Uporno me nagovaraju da ostavim cigarete. Dva su osnovna argumenta - prvenstveno zdravsteni, pa i finansijski. Kada se naredni put vidimo, ima da nas obraduješ da si bacio cigare, poručuju.
Piše: Mišo Vidović
Ostavio bih cigarete, ali hoće li one ostaviti mene, pokušavam biti duhovit, nakon skoro četrdeset godina pušačkog staža, kada sam u sezoni 1979/1980. prvi put zadimio. Stoga počeh promišljati da je vakat kako bi se odrekao „đavoljeg posla“, kako je često pokojni otac znao reći, iako je nekada „tukao“ i po dvije i po kutije dnevno. Kontam, kako bi prvi korak mogla biti elektronska cigareta - nema standardne oblike prave cigarete, kada ti prahne možeš zapaliti i u stanu (da supruga ne prigovara kako se stalno osjeća miris dima), ali sjetih se i riječi mojih nagovarača – nemoj sam sebe zavarati, sve ili ništa.
Za četrdeset godina pušačkog „radnog“ staža, jedna od cigareta s kojom sam , vjerovatno, proveo najviše vremena jeste legendarni „filter 57“: razlikovale se od drugih pakovanja cigareta po tome što su kutiji bile okrenute naopako. Istinita legenda kaže da nije bila greška u pakovanju, već praktična potreba usmjerena ka radnicima i radničkoj klasi koji su obavljalli poslove gdje su im često bile uprljane ruke. Stoga bi prilikom vađenja cigarete iz kutije uzeli je za onaj dio koji se pripaljuje, a čisti filter bi se stavljao u usta. Javna je tajna da je tokom šesdesetih i sedamdesetih godina u nekadašnjoj državi radilo 15 fabrika cigareta. Osim navedene radničke cigarete, kako se još „predstavljao“ „filter 57“, sa proizvodnih traka izlazio je i veliki broj jeftinijih cigareta.
Relativno prihvatljive cijene, nisu bile u skladu sa kvalitetom: bilo je takve krdže da su uši otpadale, organi za disanje doživljali šokove da je respiracija radila u tri smjene. Da bi u startu „preduprijedili“ ovakve pojave proizvođači cigareta smišljali su propagandno-marketinške slogane „cigareta od koje se ne kašlje“, što je bio slučaj kod cigarete „filter upitnik“. Među cigaretama od koje su uši „otpadale“, oči „ispadale“, pluća šokirana priličnom količinom katrana bila bila je i „korona“. Ako me sjećanje ne vara, ova cigareta egzistirala je na tržištu do polovine osamdesetih godina. Ako je suditi po komentarima i osvrtima na društvenim mrežama „pogan od cigarete samo kada se sjetim“ ili „kod nas su mnogi davno popušili koronu“, nije imala veliki broj poklonika. I danas kruže urbane legende kako su pušači, koji dođoše u kontakt sa „koronom“, tražili „lijeka“: mnogi su znali zadumagijati „opatiju“ ili „filter 57“.
Sa cigaretom nisi sam, tvrde pušači koje uporno nagovaraju da se riješe belaja.Sa cigaretom nisi sam, ni u kafani. Nedelja je, 10.maj. Ostalo je manje od dvadeset i četiri sata, kada će kafane i ugostiteljski objekti otvoriti vrata. Na stolovima, osim kafe, vode, sokova, piva, žestokih pića, osvanuće i kutije „winstona“, „pall mall“, „lucky strike“, dunhill“, „camel“, „marlboro“, itd, itd... Nadamo se da neće biti „korone“...
