Foto: N1 / Screenshot
Naime, biblioteka u njihovom mjestu se nedavno zatvorila i oni svakog četvrtka dolaze pred zatvorenu biblioteku, čitaju poeziju i traže njeno ponovno otvaranje.
Prosvjedi u sferi kulture na postjugoslavenskom području gotovo se u potpunosti odvijaju samo u najvećim gradovima. Bilo da se radi o prosvjedovanju protiv gašenja neke institucije, cenzure ili nekog drugog oblika “političkog” upliva u kulturu, geografija i socijalni milje tih prosvjeda uvijek su jasno i precizno ocrtani. I kao takvi često ne korespondiraju s političkim interesom ili znatiželjom širih društvenih slojeva, pogotovo u provinciji i manjim sredinama.
Tome nije tako zbog namjere samih prosvjednika, premda njihova perspektiva zna biti prilično skučena, već zbog šireg procesa eliminacije kulture iz “političke kulture”. Ne radi se tu samo o sustavnom smanjivanju proračunskih udjela za kulturu, već o brisanju kulture kao političkog pitanja i mjesta oblikovanja političkih zahtjeva. Sve se svelo na profesionalne interese neposredno uključenih – “kulturnjaka” – i povremene klikabilne skandale.
Mještanima je sve jasno
I baš zato kao izrazito osvježenje i rijetko ohrabrujuća vijest iz polja dolazi ona o prosvjedima stanovnika Stanišića, sela na sjeveru Vojvodine. Naime, biblioteka u njihovom mjestu se nedavno zatvorila i oni svakog četvrtka dolaze pred zatvorenu biblioteku, čitaju poeziju i traže njeno ponovno otvaranje. Pritom ističu neposredno kulturnu, ali i društvenu te ekonomsku važnost opstojnosti biblioteke u njihovom mjestu. Osim samog čitalačkog iskustva, biblioteka je funkcionirala i kao jedno od ključnih mjesta socijalizacije u naselju, zapravo društveni centar.
Kao što smo napomenuli, itekako su svjesni ekonomske dimenzije dostupnosti kulture. Dvije su mještanke u kameru N1 televizije objasnile kako stvari stoje. Jedna je opisala postojeću situaciju: “Standard nam je nizak, ne možemo da kupujemo knjige”, dok je druga socijalnu podlogu prevela u minimalni politički zahtjev: “Nije egzistencija samo ne biti gladan, nije egzistencija samo ne biti u hladnom, živimo u 21. veku – biblioteke postoje hiljadama godina.”
Zasad odgovora od nadležnih nema, osim što se krivnja, barem medijski, svaljuje na direktora biblioteke u Somboru čija je ova u Stanišiću ogranak. Kakva god da nam dinamika predstoji, čini se da su mještani prilično odlučni u svom naumu da zadrže biblioteku.
