Baruh de Spinoza bi morao biti neki balkanski filozof. Sve što je govorio danas je najaktuelnije upravo na Balkanu i kod nas u Bosni i Hercegovini. „Ko ukrade malo biva progonjen, zatvoren ili čak ubijen. Ko ukrade puno biva ugledan i pošten građanin“.
Dakle, nikada niti jedna iole značajna politička ličnost, ministar ili direktor državne firme u BiH nije procesuiran i kažnjen zatvorom. Nikada pravomoćno. Danas se nerijetko zaključuje kako je država ruinirana lošim radom nekih kadrova u tužilaštvima i sudovima.
Terete Čovića za milione KM, a ne dokažu mu ni marku. Terete Brankovića za milione i ne dokažu mu ni marku… Bilo bi interesantno vidjeti koliko je novca potrošeno u istragama i procesima i na kraju ništa nismo dobili.
U posljednje vrijeme naše politčke „velikane“ oslobađaju zbog procedura, zbog sudske nenadležnosti, zbog nestanka dokaza… Nije li to znak osnovnog neznanja? Ili je ipak u pitanju svjesno zanemarivanje činjenica i procedura da bi se oslobodio prostor za okrivljene.
Slučaj „Pandorina kutija“, u kojem su optuženi Kemal Čaušević, direktor Uprave za indirektno oporezivanje (UIO) i Zdravko Cvjetinović, pomoćnik direktora za Carine, do danas se ne rješava. Optužbe Čauševića na račun nekadašnjeg prvog čovjeka Vijeća ministara Nikole Šprića su gotovo zaboravljene. Jedino što je ovdje definitivno zatvoreno je Pandora.
Već je bačena u zapećak istraga protiv Zlatka Lagumdžije u predmetu “Reket”. Stvar je zatvorena i protiv Milorada Dodika. Propast Bobar banke i Banke Srpske, bile bi velike i nezaobialzne afere i za pravosuđe moćnijih država, ali su ovdje u BiH slučajevi vezani za Dodika u najširem luku zaobiđeni.
Slučaj sarajevskog Grasa još nije okončan. Optuženi bivši direktor Grasa Ibrahim Jusufranić Bimo proglašen je u međuvremenu „Naučnikom godine 2016“.
Nedodirljivost „velikih“ djeluje negativno na ukupno društvo. Pravna država za velike i bespravna za male.
Slučaj u Rumuniji je privukao najveću pažnju. Jedna mlada tužiteljica procesuirala više od 600 funkcionera za korupciju.
„Transparency international“ tvrdi da se u svakoj većoj aferi 15 posto novca pralo u korist stranaka. Ako su velike ribe korumpirane i nedodirljive, onda korupcija cvjeta na toj nedodirljivosti. To je ona anegdota o koverti, koja čovjeka prati od od rođenja, pa do smrti i mjesta na grobljima.
Dakle, kažnjivost važi samo za obične ljude, koje nema ko zaštititi. Cinično bi vam naveli poslovicu: Quod licet Iovi, non licet bovi, Što je dopušteno Jupiteru, nije dopušteno volu.”
Sjetimo se upozorenja za ljude koji skijaju, skaču sa visina ili se bave rizičnim poslovima: Takva upozorenja treba uputiti građanima prije svakog dnevnika u BiH: Nemojte ni pokušavati da uradite ovo što rade vaši politički lideri.
