Sarajevska svakodnevnica posljednjih je godina obilježena drastičnim zagađenjem zraka koji odražava socijalnu sliku glavnog grada BiH.
Preskočim kanal, pogledam na tle
vidim tebe, Abide
Abide, reci nam de
Šta to tvoje ruke rade
Udarnički rade, burazere
Da bude gasa za sve
Sve u sklopu akcije
Zaštite naše okoline
(...)
Otkako je sarajevski bend Zabranjeno pušenje prije 32 godine objavio svoj prvi album i na njemu žestoko socijalno intoniranu pjesmu s ekološkom komponentom naslovljenu Abid, situacija sa zaštitom okoliša u glavnom gradu Bosne i Hercegovine otišla je, ukratko, iz lošeg na gore. To se jednako odnosi kako na ekološki tako i na socijalni, odnosno ekonomsko-politički okoliš. Ili, da ne bismo okolišali, treba odmah reći da je u pitanju zapravo jedan te isti problem opće zagađenosti u Sarajevu, Zenici i Tuzli, ali i na samim granicama zemlje, npr. u Bosanskom Brodu, gdje naftno-rafinerijska prljavština guši čak i susjedstvo na hrvatskoj obali Save, u Slavonskom Brodu. Ako nas jeAbid tad i podučio da je nemoguće – ili makar besmisleno – razdvajati ekološki aspekt od socijalnog, čini se da u sadašnjosti moramo ponavljati gradivo nešto šire od pop-kulturnih pjesmarica.
Sarajevo, za razliku od prethodno navedenih gradova s izuzetnim stupnjem zagađenosti, nema tako krupne i prljave industrijske pogone, ali ga muči nepovoljna reljefna konfiguracija: smješteno je u izrazito kotlinskom ambijentu, zbog čega kemijsko zagađenje redovito ostaje zarobljeno u magli kada nepovoljan tlak zraka i nedostatak vjetra ili oborina potraju danima ili čak tjednima. Naravno, porijeklo otrova nije nikakva enigma; riječ je prvenstveno o dimu desetaka tisuća kućnih ložišta u kojima izgara ugljen, uglavnom niske kvalitete, i o ispušnim plinovima jednako mnogo automobila s manjkavom filtracijom. Posljedice su više nego očite: ljudi nerijetko hodaju gradom sa zelenim medicinskim maskama na licu ne bi li udahnuli što manje prašine i toksičnih spojeva, od kojih se obično u prvom redu spominju sumporov dioksid, dušikovi oksidi i ugljiko- monoksid te čvrste mikročestice različitog sastava, od čađe do soli. No koncentracije zagađivačaa, kancerogenih i patogenih, daleko premašuju prihvatljive iznose, što je već registrirano i u ukupnoj zdravstvenoj statistici grada.
Više je puta u Sarajevu proglašeno izvanredno stanje ili stanje pripravnosti, uvođene su mjere ograničenja prometa osobnih i teretnih automobila, no ove mjere ne mogu popraviti efekte kvara na složenijim političkim razinama. Čini se da je prilagodba školske nastave dijelovima dana s manjim intenzitetom onečišćenja jedina intervencija koja ima relativno opipljive rezultate, no to se na koncu ogleda više kao očajnička gesta. Nažalost, ne jedina: dugo se teoretski uzimala u obzir i mogućnost probijanja tunela oko Sarajeva, ali zbog nadmorske visine grada ni to ne bi riješilo problem.
(...)
Abide, reci nam, de
Otkud za to finansije
Dva posto svake plate
Niko od nas nije rekao ne
(...)
Abide, reci nam, de
Hoće l' biti bolje za godinu, dv'je
Sarajevo, najmiliji grade
Popravismo te do Olimpijade
Nešto je u međuvremenu ipak naopako krenulo baš s financijskom stranom priče. Ironija kojom je Zabranjeno pušenje nekoć opjevalo prilike u svom gradu danas nipošto nije sredstvo dovoljno da bi se njime doskočilo ekonomskim devijacijama. Radnici više nisu samoupravljači i nitko ih ne pita ništa, a kamoli što misle o usmjeravanju viškova iz svojih plaća, ako ih uopće i primaju. Sveopćem osiromašenju naroda pridodan je, osobito naglo u 2009. godini, rast cijena ogrjevnog plina, energenta nemjerljivo čišćeg od ugljena ili lož-ulja. Zatvaranje plinovoda koji su ga dovodili iz Rusije bilo je pak posljedica globalnih ekonomsko-političkih igara u kojima su stradali najslabiji, i to ne samo u BiH.
BiH nema ekonomsku moć u dovoljnoj mjeri subvencionirati plin za svoje građane i privredu, niti provesti odsumporavanje ugljena za kućanstva i termoelektrane. Njezina paraliziranost u političkom smislu izrazito je vidljiva u odnosu s velikim privatnim kompanijama kao što je ArcelorMittal, vlasnik željezare u Zenici koji – upravo kao svaki privatni industrijski subjekt – nastoji pod svaku cijenu smanjiti troškove rada i proizvodnje. I u konkretnom slučaju to znači uporno izbjegavanje službenih ekoloških standarda koji bi podrazumijevali dodatne pogone za kontrolu emisije štetnih tvari. Računica je jednostavna: državno zatvaranje najprljavijih pogona rezultiralo bi ukidanjem tisuća radnih mjesta i smanjenjem prihoda u javnom budžetu, a o nastavku ekonomske spirale u paduda ne govorimo.
Situacija je uslijed takve ucjene praktički bezizlazna, ako se ne uzmu u obzir strateške ekonomsko-političke mogućnosti drastične revizije temeljnog društvenog ugovora. To se iz specifične pozicije Bosne i Hercegovine u ovom trenutku doima kao neostvariva bajka, pogotovo imamo li na umu da i njezino društvo funkcionira umnogom kao pasivni objekt špekulantskih politika kontinentalnih i planetarnih sila. Ona je zato više primjer Trećeg svijeta usred Europe, dodatno razapeta ostalim unutarnjim napetostima na međuetničkim relacijama – sve dok narodima i radnom narodu jednom ne dozlogrdi, ne samo u BiH.
Ovu gorku i maglovitu – zapravo smogovitu – razglednicu iz glavnoga grada ove zemlje okončat ćemo svejedno uz pjesmu, u tonu nekadašnjih sadržajnih osvrta na neposredni društveni puls. Ne zbog nostalgije, već baš naprotiv – radi udaranja note za lakše buduće probijanje onog jedinog mogućeg tunela do slobode. Baš kao i Zabranjeno pušenje, bend za odjavu dolazi iz Sarajeva, a zove se također znakovito, mada ne ironijsko-zdravistički ili ekologistički: Teška industrija. Djelovali su nekoliko godina prije Zabranjenog pušenja, pjevač im je bio Seid Memić Vajta, a većinu pjesama napisao je hit-autor Duško Trifunović, rodom iz Bosanske Posavine. Naša se zove Čist zrak.
Moj brat svaki dan ustaje u pet do pet
I odlazi na posao –
Usput kašlje
Usput puši
Usput diše čisti zrak
Moj brat svaki dan napravi lokomotivu
On je teška industrija –
On je taj fundament
A usput diše čisti zrak
Idite svi
Na put na more
Idite svi u avanturu
Moj brat radi danas
Gradi za vas
Novu seriju
Novu turu
On je teška industrija
On je taj fundament –
A usput diše čisti zrak
Moj brat se vraća s posla
Svakog dana oko tri –
Ide teška industrija na biciklu
Nosi hljeb i veliko srce svoje –
Sklonite se
Njemu treba čisti zrak
Izvor naslovne fotografije: wikimedia
Tekst je izvorno objavljen u petom broju časopisa RAD.
