Stanje u Izvozno-kreditnoj agenciji godinama je teško jer je IGA dala Fabrici cijevi “Unis” iz Dervente garancije na čak oko 170 miliona maraka, koje je po dobivanju tih kredita Unis ubrzo prestao vraćati, a dug je pao na IGA-u kao garanta
Afera koju su proizveli Fabrika cijevi Derventa i Izvozno-kreditna agencija BiH, a u kojoj je otkriveno da je ova državna agencija koja je trebala pomagati bh. izvoznike dala Unisu garancije na kredite u visini čak oko 170 miliona maraka, a da za to nije imala pokriće, dobija novi nastavak, saznaje Fokus.ba. Naime, krajem prošlog mjeseca Uprava za indirektno oporezivanje BiH poslala je Tužilaštvu BiH izvještaj o sumnjama da je Fabrika cijevi „Unis“ iz Dervente počinila više krivičnih djela u vezi s poreznom utajom. Ovu informaciju nam je potvrdio i Ratko Kovačević, portparol UIO.
-Ovlaštena službena lica Grupe za istrage regionalnog centra UIO u Banjaluci postupala su po predmetu pravnog lica Unis – Fabrika cijevi a. d. Derventa, a u vezi s privremenim uvozom repromaterijala i daljnjim izvozom van BiH. U toku postupanja ovlašteni službenici UIO su u proteklom periodu Tužilaštvu BiH podnosili više informacija o događanjima kod spomenutog obveznika. Dana 20. marta 2020. godine nadležnom tužilaštvu UIO je podnio Izvještaj o postojanju osnova sumnje o počinjenom krivičnom djelu i počiniocu, gdje je prijavljeno pravno lice Unis – Fabrika cijevi a. d. Derventa i odgovorno lice u tom pravnom licu zbog postojanja osnova sumnje da su isti počinili krivično djelo “poreske utaje ili prevare” iz člana 210. Krivičnog zakona BiH – kazao je za Fokus.ba Ratko Kovačević, portparol UIOBiH, dodajući da zbog istrage ne može otkrivati više detalja o samom predmetu.
Poreska utaja
Kovačević je naveo i da je Uprava provela disciplinske postupke protiv pet službenika UIO, a u vezi sa ispravnosti provođenih procedura evidentiranja, praćenja i kontrole postupka unutrašnje obrade podataka za nosioca odobrenja Unis – Fabrika cijevi a.d. Derventa, te da im je izrečena mjera smanjenja plate od 15, 20 ili 30 posto u periodu od tri do šest mjeseci, u zavisnosti od utvrđene odgovornosti po službeniku.
Šta su tačno uposlenici zgriješili, zvanično nije poznato, no saznajemo da su službenici UIO protivzakonito pomagali Unisu u vezi s utajama uvoza 65.000 tona željeza koje je Unis trebao obraditi i izvesti kao cijevi, međutim do toga nikada nije došlo niti je ikad ustanovljeno gdje je ta vrijedna sirovina nestala. Pri tome je, saznajemo, budžet BiH oštećen za višemilionske iznose, uključujući samo neplaćene poreze.
Ovi službenici do sada su, ako ne i krivično, barem na neki način jedini odgovarali u čitavom lancu onih koji su učestvovali u velikom kriminalu koji se dešavao na relaciji IGA – Unis. Zbog skrivene, ali sve izvjesnije političke podrške odgovornima i u državnoj agenciji, ali i one iz RS-a vlasnicima firme iz Dervente, te zahvaljujući tromom i korumpiranom bh. pravosuđu, danas sve sluti na to da bi se uprkos nestalim stotinama miliona maraka i kriminalu na kraju ova priča mogla okončati u stilu “pojeo vuk magarca”.
Da je takav epilog sasvim moguć, svjedoči i to da su na čelu IGA-e još uvijek generalna direktorica Lamija Kozarić-Rahman i njeni zamjenici Mirko Dejanović i Lazar Prkačin. Isti ljudi koji su Agenciju i doveli u ovu situaciju i koji su uz tadašnji petočlani upravni odbor još 2011. i 2012. godine podržali Unis s garancijama na kredite u bankama vrijedne više od 170 miliona, a znali su da je osnivački kapital Agencije 52 miliona i da ne mogu garantirati za iznose vrijednosti veće nego što je vrijedna sama ta agencija.
Ovi isti ljudi godinama svojim nemarnim i neodgovornim odnosom potapaju Agenciju potpuno joj uništivši i međunarodni ugled i kredibilitet, a što je u više navrata konstatirala i Parlamentarna skupština BiH koja je, podsjećamo, bila formirala i istražnu komisiju koja se bavila stanjem u IGA-i i donijela određene zaključke, no oni nisu nikada provedeni. Nedavno je iz Predstavničkog doma Parlamentarne skupštine BiH ponovo upućen apel Tužilaštvu BiH i Državnoj agenciji za istrage i zaštitu da ispitaju stanje u IGA-i.
Pisani upit o trenutnom stanju u Agenciji, te pitanja o tome jesu li sami među sobom identificirali odgovorne za davanje garancija bez pokrića, kao i to ko je iz Agencije kriv što je ona danas pred kolapsom i što potražuje tužbama od svojih klijenata dug oko 230 miliona maraka, a tužbe koje se vode protiv Izvozno-kreditne agencije iznose oko 80 miliona KM uputili smo IGA-i. No, odgovora iz ove agencije nema. Inače, ovi milionski iznosi o dugovanjima IGA-e nedavno su objavljeni iz njihovog izvještaja na sjednici Predstavničkog doma
Detalje o dosadašnjoj istrazi u vezi s IGA-om pokušali smo provjeriti u Državnoj agenciji za istrage i zaštitu. No, osim potvrde da su određene izvještaje u ovom predmetu još 2018. i 2019. godine dostavili Tužilaštvu BiH, više podataka nisu iznijeli.
-Državna agencija za istrage i zaštitu dana 13.03.2018. i 27.05.2019. Tužilaštvu BiH dostavila je odgovarajuće izvještaje u vezi s poslovanjem Izvozno-kreditne agencije BiH i pravnog lica Unis – Fabrika cijevi a. d. Derventa. Imajući u vidu navedeno, predlažemo da se za više informacija obratite Tužilaštvu Bosne i Hercegovine po čijim naredbama i uputama su u konkretnom slučaju postupali policijski službenici Državne agencije za istrage i zaštitu – naveli su za Fokus iz SIPA-e.
Organizirana pljačka
Uputili smo upit i Tužilaštvu BiH, ali iz ove pravosudne institucije oglušili su se o sva pitanja o IGA-i Unisu koja smo im poslali.
Nebojša Vukanović, poslanik u Narodnoj skupštini RS-a, za Fokus kaže da je priča o Unisu i IGA-i mnogo dublja i složenija od one koja se do sada prikazivala. On smatra da je to i razlog zašto se o IGA-i kao agenciji, iza koje se kao osnivači nalaze i entiteti i BiH, u RS-u malo govori.
– IGA je jedna od najvećih prevara i organiziranih pljački države poslije Dejtona, a naravno da je najveća odgovornost na korumpiranim političarima koji su prvo prodali Fabriku valjanih cijevi Unis Derventa, a onda omogućili izvlačenje desetina miliona maraka davanjem garancija, a na štetu Izvozno-kreditne agencije koja je davala garancije da će Fabrika izvesti valjane cijevi. Danas ne možete ni nekoliko hiljada maraka da iznesete neprimijećeno, a ne da neko može stotine miliona maraka otuđiti, iznijeti iz države i oštetiti državu, a da mu to neko, s kim su vlasnici “u dolu”, nije omogućio.
Niko nije odgovarao za propuste jer su krupne ribe, političari na vrhu sistema, bili umiješani u veliku pljačku, a nažalost u zarobljenoj državi institucije i pravosuđe ne funkcionira, zato predmeti kupe prašinu u fiokama, a odgovorni se ne nađu iza rešetaka i ne oduzme im se sva imovina, a što je davno trebalo da se dogodi da ima bar malo pravde i reda u državi.
Vukanović ističe da su problemi u Unisu počeli nakon privatizacije te firme, te da je ona uništena ciljano, a da je novac izvučen iz BiH preko fiktivnih firmi.
-Fabriku cijevi „Unis“ Derventa kupio je Goran Tomić, sin Dragana Tomića, visokog funkcionera SPS-a u Srbiji u vrijeme Slobodana Miloševića i direktora čuvene Fabrike namještaja “Simpo” iz Vranja. Kao što mu je otac Dragan uništio renomirani koncern Simpo iz Vranja, velikog giganta u bivšoj Jugoslaviji, tako je i sin Goran nastavio tatinim stopama, izvlačeći novac iz Fabrike cijevi „Unis“ Derventa, sve dok ona zbog ogromnih dugovanja nije završila u stečaju, a stotine radnika ostalo bez posla. Cijevi su se izvozile i prodavale, ali novac je preko povezanih firmi izvlačen iz Fabrike cijevi i završio u privatnim džepovima, a IGA je ostala opterećena s više od 80 miliona eura – kaže Vukanović.
Uloga pravosuđa
On tvrdi da su institucije na vrijeme bile upozorene šta se događa, kako se izvlači novac i kakve će biti posljedice.
– Ali, nažalost, niko nije reagovao jer su sve opstruirali političari na vlasti. Po mom mišljenju, najveća odgovornost je na aktuelnoj vlasti u u Republici Srpskoj koja posljednjih 15 godina ima apsolutnu vlast, a s manjim prekidima čak 22 godine Dodik i SNSD odlučuju o svemu i sigurno bez njihove prećutne podrške ne bi mogle stotine miliona maraka da se izvuku iz Fabrike cijevi „Unis“ Derventa. Također, ključna je uloga pravosuđa, i Republike Srpske i Bosne i Hercegovine, jer niko još nije procesuiran.
Do sada je, prema mojim saznanjima, krivična prijava podnesena samo protiv izvjesnog Mileta Georgijevskog, bivšeg direktora, koji je bio odgovorno lice u Fabrici cijevi „Unis“ Derventa i koji je osumnjičen da je oštetio budžet Republike Srpske za 3,5 miliona maraka. Prijava je podnesena tek kada se Georgijevski sklonio na sigurno u Makedoniju, čiji je državljanin. Nije raspisana međunarodna potjernica, Georgijevski ima više od 70 godina i jasno je da niko neće odgovarati za pljačku IGA-e i Fabrike cijevi „Unis“ iz Dervente sve dok se ne promijeni vlast i pravosuđe na ovim prostorima, ne uspostavi vladavina prava i pravna država – zaključuje Vukanović.
Informacije o tome kako su u crno zavili IGA-u kao i navodima koje o Unisu iznose kako Vukanović tako i neki drugi zvaničnici pokušali smo dobiti i na dostupne brojeve te propale firme u Derventi.
No, niko nije odgovarao na naše pozive.
Inače, za 13 zaposlenih u IGA-i, u kojoj godinama kukaju da su pred kolapsom, sudeći prema detaljima izvještaja o njihovom radu za 2018. godinu, ipak nema krize.
Kako je vidljivo iz tog dokumenta, godišnje se za njihove plate izdvoje 892.000 maraka! To znači da zaposleni imaju mjesečna primanja u prosjeku od oko 6.000 KM!
Naknade za članove Upravnog odbora IGA-e na godišnjem nivou iznose 87.750 KM, za ukupno pet članova odbora, što znači da oni godišnje zarade pojedinačno 17.000 KM po članu samo po tom osnovu.
Posebno se članovima UO plaća rad u komisijama Agencije pa su i po tom osnovu zaradili još po 500 KM iako nije jasno o kakvim je komisijama riječ.
Osim ovog iznosa, Agencija koja tone pod teretom dugovanja, potroši još od 78.603 KM godišnje na zakup prostora. Inače, imaju urede u Sarajevu, Banjaluci i Mostaru.
Jasno je da IGA ima brojne povlastice u odnosu na druge agencije, pa i onda “kad grca u dugovima”, jer Zakonom o osnivanju IGA-e iz 2004. godine Agenciji su date velike ovlasti, koje joj omogućavaju razne naplate kojima sebi ova institucija “zaradi” oko tri miliona godišnje koje i potroši na svoje izdržavanje, a da pri tome nikome i ne odgovara jer je s tim zakonom izuzeta od toga da njene finansijske izvještaje “češljaju” domaći revizori. Istim zakonom uposlenici ove agencije ne podliježu Zakonu o državnim službenicima iako primjerice menadžment i Upravni odbor IGA-e imenuje Vijeće ministara na prijedlog entitetskih vlada za po dva člana odbora.
Uzimajući sve u obzir, nadati se da će Tužilaštvo BiH u ovom slučaju konačno nešto poduzeti, a da će ovaj saziv Parlamentarne skupštine BiH biti energičniji u zahtjevima provođenja zaključaka donesenih u najvišem zakonodavnom tijelu u državi kada je u pitanju ova agencija.
