Nakon jučerašnje konferencije za medije Građanske inicijative za Borik, pored činjenice da peticija GI za Borik nije dobila potrebnu većinu, imali smo prilike čuti izlaganja pojedinih odbornika tokom rasprave na sjednici Skupštine grada, održanoj dan ranije.
Piše: Mirjana Tešanović
Vjerujem da su mnogi bili neprijatno iznenađeni onim što su čuli. Ne treba se zavaravati pa misliti da nema i onih kojima je ovakav način komunikacije blizak i mio.
Za ljude, poput mene, koji su se profesionalno bavili politikom, a to su oni koji se ne vide, koji organizuju posao, jer politika je posao, a političke partije funkcionišu na gotovo istim principima kao i firme, ovo nije ništa novo. Kada bi ste samo znali sta se dešava iza kulisa...
Zato i ne želim da pišem o tome, o toj strani ovog procesa, koji je od protivljenja građana da se iz bilo kog razloga uništi dječje igralište i zelena površina u Boriku, prerastao u Građansku inicijativu za Borik.
GI za Borik je ispoštovala sve propise, koji su i prilično komplikovani, pokrenula peticiju Za očuvanje dječjeg igrališta i zelene površine i za par dana skupila 5110 potpisa građana Banjaluke.
Zašto je Građanska inicijativa za Borik važna?
Prije svega, ovo je prvi put, bar u zadnjih 20 godina, da su se građani organizovali u skladu sa pravima koja su im data, a do sada ih nisu konzumirali. Dakle, mogućnosti i procedure su postojale, ali ih građani nisu koristili.
Nema prava bez odgovornosti. Stoga je izjava predstavnika GI za Borik da će nastaviti da se bore svim raspoloživim demokratskim metodama, u biti preuzimanje odgovornosti zbog svih onih koji su peticiju potpisali. Tako funkcioniše demokratija, imate odgovornost i obavezu prema građanima koji su vam ukazali povjerenje po nekom pitanju.
Odgovornost i obaveze prema onima koji su im dali mandat, većini naših odbornika, ali i političara u svim zakonodavnim, sudskim i izvršnim organima vlasti, nepoznati su pojmovi. Oni se u pravilu uvijek pozivaju samo na svoje pravo, stečeno izbornim rezultatima.
GI za Borik, pokazala je i građanima da izbori nisu jedini “demokratski” način djelovanja. Do sada smo suviše često slušali kako naši političari na svaku kritiku odgovaraju sa “ako vam se ne sviđa, imaju izbori”. Tako se sva “demokratija” svela na jedan dan u dvije godine kada građani treba da glasaju, ili da ne izađu na izbore, već kakav stav i interes imaju.
Sada smo mogli vidjeti da postoje načini da se djeluje i mimo izbora, i to je zapravo suština demokratskih procesa.
Neki će vjerujem pomisliti kako od toga nema ništa jer “nije prošlo na skupštini”. Ne sumnjam da će nam iz GI za Borik pokazati da postoji još niz mehanizama demokratske borbe i da još ništa u vezi sa ovim pitanjem nije gotovo.
Društvo se mijenja malim koracima i dugoročnim radom. Društvo se mijenja promjenom svijesti građana, da su oni ti koji trebaju i mogu pokrenuti promjene, da mogu uticati na odluke, da društvo ne može biti funkcionalno i napredno ako postoje neki "nedodirljivi vladari". To učimo i kroz djelovanje GI za Borik.
Crkva, stvarni ili podmetnuti “problem”?
Prema informacijama koje imaju iz GI za Borik, SPC nije tražila neku određenu lokaciju, pa tako ni ovu. Ponudili su je gradonačelnik Slobodan Gavranović i nadležni iz Gradske uprave.
Onda su “vruć krompir” prebacili na skupštinu, u kojoj su se neki odbornici takmičili u disciplini “ko je veći Srbin i pravoslavac”. Gradonačelnik je za to vrijeme mudro ćutao.
Zašto se to desilo, zašto je baš izabrana ta lokacija? O razlozima ne bih kalkulisala, ali da je pitanje osjetljivo, jeste. Sa jedne strane dječje igralište i zelena površina koja svim građanima, ali posebno onima u Boriku mnogo znači i za koju su i emotivno vezani, a sa druge strane crkva. Bilo je za očekivati, bar tako mislim da su očekivalu u Gradskoj upravi, da i pored nekog unutrašnjeg bunta, građani neće reagovati, jer to je ipak crkva.
Međutim, dio građana Banjaluke, pokazao je da razumije suštinu ovog pitanja i nije ga doživio kao dilemu dječje igralište ili crkva. Dileme nije ni bilo, dječje igralište i zelena površina se moraju očuvati od gradnje bilo koga objekta.
Činjenica o kontinuiranom nestajanju zelenih površina, grada poznatog po zelenilu, očito je dovoljno “ušla u svijest” građana da problem nisu vidjeli u crkvi, već u prijedlogu Gradske uprave da se i ta zelena površina betonira.
Mislim da je ovo najveći poraz za gradske vlasti. Osim što su se građani organizovali po svim propisima i pokušaj da se napravi "razdor za ili protiv crkve”, kod velikog broja građana, nije uspio.
Ko se koga boji?
Kada je skupštinski Kolegij donio odluku da se peticija GI za Borik nađe na dnevnom redu Sjednice skupštine Grada Banjaluka zakazane za utorak, 24.11.2015. godine, po Gradskoj upravi se pričalo (citiram op.a.): “Da se brinu, šta ako puste ovu inicijativu pa se narod "navadi".” Oni se boje naroda i zakona više nego što to narod misli, ali su oni stvorili takvu propagandu da se pretvaraju da to nije tako. Oni su to stvorili ne pameću, nego zato što niko nije ni pokušao da im se suprotstavi. I što je najgore oni, kada im se suprotstavite ne znaju da se brane.
Možda vi u to ne vjerujete, ali ja mislim da je skupštinska rasprava upravo to pokazala. Iza primitivizma i bahatosti, kriju se glupost i strah.
Impulsportal
