fbpx

Karlo Jurak: Covid-19 – budućnost?

alexander abaza moskva sssr 1990

Mislim da ovaj koronavirus (Sars-CoV-2) neće tako brzo, ako i ikada, nestati. Cjepivo će samo pripomoći tome da se njegovo širenje uspori i da se zaštite posebno osjetljive skupine. To će pomoći i onome što je ovdje zapravo suština cijelog problema – opterećenju zdravstvenog sustava.

Podsjetimo se, najčešća bolest na svijetu – popularna “prehlada”, ili “viroza”, obično je uzrokovana koronavirusima. Dakle, koronavirusi nisu nešto novo. Nova je ova specifična, i time slabije poznata vrsta koronavirusa koja se lako širi jer zavarava imunološki sustav i najviše je prenosiva neko vrijeme prije pojave simptoma. I u tome je problem – ljudi prenose virus, a da to ne znaju, jedan značajno manji, ali za zdravstvo kritičan dio populacije zahtijeva hospitalizaciju, bolnice se pune, liječnici se zaražavaju, počinje nedostajati prostora, resursa, a najviše – samih ljudi u zdravstvu. Zato je pandemija novog koronavirusa i zahtijevala specifična sveobuhvatna rješenja. Jedno od njih je i proljetni lockdown koji je imao glavnu svrhu da pripremi sustav i da nam dâ na vremenu da malo više naučimo o virusu. Da to nije tako, korona je uistinu mogla biti tretirana kao gripa od koje u njenoj sezoni oboli značajno veći broj ljudi. Da, Covid-19 i gripa su sumjerljivi jer je riječ o zaraznim virusnim bolestima koje se slično šire i koje razvijaju sličnu (nikako ne i istu!) kliničku sliku. Nije blasfemija to uspoređivati jer su to sumjerljive stvari (nije sumjerljivo npr. uspoređivati zaraznu i nezaraznu bolest), krivo bi bilo poistovjećivati. A, na kraju krajeva, čini se da slična sudbina čeka Covid-19 kao i gripu – kruženje u populaciji do daljnjega, koje će se usporiti i kontrolirati cjepivom i mjerama opreza. Tako će se ljudi s vremenom adaptirati na realnost Covida, postat će rezistentniji, a virus slabiji; neko će se vrijeme nastaviti više paziti – maske, distanca, provjetravanje i ovlaživanje zatvorenih prostora itd., a onda će to polako sve više napuštati, bez političkih intervencija. Sve će nestalnije biti rasprave o tome, kao i o mjerama… PR-ovsko “novo normalno” blijedit će sve više, ali rudimenti nekih navika će ostati – pa će povećan oprez u vidu maski i distance u određenim prilikama usporiti i smanjiti i druge koronavirusne, ali i rinovirsune te enterovirusne infekcije. O promjenama u funkcioniranju privrede i poslova da ne govorim, ali neka to bude druga tema.

Dok veće adaptibilnosti na virus još nema, dok se sigurno cjepivo teško nazire i dok se zdravstveni sustav teško s time nosi, ne čini mi se da je zbog prirode samog problema ponavljanje kompletnog lockdowna više rješenje – u smislu zatvaranja cijelih država, privrede, institucija i ograničavanja kretanja za sve. Ono što vidim najsmislenijim od svih poteza koje trenutno provode zemlje u Europi jest primjer Slovačke koja je odlučila testirati u svega par tjedana cjelokupno stanovništvo starije od 10 godina. Čini mi se da su slično, na svoj način, radile i Južna Koreja i Vijetnam. To smatram dobrim i smislenim jer će u relativno kratkom periodu omogućiti brzu karantenu za pronađene nosioce virusa, i relativno brzo odjeljivanje zaražene od nezaražene populacije, bez “lovljenja” kontakata (koje je na ovim brojkama Sizifov posao). Time će usporiti širenje virusa, vjerujem i značajno ga privremeno suzbiti, ako ne računamo faktor koji dolazi importiranjem, što opet zahtijeva popratne, tome pridružene politike. Policijski satovi, zabrana rada, pokušaj ograničavanja privatnih okupljanja – ništa to, ako čak stavimo na stranu suspektnost takvih ideja sa stajališta ljudskih prava i same antropologije.
*
{No, kako je sve krenulo i zašto/kako nismo ništa pametniji nego na proljeće?}
 
Otkad se pojavio novi koronavirus koji je začas izazvao pandemiju bolesti koju uzrokuje, bombardirani smo s raznih strana vrlo kontradiktornim tvrdnjama o tom virusu i toj bolesti, a prema tome su i politički odgovori na tu krizu bili različiti, varirali od jednog do drugog trenutka, a predviđanja postala još nestalnija. Posljedice su tako također satkane od proturječnosti – od bezrezervnog povjerenja u autoritete (znanstvene i političke) do potpunog odbacivanja istih, što seže i do bizarnosti poput anti-mask pokreta.
 
Izuzetno je problematično što se javnost želi binarizirati – ili si krajnji paničar kad je u pitanju Covid-19, ili negiraš da to uopće postoji. Kao da ne postoje između sve nijanse sivog. Da će biti nešto čudno i nikako prosvjetljujuće po tom pitanju, mogao sam naslutiti još krajem veljače/početkom ožujka kada sam kao puki promatrač primijetio da s jedne strane imamo tvrdnje nekih znanstvenika i političara da je praktički blasfemično uspoređivati koronu i gripu, a s druge strane imamo i neke znanstvenike koji mrtvi-hladni kažu da je gripa opasnija i smrtonosnija. I jedna i druga strana to su tvrdili – potpuno uvjereno. Teoretičara zavjera tada praktički nije ni bilo u javnom prostoru (osim onih “geopolitičkih” koji su u virusu vidjeli npr. kinesko biološko oružje), tako da oni ovdje još ispadaju iz računice. Kad sam ukazao kao zbunjeni pratitelj svega toga na tu proturječnost, jedan me novinar napao i izvrijeđao, a isti znanstvenik koji je tada izjavio da je gripa puno opasnija ubrzo je postao glavni pobornik – suprotne teze. Za otprilike dva tjedna nakon toga sve znate kako je bilo – zemlje su se zatvorile, poslovi također, ušli smo u “lockdown”, formirani su krizni stožeri (štabovi), neki su političari obukli uniforme koje su išle bok uz bok liječničkoj bijeloj kuti…
 
Danas, nakon “relaksiranja” mjera, a i suočavanja s vrlo očitom činjenicom da je taj virus u populaciji više nego ikad, nismo mnogo pametniji. Ne znamo zapravo što je “drugi val” točno, i je li ovo on ili nije; postoji maglovito pouzdanje u cjepivo, ali ne i kada će ono biti dostupno, koliko brzo djelovati i koliko imati popratnih pojava; što je pak s virusnim mutacijama i njegovu slabljenju/jačanju; promjenama kliničkih slika; stvarnoj opasnosti i prikladnosti ovih ili onih mjera njegovu suzbijanju. Mislim da svakako može biti jasno to da je “lockdown” tek ono privremeno, i da mu je jedina svrha da pripremi cijeli sustav na borbu protiv virusa, a ne da on “pobjeđuje” virus kako su nas prije turističke sezone uvjeravali neki naši epidemiolozi i političari.
*
Zato – sada – u relativno kratkom roku masovna testiranja stanovništva kao Slovačka sa sistemom pojedinačnih karantena; dugoročno – priviknimo se da virus neće tek tako nestati, pa ni cjepivom, a kamoli lockdownom.