučajno, na sve zaposlene u javnim i državnim službama. Provodi se time socijalno-klasna hajka i ideološka demonizacija radnica i radnika koji nisu neposredno izloženi kapitalističkoj kompetitivnosti i ‘zdravoj slobodnotržišnoj utakmici’. Stoga je antagonizam: opravdano ozloglašena društveno-politička nepodopština u vidu nepotizma na jednoj, te medijska fabrikacija navodno sveprisutnog ‘uhljebizma’ na drugoj strani, jedan od putokaza koji nas upućuje na nastajanje i oblikovanje općeg ideološkog profila naše tranzicije.
Pored rodbinskih i prijateljskih veza, do nepotizma može doći i u kombinaciji s motivima podmićivanja, vraćanja usluga ili lobiranjima. Nepotizam nije mlada povijesna pojava. Klasični elementi koji ga definiraju u suvremenom smislu te riječi prisutni su već u Papinskoj Državi, današnjem Vatikanu (riječ je o kadrovskim politikama pojedinih papa i visokopozicioniranih dužnosnika te institucije), kasnom srednjem vijeku i renesansi (stoga i latinsko-talijansko porijeklo pojma).
Iako nije isključivo tranzicijski fenomen – poznat je naime kao nerijetka praksa i iz vremena režimâ tzv. realnog socijalizma – do njegove je eskalacije kod nas došlo u protekla dva-tri desetljeća. Nepotizam je opravdano čest motiv novinarskih istraživanja. Detaljan i koristan uvid u fenomen, kao i popis reprezentativnih nepotističkih afera u državama nastalim na prostoru socijalističke Jugoslavije, moguće je pronaći na ovoj stranici.
