Kada sam bio dijete, jako su mi se sviđale knjige znanstvene fantastike. Posebno se sjećam nekih klasika kao što je serija Zadužbina Isaaka Asimova te knjige van Vogta, Philipa K. Dicka, Roberta Heinleina ili Philipa Josea Farmera, da spomenem samo neke od njih.
Dok sam čitao te knjige, maštao sam o budućnosti. Bile su sedamdesete i ovaj trenutak XXI. stoljeća još je bio budućnost. Neki su autori zamišljali postapokaliptički svijet kao rezultat nuklearnog požara ili nečeg sličnog, no većina je zamišljala bližu budućnost kao bolji svijet u kojem će većinu problema riješiti znanost i njezina primjena.
Naravno, Orwell je napisao roman Tisuću devetsto osamdeset četvrta i upozorio nas na “Velikog Brata”, no čak ni on nije mogao zamisliti da će takva noćna mora preuzeti stvaran oblik reality showa na televiziji. Ali, je li to uistinu samo show?
Zamisao na kojoj se temelji “Big Brother” potreba je kontrole građana… svih građana svijeta. Zašto?
“Oni” kažu da nas trebaju zaštititi… No tko nas to treba zaštititi? I od koga? Ili čega?
“Oni” kažu da nas moraju zaštititi od terorizma, fanatizma, ekstremizma, sektaštva i od niza drugih koncepata, “izama”… No tko su “oni”? I tko im je dao dopuštenje da nas “štite”?
Kažu da su “oni” čuvari “demokracije” i da će štititi naša ljudska prava, dati nam prave mogućnosti, slobodu i druge slične zamisli.
Čini se da je svijet postao bojno polje na kojem “loše zamisli” – raznorazni “izmi” – pobjeđuju one ideje koje su dobre za čovjeka.
No, kako vrijeme prolazi, postaje sve očiglednije da će, bez obzira na to tko bude pobjednik, postojati samo jedan gubitnik – čovjek.
Ljudi se bore za zamisli, međutim, izgubili su se u sjeni tih zamisli. Mi se više ne borimo za ljude. Mi se borimo za zamisli: za demokraciju, za red, za tradiciju, za mišljenje ili religiju. Zamisao se može promijeniti, no ona je uvijek samo zamisao.
Budućnost o kojoj smo sanjali nije sadašnjost koju živimo. Sanjali smo budućnost u kojoj će znanost i tehnologija služiti čovječanstvu, a čini se da se dogodilo upravo suprotno. Tehnologija postaje oruđe koje služi ideološkim zamislima, a čovječanstvo je svedeno na to da postane eksperimentalni laboratorij u kojem se te zamisli ostvaruju.
To je postalo moguće zbog jednoličnosti i pojednostavljivanja koji proizlaze iz globalizacije. Uzmimo za primjer Facebook. On je prikazan kao oruđe koje služi svakom pojedincu da izgradi i održava svoju “društvenu mrežu”, koja zapravo predstavlja njegove odnose s drugima: obitelji, kolegama i prijateljima. Ideja se čini, i jest, originalna, no čovjeka se ne može pojednostavljeno nazvati “prijateljem”, “rođakom”, “partnerom” i slično. Čovjek je mnogo više od naziva i kategorije. On ima svoje osjećaje, razmišljanja, shvaćanja, osjetljivost, imaginaciju i nedoumice, a ovaj široki raspon izražaja danas je sveden na opciju “Like”, na pritisak tipke na ekranu.
Klasične filozofije svih kultura učile su nas da je čovjek kompleksno jedinstvo; suptilno jedinstvo vidljivog i nevidljivog, materijalnog i duhovnog. Svako je ljudsko biće jedinstveno, svako sadržava cijeli svijet. Otkrivanje samoga sebe uvijek je avantura. Nema odmah spremnog odgovora na Sokratovo upoznaj samoga sebe i zato ta avantura može potrajati cijeli život.
Glavni je problem s Facebookom, Googleom i fenomenima društvenih mreža globalizacijski mentalitet i njegovo korištenje tehnologije, mentalitet koji se zasniva na izboru materijalističkog, a ne filozofskog pristupa jer se jednoličnost postiže pojednostavljivanjem, umjesto da se prilagodi čovjekovoj kompleksnosti.
Da protumačimo ovu zadnju tvrdnju. S točke gledišta klasične filozofije, jedinstvo je uvijek bolje od odvojenosti. U budizmu jedinstvo je čak jedina stvarnost, a odvajanje se smatra najvećom iluzijom, izuzetno moćnom i opasnom. Primijenjeno na današnji život, to znači da na naš identitet i na našu smrtnu prirodu trebamo gledati kao na dio jedinstva ljudskih bića, odnosno čovječanstva, prije nego na identitet zasnovan na odvojenosti: odvojenosti kultura, religija, socijalnih statusa, dobi, mjesta na kojima živimo ili nekih umjetno stvorenih grupa koje bi izabrali da se s njima identificiramo. Mi smo prvenstveno ljudska bića prije nego bilo koji dio čovječanstva. Mi smo ljudska bića prije bilo čega.
To je jedinstvo. No, u tom jedinstvu moramo biti sposobni prepoznati, razumjeti i prihvatiti realnost različitosti. Postoje dva moguća načina postizanja tog jedinstva: ukidanje različitosti tako da svi dijelovi postaju jednaki ili shvaćanje da različitost čini jedinstvo bogatijim.
Postići jedinstvo ukidanjem različitosti izbor je Facebooka i globalizacije. Naravno, postoji opcija “comment” (“primjedba”) gdje se može pokazati različitost… No, hoće li to doista biti različitost? Sinkretičke poruke koje čitamo na stranicama obično su oblikovane u istom kalupu i teško je vidjeti kulturno obogaćivanje i dijalog između “LOL” komentara iz Azije i istog iz Sjedinjenih Država. Naš svijet izabrao je način pojednostavljivanja i redukcije; ne budi različit ili ako jesi, pokaži svoju posebnost na kontroliran i prihvaćen način… na svom Facebook zidu.
Tehnologija, poput sveprisutnih nadzornih kamera u glavnim gradovima širom svijeta, služi za kontrolu provođenja pojednostavljenosti, sve stvarne razlike trebaju se dojaviti, manje ili više otvoreno – ovisno o mjesnom političkom sustavu – i ispraviti ili poništiti.
Dakle, što možemo učiniti? Je li ta situacija dosegla točku nakon koje nema povratka? Jasno je da nitko neće zaustaviti napredak tehnologije i da će Facebook, Google i druge društvene mreže opstati onoliko dugo koliko i internet. Ne bi bilo pametno odbiti korištenje tih alata, no moramo naučiti pametno ih upotrebljavati; upotrebljavati ih za pokazivanje naše različitosti i naše posebnosti da bi obogatili web, umjesto da pokazujemo da smo poput svakog drugog, pritišćući tipku na ekranu.
Filozofija je oštroumlje i moramo pronaći način kako da rabimo tehnologiju za obogaćivanje nas kao ljudskih bića, umjesto da se prepustimo struji pojednostavljenja i redukcije. “Lajkajte” ako to želite, no samo ako možete izraziti, pokazati, objaviti i dokazati ZAŠTO nešto volite. Objavite nešto na vašoj stranici ako to ima značenje, prenesite poruku bilo da je to slika, simbol, tekst ili muzika. Budite ponosni i ne dopustite da vaša prisutnost na internetu bude svedena na jednostavni “Like”. Budite tamo radi nečega ili uopće nemojte biti.
Pravi predmet rasprave nije Facebook, no činjenica je da sami sebi stavljamo okove slijedeći iluzije oslobođenja koje nas u stvarnosti drže još dublje u pećini, daleko od stvarnog Sunca koje sja izvan pećine. No, upravo kao u Platonovu mitu – ključ je uvijek u nama, i stanje našeg ropstva ili naše slobode ovisi samo o nama samima.
Autor: Pierre Poulain
S engleskog prevela: Stela Kurpes
