Dok gledam u puste police na kojima su doskora bile posložene stotine knjiga, pitam se koji se to vrag ovdje dešava? Ti isti mladi koji sebi uređuju kabinet će kroz koju godinu uglavnom napustiti državu. I neće se osvrnuti.
piše: Una Karabeg
Svega i svačega sam se nagledala kada su u pitanju mladi i naš obrazovni sistem, ali o ovome ne mogu šutjeti.
Prije tri godine upisala sam Gimnaziju Bugojno (opću) koja nema usmjerenja, već nudi podjednako kvalitetno obrazovanje iz svih nastavnih predmeta i odličnu podlogu za svaki fakultet. Srednju školu koja bi po svakoj logici trebala izroditi nove naraštaje erudita.
Tada građanima ni na kraj pameti nije moglo pasti da će Gimnazija postati Mješovita srednja škola. Ali smo to itekako dočekali.
Kako je naš mentalitet takav da svi rade ono što radi većina, imamo desetine hiljada mladih ljudi koji svake godine napuštaju Bosnu i Hercegovinu završavajući redovno ili vanredno srednje škole vezane za medicinsku struku. Kažu, ovdje ne mogu pronaći nikakav posao, a kamo li onaj u struci. A ja kažem da idu zato što je lakše u tuđini odmah imati novac (ma baš!), nego ovdje isprva volontirati za manje novca.
Da bi imale normu i dovoljan broj učenika, škole, naravno, idu linijom manjeg otpora. Linijom koja dugoročno po našu državu nikako nije isplativa. Tako je Mješovita srednja škola sada sastavljena iz dva smjera: opća gimnazija i medicinska sestra/tehničar. Nekadašnji gigant, Gimnazija, postala je tek jedan od smjerova u novokomponovanoj Mješovitoj srednjoj školi.
Dok se mnoge medicinske škole itekako pate sa manjkom opreme i kabineta za praktičnu nastavu, u Gimnaziji, Mješovitoj srednjoj školi to nije slučaj. Čak štaviše, mladi prvačići iz ljubavi prema svojoj struci (ili prema radnoj vizi koja ih kroz koju godinu očekuje?) odlučili su za vrijeme raspusta „preurediti“ prostoriju u kojoj su smještene knjige koje ne mogu stati u školsku biblioteku u kabinet za praktičnu nastavu.
Ovakvim jednim činom i volontiranjem omladine škola se svakako morala pohvaliti pa je fotografije postavila na svojoj stranici. I prva fotografija: momčić u tačkama izvozi knjige. U tačkama. Iskreno se nadam da ih je odvezao do neke druge prostorije, a ne u kontejner.
Dok gledam u puste police na kojima su doskora bile posložene stotine knjiga, pitam se koji se to vrag ovdje dešava? Ti isti mladi koji sebi uređuju kabinet će kroz koju godinu uglavnom napustiti državu. I neće se osvrnuti.
Do kada ćemo svi ići linijom manjeg otpora? Do kada će mladi završavati škole da bi u tuđini radili poslove koje niko ne želi da radi? I do kada će ova država olakšavati taj odlazak otvaranjem novih škola koje pune kapacitete na osnovu nevine djece kojima roditelji govore: „Haj' ti sine upiši medicinsku pa idi vani, šta ćeš ovdje..“?
Mladi trebaju biti stubovi našeg društva i naše države. Ne tuđe, imaju druge zemlje svoju omladinu da im budu stubovi društva. A ova iznad navedena pitanja će stajati u zraku sve dok ne odlučimo promijeniti percepciju, ostati ovdje i iskoristiti potencijale koja BiH nudi. Da, potencijala ima, samo što se kod nas u medijima ne piše baš često o pozitivnim primjerima pa su ljudi (skoro) prestali vjerovati.
Dok mi izvozimo knjige u tačkama i mlade u autobusima, šta očekivati? I čemu se nadati onda? Ali eto, barem nam je izvoz veći od uvoza. Tužno.
Autor: Impuls
Tekst nastao u okviru projekta Škola novinarstva "Preglasaj"
