Kako je internet regrutirao novu generaciju fašista

Da bi se uputili u nove metode privlačenja mladih u ekstremno desne organizacije i kontekste, valja nam zaći duboko u područje internetske supkulture. I prepoznati da posrijedi nije samo neka “američka priča”, već da je pustila duboko korijenje i u lokalnom okruženju.

Manifest novozelandskog terorista objavljen na društvenim mrežama uslijed stravičnog krvoprolića u džamiji u Christchurchu onima neupućenima u internetsku kulturu i opskurne memove mogao bi se učiniti kao gomila nepovezivih pojmova, simbola i imena kako iz povijesti, tako i iz pop-kulture. Ni međunarodni mediji nisu sasvim uspjeli objasniti zašto su u njegovoj retorici povezane opsesija s američkim alt-rightpolitičarima, videoigre, nacrtane žabe, “bezazleni” simboli rukama, društvene mreže i YouTube kanali te korištenje pro-karadžićevske pjesme Bog je Srbin. Istraga je otkrila i da je terorist 2017. putovao po Balkanu jer ga je idolizirao kao primjer rasne homogenosti. I naša se regionalna povijest tako našla upletena u milenijsku neonacističku simboliku koju je nemoguće objasniti bez razumijevanja internetske supkulture koja ju je propagirala diljem svijeta prvo kao šalu, a zatim kao poziv na ekstremizam i islamofobiju.

Naime, terorist je bio redovit korisnik notornog foruma 4chan koji je u posljednjem desetljeću postao bastion politički nekorektnog humora dovedenog do svog ekstrema: nemoderiranog i anonimnog govora mržnje, kriminala i fašističke regrutacije. Štoviše, neki od članova upuštali su se u toliko degutantne aktivnosti – razmjenu dječje pornografije, apeliranje UN-u za njenu legalizaciju, organizaciju operacija koje uključuju uznemiravanje i napade na javne pojedince, osobito žene i manjine, dijeljenje osvetničke pornografije bivših partnerica – da su čak i na 4chanu nailazili na osudu od drugih korisnika. Ti su pojedinci osnovali svoju kopiju 4chana zvanu 8chan. Tamo je terorist prije masakra napisao “vrijeme je da prestanemo pisati postove i napravimo nešto u stvarnom životu” te podijelio link na live prijenos svog napada, a sva simbolika i jezik upotrijebljeni u videu zamišljeni su kao interna šala s ovom zajednicom.

“Bezazlena” simbolika

Mogli biste pomisliti kako ovakve web stranice zasigurno nisu popularne ni dostupne prosječnom klincu u vašem susjedstvu, ali grdo biste se zavarali. Po statistikama, 8chan se plasira među 5.000 najposjećenijih stranica na svijetu, iako ga Google blokira u svojim rezultatima. 4chan, koji se nalazi u top 1.000, tvrdi da prima 28 milijuna posjetitelja svaki mjesec, većinom mladih muškaraca u dobi od 18-34 godina s fakultetskom naobrazbom. Iz Hrvatske je u zadnjih pet godina registrirano preko 600.000 postova samo u politički nekorektnoj kategoriji, odnosno po jedan post svake tri minute, a uzevši u obzir da je lokacija neobavezan podatak, vjerojatnije je da se radi o milijunima. U cijeloj smo regiji po aktivnosti izjednačeni jedino sa Srbijom.

Zbog vizualne prirode chan foruma, gdje je skoro svaki post popraćen slikom ili memom, proliferacija simbola je ustaljena praksa kojom se (ne uvijek s predumišljajem) stvara “tajni jezik” uključenih. Te slike ili fraze, naoko humoristične i nevine, a uvijek suptilnije od svastike, često se dijele izvan foruma na javnim mrežama kao što su Facebook, Twitter ili YouTube kako bi se pronašli istomišljenici u masi ili zainteresirali potencijalni novi članovi. Na taj način forumaši zadržavaju plausible deniability, tj. uvjerljivo poricanje odgovornosti i upletenosti u distribuciju radikalnih poruka pod izlikom ironije. Primjerice, najpopularniji simbol forumske alt-desnice u posljednjih pet godina postao je Žabac Pepe kojeg su i njegov originalni autor i američka Anti-Difamacijska Liga osudili kao simbol mržnje i netrpeljivosti, unatoč njegovim bezazlenim stripovskim počecima. Pepeove slike na chan forumima koristile su se uz eksplicitne ekstremističke poruke te su za vrijeme izbora u SAD-u 2016. godine eksplodirale u svojoj raširenosti na društvenim profilima fanova alt-desnice i Donalda Trumpa, pa čak i među mladima u Hrvatskoj koji su zbog pripadnosti forumskoj zajednici usvojili američku političku simboliku. (Naoko bezazlene crteže Pepea autorica je uočila od školskih i fakultetskih klupa pa sve do čekaonica javnih zdravstvenih ustanova, gdje stoje mjesecima jer ljudi izvan tzv. milenijalske generacije nisu upućeni u Pepeove konotacije.) Tako je i 28-godišnjak iz Zagreba osnovao prvu hrvatsku alt-right stranku Generacija Obnove koja s preko 200 službenih članova i 12.000 obožavatelja na drušvenim mrežama većinu aktivnosti bazira i provodi na internetu, a poziva se na borbu protiv socijalizma, feminizma i imigracije te za svoj simbol drži upravo Žapca Pepea. Svakim danom postaje sve teže otpisivati frustrirane, nesocijalizirane mladiće u našim gradovima i kvartovima kao bezopasne internetske ratnike umjesto kao nove fašističke simpatizere.

“Ironični” fašizam

Tu u priču ulazi i Serbia Strong (God is a Serb), u originalu “Od Benkovca do Petrova Sela”, srpska nacionalistička pjesma u čast Radovana Karadžića čiji je video, snimljen 1993. u blizini Knina, na YouTubeu skupio preko 15 milijuna pogleda u posljednjih sedam godina te stvorio preko 230.000 video-parodija i referenci. Iako je originalni video obrisan nakon što ga je novozelanski terorist koristio kao pozadinsku glazbu, stotine tisuća drugih varijanti još uvijek se lako pronalaze. Naime, nakon Pepea, Serbia Strong jedna je od najvećih mem senzacija globalne alt-desnice. Snimka se pojavila na internetu oko 2008. godine, a visoko pikselizirane scene vojnika u četničkim uniformama koji stihove “Karadžiću, vodi Srbe svoje” prate uz harmoniku, trubu i klavijature na obrasloj livadi vrlo su se brzo počele dijeliti internetom kao morbidna, apsurdistička karikatura jednog prošlog desetljeća. Publika koja nije nužno razumjela riječi ili kontekst ovog videa bila je fascinirana bizarnim kadrovima vojnika mrtvih očiju koji na harmonici svira energičnu poskočicu, kontrast toliko brutalno nadrealan da više nalikuje sceni iz cohenovskog filma nego snimci ratnih zločinaca među kojima su neki nakon rata osuđeni po 15 točaka genocida i umrli u zatvoru. Nakon što je video cirkulirao po tada još mladom 4chan forumu, ubrzo se počeo pojavljivati uz poruku remove kebab (uklonimo kebab = uklonimo muslimansku kulturu) i počeo znatiželjne upućivati u snažne anti-muslimanske i islamofobne sentimente, kako se u internetskim krugovima koristi i danas. Pjesma i vizuali postali su još jedan kulturni artefakt koji simbolizira set ekstremnih politika i pripadnost internetskoj ekstremnoj desnici.

Naravno, chan forumaši svjesni su svojeg lošeg glasa i postupnog povećavanja javne svijesti o simbolima. Tako su isplanirali i kontroverzu oko “OK” znaka rukama (kažiprst i palac u dodiru, ostali prsti ispruženi) koji su predstavili kao novi znak bijelih supremacista znajući da je gesta toliko učestala izvan radikalnog konteksta da ju je nemoguće zabraniti. Sve bi skupa trebala biti nezrela šala na račun onih koji će se razljutiti i pokušati dokazati vezu s alt-desnim internetskim krugovima, međutim šala je odavno prešla iz ironije u stvarnost: OK znak se sada redovito pojavljuje na Trumpovim skupovima i pressicama, okupljanjima neonacista i među alt-desnim ličnostima, a terorist iz Christchurcha pokazao ga je tijekom ispitivanja. Ovakvo skrivanje iza ironije i patronizirajuća objašnjenja tipa “to je samo mem” zapravo su taktike koje službeno na svojim sajtovima propagiraju američke neonacističke grupacije. “Neindoktrinirani ne bi smjeli moći razaznati šalimo li se ili ne”, piše Daily Stormer, jedan od najvećih otvoreno neonacističkih blogova. “Kad god netko učini nešto nasilno, treba se o tome našaliti. [Cilj je] dehumanizirati neprijatelja do točke gdje su ljudi spremni smijati se njihovim smrtima.”

Posljednja internetska referenca koju je terorist izrekao prije napada bila je “Subscribe to PewDiePie”. 

Metode regrutacije

Veza kulture videoigara i toksične internetske zajednice koja je orkestrirala i proslavila teroristički čin je neosporiva; posuđivanje jezika i vizualnih aluzija iz igara je očito. Ali neki su mediji zbog toga napravili izrazito nepravedan i zastarjeo interpretacijski skok izjavama da su nasilne videoigre uzrokovale napadačev ekstremizam. Osim što znanstvene studije već desetljećima pokazuju da veze između igara i agresije nema, insinuacija u suprotnom smjeru uvreda je jednom umjetnički vrijednom mediju kroz koji igrači mogu istraživati bogatstvo tema od anti-ratne filozofije, destigmatizacije mentalnih bolesti, analize etičkih i moralnih dvojbi, pa sve do nošenja sa rakom i smrti. Ono što je stvarni problem jest to da su videoigre jedan od glavnih interesa pomoću kojih se usamljene i labilne mlade ljude mami u smjeru alt-desnice. Prvi organizirani fašistički pokret novog milenija bio je tzv. Gamergate 2014. godine, jedna od 4chanovih “operacija” ciljanog zlostavljanja i prijetnji prema ženama te rasnim, religijskim i LGBT manjinama u industriji videoigara. Internetska netrpeljivost po prvi put je rezultirala nasiljem, traumatizacijom i uništavanjem karijera manjina u stvarnom životu, a “internetska politika” i “politika u stvarnom životu” stopile su se u jedno. Niti tri godine kasnije, dogodio se Charlottesville, skup bijelih supremacista iskoordiniran na forumima, gdje je na čelu s bakljom bio i 20-godišnji Hrvat iz dijaspore. Umjesto skinheada s tregerima i crnim čizmama, mržnja je ujedinila i mobilizirala nove milenijske neonaciste: ogorčene šmokljane i gamere koji sjede na 4chanu i YouTubeu i maltretiraju crne žene na Twitteru.

Novi kanali radikalizacije mladih već su bili područje i 

Novozelandski incident nije prvo krvoproliće inspirirano internetskom retorikom. U 2018. godini, ama baš svaki Amerikanac koji je umro u ekstremističkim zločinima umro je od ruke radikalno desnih terorista, a ne islamista, i to u najvećem zabilježenom broju od 1995. godine. Od toga, za preko stotinu ubojstava direktno je odgovorna alt-desna ideologija, daleko previše da se upozorenja još uvijek otpisuju kao ljevičarska ili medijska paranoja. Štoviše, neka od ekstremnih udruženja otvoreno zahtijevaju barem jedan izvršen čin fizičkog nasilja nad “liberalima, antifašistima i socijalistima” kao uvjet za inicijaciju. Broj žrtava se povećava ako pribrojimo ubojstva koja nisu islamofobna, ali su inspirirana drugim teorijama zavjere koje propagiraju chan zajednice. Primjerice incel pokret (involuntary celibate = protuvoljni celibat, muškarci koji vjeruju da ne mogu pronaći partnericu zbog urote žena i feminizma) izvršio je barem 11 potvrđenih činova terora, od čega je u jednom poginulo 17 srednjoškolki. Sve teorije zavjere unutar moderne internetske desnice nose jedno od Umberto Ecovih obilježja fašizma: njihov neprijatelj prikazan je kao istovremeno bezvrijedan i neopisivo moćan.

Lokalna publika

Što onda učiniti po pitanju internetske radikalizacije? Prije svega, bitno je napomenuti da ovo nije situacija bez presedana. Iste metode regrutacije preko društvenih mreža prije nekoliko godina koristio je i ISIS, ali nakon objave smaknuća novinara Jamesa Foleya 2014. društvene mreže su započele koordiniranu akciju na svim platformama za iskorjenjivanje bilo kakve ISIS propagande. Stvoreni su alati za automatsku detekciju i brisanje problematičnih sadržaja, a propagandni računi bi se zatvarali unutar nekoliko minuta od njihovog otvaranja. No u 2016. godini provedena je usporedna studija koja je pronašla da bijeli nacionalisti i nacisti u pravilu imaju daleko veći broj pratitelja i sadržaja na mrežama nego ISIS-ovi regruteri te su češće aktivni. Vjerovati da društvene mreže toga nisu svjesne i da ne kapitaliziraju na tim sadržajima je sasvim naivno – naime, Twitter zna točno koji računi pripadaju bijelim supremacistima i cenzurira ih u državama poput Njemačke gdje su ti sadržaji protuzakoniti. Drugdje ih prikazuje bez skrupula.

Prema GONG-ovom istraživanju 

U konačnici, nisu ni društvene mreže ni internet uzrok stoljetnog etno-nacionalističkog nasilja nad muslimanima i drugim manjinama, osobito u postkolonijalnim državama kao što je Novi Zeland. Promjene na društvenim mrežama teško je očekivati dokle god prevladavajući politički odnosi, institucionalni poredak, ekonomski interesi i patrijarhat osiguravaju plodno tlo za opisane pojave.

bilten.org