Pitanje je koliko će građani ispaštati zbog nemara vlasti koje nisu prstom mrdnule da spasu Robne rezerve RS. Upravo suprotno, godinama su ignorisana upozorenja Glavne službe za reviziju da je situacija u Robnim rezervama loša i da će preduzeće doživjeti potpuni krah, što se na kraju i desilo
„Tačno, Republika Srpska nema Robne rezerve, ali ima zakon koji to definiše, da obezbijedimo, i već smo rezervisali, određena novčana sredstva. Onog momenta kad bude trebalo, po našem zakonu, mi ćemo određene robe, koje su osnovne životne namirnice, obezbijediti i staviti na tržište“, rekao je premijer RS Radovan Višković na konferenciji za novinare 19. marta, posle sastanka najviših zvaničnika ovog bh. entiteta. Republika Srpka je 16. marta zbog širenja korona virusa proglasila vanrednu situaciju.
Tri dana kasnije premijer Republike Srpske saopštio je da će Krizni štab za vanredne situacije donijeti odluku o maksimalnoj količini osnovnih životnih namirnica i sredstava za higijenu koje će se moći kupiti.
„Biće propisana maksimalna količina koju će pojedinac moći da kupi, kako se ne bi bespotrebno stvarale zalihe“, kazao je Višković na konferenciji za novinare 22. marta.
On tvrdi da RS trenutno ima dovoljne količine osnovnih životnih namirnica, a istovremeno najavljuje da će putem Vlade Srbije krenuti u nabavku pšenice, ulja, šećera soli i ostalih osnovnih životnih namirnica.
Proglašenjem pandemije korona virusa stvorena je situacija u kojoj se svaka zemlja, svaki njen dio, mora organizovati na najbolji mogući način kako bi sačuvala stanovništvo i kako bi mu se obezbijedila osnovna egzistenciju. To podrazumjeva dovoljno osnovnih životnih namirnica, za šta uglavnom služe Robne rezerve, koje RS više nema. Prije tri godine Vlada RS je donijela odluku da Robne rezerve, institucija koja bi trebalo da bude ključna za pomoć stanovništvu u situaciji kada se država ili entitet nađu u vanrednim okolnostima, idu u stečaj.
Prethodile su tome godine lošeg stanja u Robnim rezervama i nereagovanja na očigledan kriminal koji se odvijao preko ove institucije. Žurnal je prethodnih godina objavio više tekstova, upozoravajući da je ukidanje Robnih rezervi slučaj nezabilježen u funkcionisanju društava na ovim prostorima.
Bajka o novom zakonu
Umjesto Robnih rezervi, Republika Srpska je dobila Zakon o interventnim nabavkama, koji će, kako je tvrdio nekadašnji ministar trogvine i turizma Predrag Gluhaković, “biti prilagođen potrebama Republike Srpske i građana, te biti dobar temelj za funkcionisanje u vanrednim situacijama”.
Upravo o tom zakonu govorio je premijer Višković, a kako će on funkcionisati uvjerićemo se uskoro, ukoliko dođe do ozbiljnih poremećaja na tržištu, s obzirom da su mnoge zemlje, poput Srbije, zabranile izvoz osnovnih životnih namirnica.
Pitanje je koliko će građani ispaštati zbog nemara vlasti koje nisu prstom mrdnule da spasu Robne rezerve RS. Upravo suprotno, godinama su ignorisana upozorenja Glavne službe za reviziju da je situacija u Robnim rezervama loša i da će preduzeće doživjeti potpuni krah, što se na kraju i desilo, jer višemilionske gubitke nije bilo moguće namiriti. Na kraju se ispostavilo da su Robne rezerve služile samo kao odličan kanal za pljačku i bogaćenje pojedinaca, a da za to niko nije odgovarao.
Agencija za istrage i zaštitu (SIPA) je po nalogu Tužilaštva BiH sprovodila istragu u Robnim rezervama RS krajem 2014. i početkom 2015. godine. Još tada je iz Robnih rezervi odnesena poslovna dokumentacija, ispitivala se nabavaka robe, kao i dug za neuplaćeni PDV, koji je u to vrijeme iznosio oko osam miliona KM. Tužilaštvo se bavilo i nestankom raznih vrsta robe iz Robnih rezervi, koje su, kako stvari stoje, bila velika praonica novca.
Posebne zloupotrebe u Robnim rezervama evidentirane su tokom poplava, u maju 2014. godine, kada su čelnici Robnih rezervi, umjesto da se brinu o unesrećenom stanovništvu, više vodili računa o tome kako da preskoče zakonom propisane procedure za nabavku roba i da postignu “dilove” o isporuci određenih proizvoda sa povlaštenim dobavljačima, bez poštovanja procedura definisah Zakonom o javnim nabavkama.
Preko Robnih rezervi su se odrađivali višemilionski sumnjivi poslovi poslovi. Jedan od njih je i uvoz 994.652 kilograma đubriva u Republiku Srpsku, koju je isporučila firma “Fertil” iz Srbije. Fitosanitarni inspektor zabranio je uvoz tog đubriva i naložio uvozniku da pošiljku vrati, jer se radilo o opasnim materijama. Ministar trgovine i tada je bio Predrag Gluhaković, ali nije učinio ništa da spriječi da otrovne materije uđu u RS.
Bolje živa stoka, nego konzerva
Tadašnji direktor Robnih rezervi Radovan Samardžija osmislio je i način skladištenja roba kod privatnih skladištara, kojima je godinama iz budžeta plaćana ležarina za uskladištenje, koja se kretala u rasponu od 1,5 do 3,5 konvertibilnih maraka po toni uskladištenih žitarica. Robne rezerve uopšte nisu kontrolisale da li je uskladišteno “narodno žito” ostalo tamo gdje je pohranjeno, odnosno nakon ovoliko godina upitno je da li su privatnici na lageru sačuvali državno žito ili su ga, možda, prodali, bez obaveze da ga nadoknade.
Robne rezerve su imale ugovor i za firmom “Farmland”, vlasnika Dragana Vasiljevića, kome su je Vlada RS obezbijedila 5.000.000 maraka za nabavku hiljadu junica. “Farmland” je zauzvrat trebalo svake godine da Robnim rezervama isporuči 90 teladi. Još toliko je Vlada dala da se junice prehrane, a Robne rezerve su se kreditno zadužile da bi “Farmlandu” obezbijedile uvoz junica i njihovu prehranu.
“Bolje je da RS drži stoku, nego konzervisano meso”, obrazložio je svojevremeno ovaj poslovni potez tadašnji ministar Gluhaković.
Na kraju je “Farmland” propao, goveda su poskapavala, Vasiljević je ostao dužan više miliona maraka kredita dobijenih putem Investiciono-razvojne banke, a od “narodnog žita” uskladištenog u “Farmlandu” nije ostalo ni zrna. Za to niko nije odgovarao, kao ni za ostale kriminalne radnje počinjene putem Robnih rezervi.
Biće hapšenja, samo koga?
RS je sada u vanrednoj situaciji. Višković je najavio mogućost i proglašenja vanrednog stanja, što je mnogo ozbiljnija situacija, jer u tom slučaju institucije imaju veće obaveze prema stanovništvu. Odluku o tome donosi Narodna skupština RS, koja bi, kako je rekao premijer, u tom slučaju održala telefonsku sjednicu?!
Višković je samo prije dvadesetak dana tvrdio i kako je „korona virus izmišljen da se zaustavi privredni rast nekih zemalja“.
„Možda ne bi trebalo kao predsjednik Vlade da to kažem, ali hoću kao čovjek da kažem da je korona virus izmišljen da bi se zaustavio privredni rast, pogotovo nekih zemalja koje su u određenom momentu pojavile tamo gdje neki drugi smatraju da ne bi trebalo da se nađu", rekao je Višković 4. marta.
Dan kasnije u RS je zabilježen prvi slučaj zaraze korona virusom, a sam premijer RS nikada se nije izvinio građanima koje je obmanuo svojom tvrdnjom o tome kako je korona virus izmišljen.
Vlada RS je 19. marta, na prijedlog MUP RS, donijela odluku o kažnjavanju „objavljivanja lažnih vijesti i izazivanja panike“.
Ministar unutrašnjih poslova Dragan Lukač pojasnio je da se to odnosi na prenošenje lažnih vijesti putem sredstava javnog informisanja i društvenih mreža, jer takve lažne informacije mogu izazvati ozbiljne posljedice.
"Oni koji šire lažne vijesti preko društvenih mreža ne mogu se sakriti, organi MUP-a će ih otkriti", kazao je.
Mogao bi ministar Lukač prvo na odgovornost da pozove premijera Viškovića koji je samo prije 15 dana pričao o „izmišljenom virusu“, čime je dezinformisao javnost. Naravno, teško da će Višković biti pozvan na odgovornost, kao što je notorno da ni za uništenje Robnih rezervi RS niko nije završio u zatvoru.
Zato, sasvim izvjesno, možemo očekivati da MUP RS pomno prati medije i skenira društvene mreže, te da bi se na udaru mogli naći svi oni koji izreknu kritike na račun djelovanja vlasti u postojećoj vanrednoj situaciji.
