U protekla dva desetljeća došlo je do pojačane eskalacije konzumerizma na našim prostorima i s tim usko povezanih fenomena poput tzv. života na dug; bankovnih potrošačkih kredita; eksponencijalnog građenja novih, sve većih i atraktivnijih, šoping-centara
Piše: Hajrudin Hromadžić
KONZUMERIZAM; anglizam kojim se označavaju fenomeni potrošačkog društva i kulture. Radi se o sklopu društvenih, ekonomskih i kulturalnih trendova vezanih uz prakse, modele i politike potrošnje koji neprestano mutiraju, historijski se konstruiraju i reprezentiraju u iznova novim formama i ritualima.
Ne postoji konsenzus o povijesnim počecima konzumerizma. Neki ih autori pronalaze još u 16. stoljeću, drugi ih smještaju u drugu polovinu 18. stoljeća, većina se slaže da je o masovnoj potrošnji u suvremenom smislu i značenju te riječi teško govoriti prije 1950-ih u SAD-u, a do prepoznatljive eskalacije potrošačkih stilova života dolazi u 1970-im i 1980-im.
Ovdje zagovaramo pristup prema kojemu na primjeru konzumerizma svjedočimo kompleksnom tipu ideologije, u modernom obličju oblikovanom kroz drugu polovinu 20. stoljeća, koji u sebi povezuje ekonomske (industrijalizacija, postindustrijalizacija), političke (neoliberalizam) i društveno-kulturalne (postmodernizam) paradigme. Iako o konzumerizmu najčešće govorimo u kontekstu kapitalističkih sistema, treba naglasiti kako bivše socijalističke države nisu bile antikonzumerističke, iako je riječ o režimima koji su se znali služiti antipotrošačkom retorikom u svrhu ideološkog agitpropa i veličanja moralne superiornosti socijalističkog čovjeka – navodno vođenog logikom racionalnih potreba – nasuprot neobuzdanom konzumerističkom liberalnom hedonizmu i zapadnjačkoj kapitalističkoj dekadenciji.
Primjerice, prostor socijalističke Jugoslavije, koji nas primarno zanima na ovom mjestu, prve simptome potrošačke kulture pokazuje već u 1950-im, forme uznapredovale dokolice u 1960-im, a u 1970-im i 1980-im na djelu je već tipično potrošačko društvo. Stoga kada pišemo o konzumerizmu u ovom kontekstu, moramo naglasiti kako se radi o složenom fenomenu koji nije isključivo poveziv s iskustvima tranzicije, ali je istovremeno izvjesno kako do primjetne eskalacije potrošačkih praksi i rituala dolazi, u našem slučaju, početkom ovog milenija, s razdobljem tzv. zrele tranzicije.
Naime, u protekla dva desetljeća došlo je do pojačane eskalacije konzumerizma na našim prostorima i s tim usko povezanih fenomena poput tzv. života na dug; bankovnih potrošačkih kredita; eksponencijalnog građenja novih, sve većih i atraktivnijih, šoping-centara; medijskih promicanja luksuznih životnih stilova… U ‘Leksikonu’ zastupamo i tezu kako je sa suvremenim tipovima konzumerizma u tranziciji ‘nadomješten’, u obrnuto proporcionalnom smislu, set potisnutih/poraženih vrijednosti i praksi karakterističnih za epohu jugoslavenskog socijalizma (na primjer, identiteti vezani uz rad).
