Foto: Dženat Dreković/NOMAD
Izborna kampanja zvanično je krenula prije nekoliko dana – ona nezvanična i dosta ranije. Predizborni period od nekoliko mjeseci prije održavanja izbora odlikuje i neobično veliki broj neophodnih sanacija cesta, što pravi ogromne gužve i nervozu kod vozača. Nikad mi nije bilo jasno zbog čega se misli da će građani samo zbog tih kao nekih radova glasati za neke osobe. Ali eto, takav smo narod i svašta prolazi, pogotovo male i sitne stvari, a one velike i krupne, poput afera guraju se ustranu i brzo se zaboravljaju.
Piše: Faruk Hadžić
Danas neću pisati o tome, već želim govoriti o jednoj potpuno drugoj pojavi, koja nekako na značaju dobije tek kada se približe izbori. U pitanju je broj osoba koje imaju pravo glasa na izborima. Kada sam prije nekoliko dana pročitao vijest da će ove godine pravo glasa na izborima imati 3.368.666 građana bio sam u najmanju ruku šokiran ovim podatkom. Više je razloga za takvo nešto, ali odmah ću reći da nema ni teorijske šanse da toliko osoba danas, prvo živi u Bosni i Hercegovini, a drugo da ima pravo glasa. Ova vijest me zainteresovala da uradim analizu i pokušam doći do podatka koliko zaista građana ima pravo glasa i koliko je osoba viška na biračkom spisku. Ovi podaci su vrlo bitni, jer se kroz tu razliku stvara ogroman prostor za manipulacije i moguće lažiranje biračke volje u Bosni i Hercegovini.
Prvi i logičan korak za procjenu tačnog broja osoba koje mogu biti na biračkom spisku jeste Popis stanovništva iz 2013. godine. Ako se krene od samog Popisa stanovništva Bosne i Hercegovine iz 2013. godine, onda znamo da je tada prikazan broj od 3.531.159 stanovnika. Dobra strana Popisa jeste što je naveden tačan broj stanovnika po godinama, što nam omogućava da precizno znamo koliko je tada građana bilo u dobnoj skupini 0-17, koja nema pravo glasa. Sabiranjem dolazimo do sume od 692.701 stanovnika u ovoj dobnoj skupini koji nije mogao glasati jer je bio maloljetan. U konačnici, broj stanovnika starijih od 18 godina, a ujedno i sa pravom glasa, iznosio je 2.838.458. Da su se te godine održali izbori, to bi bio broj osoba koje su mogle biti potencijalni glasači.
Kako bih izračunao maksimalni potencijalni broj glasača na izborima svake dvije godine, koristio sam ove podatke sa Popisa, dodajući broj novorođenih, oduzimajući broj umrlih, te računajući pomjeranje broja osoba za svaku dobnu skupinu u narednu za svaku godinu. Dakle, ono što sam jedino koristio jeste broj umrlih i rođenih, te korekcija u skladu sa tim brojem osoba koje mogu glasati prema dobnoj skupini 0-17. Naprimjer, broj osoba koje su 2013. godine bile u starosnoj skupini do 17 godina starosti, naredne godine ulaze u mogući broj osoba s pravom glasa, a dodaje se broj novorođenih koji naravno ne mogu. Ukratko, prate se efekti negativnog prirodnog priraštaja, a efekte iseljavanja nisam htio u potencirati, jer bi to otvorilo diskusiju da je riječ o populizmu i da se ne zna tačan broj. Uglavnom, podaci za 2014. godinu pokazuju da je maksimalni broj stanovnika mogao biti 3.525.582, mladih u dobnoj skupini 0-17 670.545, što znači da je broj mogućih glasača mogao biti 2.855.037. Međutim, tada je objavljeno da pravo glasa ima 3.278.908, što je razlika od čak 423.871! Evo čak i da dodamo broj osoba koje su mogle glasati iz inostranstva, opet je razlika nerealno visoka.
Na isti način, ažurirao sam podatke za svaku narednu godinu, ali ću sada prikazati podatke samo za izborne godine. U 2016. godini razlika je bila nešto manja. Tada je maksimalni broj stanovnika mogao biti 3.511.164, mladih u dobnoj skupini 0-17 631.148, što znači da je broj mogućih glasača mogao biti 2.880.016. Međutim, kao i u slučaju prethodnih izbora, pravo glasa je imalo 3.203.228, što je istina bilo nešto manje nego prethodni put, ali je i dalje ta razlika bila 323.212.
U 2018. godini je razlika još više povećana. Broj stanovnika u Bosni i Hercegovini se smanjio na 3.496.236, dok je zvanično pravo glasa imalo 3.352.933, što je razlika od 464.707. Kako je za dvije godine došlo do velikog povećanja broja osoba sa pravom glasa, velika je misterija. Ova razlika je opet smanjena 2020. godine na 399.584 i onda dolazimo do izbora ove godine.
Za ove izbore, objavljeno je da pravo glasa ima rekordnih 3.368.666 osoba. U 2022. godini ipak, broj stanovnika će na kraju biti oko 3.417.759, gdje je broj mladih bez prava glasa 562.602, a onih sa pravom glasa 2.855.157. Razlika za ove izbore je rekordna i iznosi 513.509! Dakle, kada uključite i broj osoba koje glasaju iz inostranstva, opet je razlika preko 450.000 osoba koje imaju pravo glasa prema biračkom spisku i osoba kojih ima zaista u Bosni i Hercegovini. Ovaj broj upravo otvara nekoliko novih pitanja i mogućnosti za manipulacije.
Prvo pitanje, kolika je zaista izlaznost u Bosni i Hercegovini?
Ako gledate zvaničnu statistiku, ona se kreće nešto preko 50%. S obzirom da su ove godine opšti izbori, 2014. godine izlaznost je bila 1.787.449 ili 54,5%, dok je 2018. godine izlaznost bila nešto veća i to 1.812.960, što je tačno 54%. Ako bi ovu izlaznost usporedili sa brojevima do kojih sam došao na osnovu podataka popisa, onda bi iznosila 62,7% u oba slučaja, što nije ni tako malo. Drugim riječima, često nam se u javnosti prikazuje da je izlaznost dosta manja nego što zaista jeste zbog biračkog spiska napuhanog imenima koja ne bi trebala biti tu. Kasnije se odgovornost prebacuje na one koji nisu glasali, kojih naravno ima, uz opasku da su oni mogle promijeniti rezultate izbora. Stvarnost je drugačija. Statistika je ta koja prikazuje malu izlaznost, koja na terenu i nije takva. Ako bismo otišli korak dalje, uračunali broj izdatih dozvola za naše državljane u EU, te preračunali na ovaj broj stanovnika sa Popisa, izlaznost u Bosni i Hercegovini stanovnika koji tu zaista žive bi bila preko 80%.
Drugi problem koji se javlja jeste kontrola biračkih odbora i zloupotreba izbora glasača. Trgovine članovima biračkih odbora su moguće kroz veliki broj političkih stranaka, koje onda, kada učestvuju u izbornom procesu, imaju pravo da dobiju određen broj mjesta u biračkim odborima širom države. Ipak, veliki broj stranaka su stranke koje nemaju nikakav potencijal i tu su samo radi ove funkcije. Analiza poslovanja političkih subjekata sa prošlih izbora je pokazala da od 117 stranaka koje su učestvovale na prethodnim parlamentarnim izborima 2018. godine, njih 46 je imalo prijavljen godišnji prihod od 1.000 KM i manje! Drugim riječima, na svakih 5 stranaka, 2 su imale ovaj prihod. Ako bismo gledali ostvareni prihod do 10.000 KM, onda u tu kategoriju spada čak 60% svih prijavljenih stranaka.
Možda su ovi podaci nepoznati građanima, ali politici su itekako poznati i koriste se maksimalno za ostvarivanje vlastitog cilja – kontrolu budžetskih sredstava. U konačnici, nije uopšte bitno koliko ljudi živi u Bosni i Hercegovini i glasa, već je bitno samo ono što je prikazano od strane politike. I tako, od izbora do izbora. Nego, uživajte u kampanji i zapamtite da je tokom izborne kampanje zrak pun govora, a govori puni zraka.
Izvor: Nomad
