Gotovo cjelokupna hrvatska romska populacija ubijena je tijekom Drugog svjetskog rata u temeljitom genocidu koji je proveo ustaški pokret. Više od sedamdeset godina kasnije, rijetke preživjele zajednice još se uvijek nalaze na marginama društva.
očetkom lipnja, svi su hrvatski mediji iznenada posvetili posebnu pažnju romskoj nacionalnoj manjini, koja inače budi slab ili nikakav interes u domaćoj javnosti. Povod za to bio je prosvjed “organiziran s jednim, jedinim ciljem – ukazati na katastrofalno, neodgovorno, opasno i kriminalno ponašanje mnogih u našem kraju, a pogotovo dijela romske manjine”, održan 1. lipnja ispred Centra za kulturu u Čakovcu na kojem se okupilo oko tisuću ljudi. Organizatori, simpatizeri ekstremno desne političke stranke, pokušali su s par disclaimerasakriti antiromsku retoriku, međutim sama činjenica da se na plakatu i opisu Facebook eventapostojeći problemi dovode u vezu s pripadnošću jednoj etničkoj zajednici s pravom je razljutila mnoge Rome i njihove predstavnike te dobar dio civilnog društva.
Pridržavajući se osnova “političke korektnosti”, niti jedan tradicionalni pejorativni izraz za romsku manjinu nije upotrijebljen, međutim, opetovanu sintagmu “dio romske manjine”, koja je na ovom prosvjedu bila ključna fraza za ogradu od rasizma, popratile su problematične izjave na račun te manjine. Iznesen je “statistički podatak”, koji je u lokalnim medijima počeo cirkulirati i prije samog prosvjeda, o tome kako 70 posto kriminala počine predstavnici romske manjine. No do trenutka kada se pred čakovečkim centrom kulture apeliralo na institucije da se pozabave “romskim” kriminalitetom, potpuno je zaboravljen izvor od kojega je mantra o “70 posto” proizašla, a riječ je o kvantitativnom istraživanju koje je provela međimurska policija uz podršku Županije, u kojem je željela ispitati koliko se građani ovog kraja osjećaju sigurnima. Dakle, istraživanje javnog mnijenja uzeto je zdravo za gotovo kao egzaktna policijska brojka.
Nadalje, manipuliranje statistikom se nastavilo pa je jedan govornik prisutnima objavio kako su i demografske brojke zastrašujuće jer ako se broj Roma nastavi povećavati kao sada, za 50 godina bit će ih 50.000. Usprkos ovakvim izjavama, na prosvjedu se našao i pripadnik romske nacionalne manjine koji je govorio “u ime onih poštenih Roma” i izrazio zadovoljstvo što organizatori i prosvjednici “nisu pokazali netrpeljivost prema nacionalnoj manjini Roma” nego su samo ukazali na postojeće probleme.
Izostanak reakcije
David D. Orlović iz Romskog nacionalnog vijeća (RNV) rekao je za Bilten kako je situacija u Međimurju, regiji u kojoj živi gotovo pola romske populacije u Hrvatskoj, veoma zabrinjavajuća, i to već dulje vrijeme. “Čini mi se da ljude koji su sudjelovali na prosvjedu možemo podijeliti u nekoliko skupina: jedni su naprosto uživali u činjenici da mogu organizirati javni skup protiv Roma, nešto ušićariti i tako pomoći osobnim karijerama, dok je bilo i onih koji imaju realne životne probleme i osjećaju se zanemareno od države”, kaže Orlović koji već dulje vrijeme prati situaciju na terenu.
“I s treće strane, pojavili su se i neki Romi podijeljeni u dvije male grupacije, od kojih je jedna bila distancirana i vrlo negativno gledala na skup, a druga je pokušala na tom skupu na neki način sebe etablirati kao predstavnike Roma koji bi se davanjem suglasnosti ili prihvaćanjem krivnje u ime romskog naroda malo bolje pozicionirala u očima lokalnih vlasti”, nastavio je Orlović, dodajući da se to često događa u ekonomski marginaliziranim zajednicama. Smatra kako prosvjed u Čakovcu nije početak, “nego nastavak priče koja je počela prošle jeseni, nakon serije incidenata vezane za pucnjavu kraj osnovne škole u Zagrebu”.
U rujnu se stotinjak građana okupilo u dvorištu Osnovne škole Vukomerec ispred koje su se nešto ranije sukobile dvije romske obitelji pri čemu je nekoliko muškaraca pucalo iz vatrenog oružja. Orlović kaže da je to prvi put da su zabilježili takav skup gdje je fokus bio na Rome kao takve i “gdje su se mogle čuti poruke koje su išle do razine da Romi ne trebaju živjeti u Zagrebu, da ih se treba preseliti, prvo iz kvarta, onda iz grada”. Po mišljenju ljudi iz RNV-a, problem je što je tadašnji skup prošao bez reakcije državnog vrha, pri čemu su veliku ulogu odigrali i mediji koji su izvještavali uglavnom senzacionalistički i samo iz perspektive ugroženosti djece, zaboravljajući da naglašavanjem jednog problema ili zaštitom samo jedne vrste potencijalne žrtve mogu prouzročiti drugi problem.
Policijsko “rješenje”
Samo par mjeseci nakon toga, u ožujku ove godine, u Zagrebu su napadnuta dvojica romskih dječaka, koje je palicom brutalno pretukao muškarac srednje dobi. U istom su mjesecu stanovnici zagrebačkog naselja Petruševec organizirali okupljanje protiv doseljavanja Roma u njihovo susjedstvo nakon što su gradske vlasti odlučile da se u zgradu koja je nekad bila namijenjena za tehnološki park, useli 30 romskih obitelji iz Novog Jelkovca i Plinarskog naselja. Slične su akcije Petruševčani organizirali par mjeseci poslije, u lipnju, najprije dočekavši s transparentima i zvižducima zagrebačkog gradonačelnika Milana Bandića uoči početka sjednice Gradske skupštine tražeći da se na navedenoj lokaciji napravi isključivo tehnološki park, a potom ispred same zgrade, blokirajući ulaz na dan kada su članovi romskih obitelji trebali doći potpisati ugovore za useljenje.
Nedavna međimurska događanja nadovezala su se na tu, prema Orloviću, “novootkrivenu slobodu [govora protiv Roma] koju su iskoristile određene grupacije koje su oduvijek željele istupati na taj način, ali za to nisu imale prostora”, a s druge strane, izašao je na vidjelo veliki broj problema koji stvarno postoje na području Međimurja, i unutar romske zajednice i izvan nje. Međutim, jedina mjera koja je najavljena nakon prosvjeda, kada su predstavnici vlade na čelu s ministrom unutrašnjim poslova Davorom Božinovićem posjetili Međimurje, dovođenje je 27 novih kontakt-policajaca u romska naselja.
Dok mnogi vjeruju, među njima i međimurski župan Matija Posavec koji je također podržao prosvjed u Čakovcu, da će kontakt-policajci koje je obećao Božinović povećati osjećaj sigurnosti, drugi su pak svjesni da policija ne može riješiti probleme koji su se dugi niz godina gurali pod tepih. Romsko stanovništvo tako neće u svojim naseljima dobiti dućan, poštara, liječnika ili socijalnog radnika, istreniranog nastavnika ili neku životno važnu ustanovu zbog čije prisutnosti bi barem malo više osjećali da društvo jednako mari i o njima, nego dodatne policijske snage čija je glavna svrha da štite druge od njih.
Jagoda Novak, stručnjakinja za pitanje integracije i ljudskih prava, rekla je Biltenu da takvu kritičnu situaciju ne može riješiti isključivo pojačani policijski nadzor. “Kontakt policajac je dobar jer on poznaje zajednicu. Međutim išlo se samo na pojačavanje ovog dijela represivnog aparata, a nije se išlo na pojačavanje kapaciteta centara za socijalnu skrb, nekakvih mobilnih timova, pojačanje kapaciteta škola, vrtića, a to je ono što treba zajednica,” kaže Novak.
Zamka geta
Orloviću je problematično i to što će među obećanim policajcima njih barem 17 biti vrlo mladi ljudi, tek izašli s policijske akademije. Prema njemu, trenutna situacija iziskuje iskusne policajce, “s dodatnim talentom i sposobnostima za djelovanje u jednoj kompleksnoj situaciji”. Ipak, čak i u slučaju da u Međimurju djeluje savršeno obučeno policijsko osoblje, on vjeruje da to ne može, samo po sebi, riješiti postojeći društveni problem.
Nadalje, nebrojeno se puta moglo čuti da provedba nacionalnih strateških dokumenata usmjerenih ka unaprijeđenju položaja Roma u našem društvu dosad nije bila uspješna. Novak također tvrdi da se te strategije nisu dosljedno provele, što je i dovelo do trenutne situacije. Romkinje i Romi nemaju jednake šanse za uspjeh u društvu. Žive u siromaštvu i getu te je trenutna situacija posljedica toga.
Citirajući publikaciju “Uključivanje Roma u hrvatsko društvo: istraživanje baznih podataka” kojom su predstavljeni podaci sveobuhvatnog i multi-metodološkog istraživanja o Romima u Hrvatskoj naglasila je da je Roma u Hrvatskoj tek oko 20.000, najviše 25.000, “i da takvom stanovništvu, većinom mladom, treba samo pristupiti dobrim, jednakim obrazovanjem, dostupnim svima, kvalitetnim i pojačanim radom u socijalnoj skrbi i mentorskim radom oko zapošljavanja po poticajnim mjerama”.
Situacija u Međimurju vrlo je specifična, a pitanje stanovanja predstavlja jedan od ključnih problema. Romsko stanovništvo je ondje uglavnom raspoređeno u 14 izoliranih naselja s vrlo lošom infrastrukturom. Tome možemo dodati i uobičajenu diskriminaciju pri zapošljavanju te otežan proces ulaska (i ostanka) u obrazovnom procesu.
“Kada bi stanovanje bilo dobro ustrojeno, desegregirano, kada bi obrazovanje bilo desegregirano, kada bi socijalna skrb bila usmjerena tako da potiče na rad, da se daju topli obroci u školama, kada bi se dale veće šanse afirmativnim mjerama zapošljavanja, da ima manje diskriminacije, onda ne bi bilo niti krađe,” rekla je Novak, dodajući da kriminalnog ponašanja ima svuda, “no ako ste u getu onda je takvo ponašanje kondenzirano i koncentrirano, te se stječe dojam da kradu samo Romi, što nikako ne odgovara istini”.
S druge strane, socio-ekonomska ugroženost pogađa puno širi sloj lokalnog stanovništva. Prema izvještaju Hrvatske gospodarske komore (HGK), objavljenom u siječnju 2019., Međimurska i Varaždinska županija (s također značajnijim postotkom romske populacije nego u ostatku zemlje) imale su 2016. godine neto plaću nižu od 85 posto prosjeka Hrvatske. Pritom je u posljednjih devet godina Međimurska županija u pet godina bilježila najnižu prosječnu neto plaću među svim regijama, a u četiri godine tu je ulogu imala Varaždinska županija, navodi HGK.
Socijalna pustoš
Orlović se slaže da je regija ekonomski zapuštena, što je izvrsna podloga za porast tenzija i frustracija s obje strane. “Koliko god ti ljudi rade, prosječna je plaća u Međimurju relativno mala i sve to zajedno dovelo je do situacije u kojoj Romi teško žive, ne-Romi teško žive i prije ili poslije se desi da netko kaže ‘krivi su vam ovi drugi’”, rekao je. Podsjetio je da su mnoga tradicionalno “romska” zanimanja, primjerice sakupljanje sekundarnih sirovina u Međimurju jako otežana tijekom procesa usklađivanja Hrvatskih zakona s propisima Europske unije.
Skupljanje sekundarnih sirovina uvjetovano je otvaranjem privatnog poduzeća, a većina Roma još uvijek nema kapaciteta i mogućnosti, niti bilo kakav početni kapital s kojim bi se mogla upustiti u birokratsku proceduru pokretanja vlastitog poduzeća. To znači da su od 2013., kada je donesen Zakon o održivom gospodarenju otpadom, mnogi Romi koji su nekad kamiončićima obilazili ulice i skupljali staro željezo koje bi kasnije prodavali, postali financijski još ugroženiji. Romski su predstavnici već tada upozoravali da će takva odredba mnoge Rome gurnuti na drugu stranu zakona. U međuvremenu, nije im ponuđena nikakva alternativa.
“Pratili smo kako je u tom trenutku, kad su ljudi ostali bez svog tradicionalnog izvora prihoda, porastao broj krađa krumpira. Jednostavno dovedeni su u situaciju da nemaju što jesti i onda nije čudo da je hrana odjednom postala predmet krađa,” zaključio je Orlović.
Mnoštvo lokalnog ne-romskog stanovništva, s druge strane, nije zadovoljno što ih se prikazuje kao rasiste i netolerantne osobe pa su Međimurci nerijetko u svojim komentarima pozivali kritičare da dođu živjeti u Međimurje i pokušaju spavati “pored pucnjavi i cajki”, da svoju djecu upišu u razred s 25 romske djece i slično.
Nedvojbeno je da čak i sitna materijalna šteta, krađa kokoši, krumpira ili bicikla, za ljude koji žive s ispodprosječnom hrvatskom plaćom nije beznačajna stvar. Ipak, u ovom slučaju, opravdane frustracije ljudi prouzročene socio-ekonomskim faktorima, dobile su svoju rasističku artikulaciju usmjeravanjem gnjeva na jednu od najnezaštićenijih manjinskih zajednica u zemlji.
