Masovna tuča od ukupno 500 ljudi izbila je krajem prošlog tjedna u izbjegličkom kampu Harmanli na jugu Bugarske posluživši konzervativnim bugarskim strankama, poput lokalnog ogranka GERB-a, da ponovno “upozore” na opasnosti koje sa sobom nose izbjeglice.
Priliku za novu diskriminatornu politiku iskoristila je i vlada dopustivši Državnoj agenciji za izbjeglice da otvori izbjegličke kampove zatvorenog tipa ili da otvorene pretvore u zatvorene “kad procjene da je to nužno”, piše BIRN.
Opoziciju ovoj politici predstavljaju lokalni volonteri okupljeni oko ljudskopravaških organizacija. Oni smatraju da se na izgrednike trebaju primjenjivati postojeći bugarski zakoni, a ne smije se kažnjavati čitave skupine ljudi. Zatvoreni kampovi bit će namijenjeni tražiteljima azila čiji identitet i državljanstvo nisu lako utvrdivi kao i onima koji budu odgovorni za narušavanje javnog reda i mira. Ova ideja nije ništa novo, piše BIRN, već se nastavlja na Zakon o izbjeglicama i tražiteljima azila donesen u oktobru 2015. godine koji se do sada nije primjenjivao jer vlada nije bila dala zeleno svjetlo. Do sad su u zatvorenim ustanovama bili smješteni samo pojedinci za koje se sumnjalo da predstavljaju prijetnju nacionalnoj sigurnosti ili oni koji nisu htjeli tražiti azil u Bugarskoj. Zakon propisuje i ograničeno kretanje izbjeglica na dijelove grada u kojima su registrirani. Odvjetnici koji se bave ljudskim pravima, dakako, prosvjeduju protiv ovakvih mjera smatrajući da one krše ljudska prava tražitelja azila.
Socijalne mikropromjene
Inače, kako u istom tekstu još piše BIRN, u bugarskim kampovima do prije mjesec dana bilo je smješteno svega 150 izbjeglica, no nakon što je Srbija zatvorila svoje granice, taj broj je ubrzo narastao na 1500, uglavnom iz Afganistana, Sirije, Iraka i Pakistana.
Zanimljiv je i utjecaj koji su izbjeglice imale na Harmanli. Gradu od svega 15.000 ljudi kronično je nedostajalo radnih mjesta, a ekonomija je stagnirala. Izbjeglice koje su odlučile ostati u Bugarskoj, često, piše BIRN, ostaju baš u ovom mjestu i otvaraju restorane ili kioske s uličnom prehranom čiji su gosti često same izbjeglice, što je pokrenulo neke ekonomske procese. Osim toga, nije zanemariv ni broj radnih mjesta u kampu, na kojima uglavnom radi dotad nezaposleno lokalno stanovništvo.
Kad bi se dakle, zbrojile pozitivne i negativne posljedice prisustva izbjeglica u Harmanliju, čini se da lokalno stanovništvo ima više koristi od njih nego obratno. S druge strane s obzirom na neljudski tretman i loše uvjete u kampu, da li je čudno da među traumatiziranim ljudima izbijaju sukobi? No, usprkos ekonomskoj koristi za lokalnu zajednicu, konzervativna lokalna stranka ogranizira prosvjed protiv izbjeglica koristeći hipotetičnu prijetnju sigurnosti ne bi li unijela strah i nemir među lokalno stanovništvo.
