„Lažne vijesti“, odnosno problematični medijski sadržaj, neće nestati ako ih počnemo nazivati drugačijim imenom, jednako kao što nisu ni nastale tek ove godine. No pored činjenice da je termin koji opisuje medijsko stanje postao globalno popularan i da se koristi u raznim kontekstima, 2017. godina je također obilježena brojnim inicijativama kojima se nastoji boriti protiv informacijskog poremećaja.
Piše: Una Čilić za Mediacentar
U Norveškoj je „Riječ godine 2017.“ termin “fake news”. Fenomen koji je dobio na svojoj popularnosti zahvaljujući mantri koju američki predsjednik ponavlja i tweeta iz dana u dan, i za koju čak tvrdi da je sam smislio, je, nakon prošlogodišnje post-istine, postala glavni termin u jednoj zemlji. Kako se navodi u norveškoj verziji The Local sajta, korištenje termina “lažne vijesti” eksplodiralo je tokom prošle godine i bila je to ujedno i najkorištenija nova riječ među kandidatima generalnih izbora u toj zemlji.
Godinu dana nakon što je, tadašnji američki predsjednički kandidat, a danas predsjednik Donald Trump počeo koristiti termin “lažne vijesti” da bi diskreditovao sve one medije čije izvještavanje mu se nije svidjelo, taj termin ušao je ne samo u svakodnevni govor nego i u rječnike širom svijeta. Pored Norveške, termin se našao na listi riječi godine Collins rječnika iz kojeg ističu da se korištenje izraza “lažne vijesti” povećalo za 365 posto od 2016. godine.
No, netačne, izmišljene i problematične informacije postoje otkad postoje i one tačne, istinite i relevantne. Da li bismo 2017. godinu proveli razgovarajući o onome što se naziva fenomenom “lažnih vijesti” da se taj termin ne nalazi u svakom drugom tweetu i izjavi američkog predsjednika? Vjerovatno ne. Problematični sadržaj ili kako ga Claire Wardle, izvršna direktorica First Draft News-a zove, “poremećaj informacija” već odavno je problem, sa kojim se najčešće suočavaju digitalni mediji.
Upravo je Wardle u izvještaju koji je njena organizacija radila zajedno sa Vijećem Evrope u oktobru ove godine, predložila da bismo trebali prestati koristiti termin “lažne vijesti” jer samim korištenjem tog termina dajemo više moći onima koji ga koriste kako bi diskreditovali medijski sadržaj koji im ne odgovara. Pored toga, kako navode u izvještaju, termin “lažne vijesti” ne opisuje u dovoljnoj mjeri kompleksnost problema. Pored First Draft-a, i u nedavno objavljenom članku na Poynteru, raspravlja se o tome da li je vrijeme da odbacimo korištenje tog termina.
Novim inicijativa protiv problematičnih informacija
„Lažne vijesti“, odnosno problematični medijski sadržaj, neće nestati ako ih počnemo nazivati drugačijim imenom, jednako kao što nisu ni nastale tek ove godine. No pored činjenice da je termin koji opisuje medijsko stanje postao globalno popularan i da se koristi u raznim kontekstima, 2017. godina je također obilježena brojnim inicijativama kojima se nastoji boriti protiv informacijskog poremećaja.
Jedna od 35 preporuka First Draft News-ovog izvještaja o borbi protiv poremećaja informacija, jeste da bi kompanije ali i novinari trebali da rade na razvoju alata i servisa za provjeru informacija. Imajući u vidu ovogodišnji izvještaj Duke Reporters’ Lab-a koji objavljuje informacije o napretku u procesu verifikacije, broj organizacija koje se bave provjeravanjem istinitosti informacija već je porastao sa 114 na 137 tokom 2017. Trend je stigao i u Bosnu i Hercegovinu gdje je nedavno pokrenut sajt Raskrinkavanje koji će da radi na provjeravanju istinitosti informacija objavljenih u medijima. Organizacija Zašto ne, koja već godinama radi na provjeri i mjerenju izjava i aktivnosti političara kroz Istinomjer, stoji iza nove stranice.
Ali pored pojedinačnih napora medijskih organizacija i novinara koji se bave verifikacijom i provjeravanjem informacija, tokom ove godine i društvene mreže su pokušale da pronađu konkretna rješenja za masu problematičnog sadržaja sa kojim se suočavamo svakodnevno u digitalnim medijima.
Pod konstantnim pritiskom zbog omogućavanja kreiranja i širenja sadržaja koji objavljuje dezinformacije, propagandu i izmišljene vijesti, i nakon vala lažnih stranica koje su se širile tokom američkih izbora, iz Facebooka su sklopili partnerstvo sa FactCheck.org, PolitiFactom, ABC Newsom, the Associated Pressom and Snopes.com, u inicijativi koja omogućava korisnicima te društvene mreže da prijave “lažni” sadržaj. Pored toga, trenutno testiraju “indikatore povjerenja” putem kojih će korisnici imati transparentniji uvid u porijeklo priče koju čitaju, kao i autora i izvore.
Tokom novembra Evropska komisija je također najavila novu strategiju u borbi protiv dezinformacija i “lažnih vijesti” online. Tokom konferencije na kojoj su predstavili planove, najavljeno je i pokretanje javne konsultacije kao i stvaranje grupe stručnjaka koji će pomoći EU da se izbori sa tim problemom i da kreira strategiju kako bi spriječili širenje lažnih vijesti. Strategija će biti objavljena na proljeće 2018. godine. Grupa stručnjaka će uključivati novinare, akademike, nevladin sektor, a sve u cilju što boljeg i stručnijeg savjetovanja Komisije u pronalaženju potencijalnog rješenja.
Saradnja među redakcijama i novinarima
Dobra stvar koja je proizašla iz borbe za istinitošću u medijskom prostoru tokom američkih izbora, došla je u obliku saradnje više od 700 novinara. Electionland, predvođen ProPublicom, korišten je kako bi, tokom izbora, u stvarnom vremenu pratili potencijalne neregularnosti na izbornim mjestima. Informacije koje bi članovi Electionland koalicije dobili, provjeravane su i dalje dijeljene među lokalnim redakcijama u Sjedinjenim Američkim Državama.
Zahvaljujući uspjehu te saradnje, slična stvar se desila i tokom izbora u Francuskoj, gdje je formirana CrossCheck platforma. U nastojanju da obezbijede javnosti pristup tačnim i provjerenim informacijama, u CrossCheck su bile uključene 37 redakcija i tehnoloških partnera iz Francuske i Ujedinjenog Kraljevstva.
Istraživanje koje su CrossCheck i FirstDraft News radili nakon tog projekta pokazalo je takav vid saradnje koristan ne samo široj javnosti koja koristi informacije koje su provjeravali, nego i novinarima uključenim u projekat.
“Novinari koji su učestvovali u projektu stekli su nove vještine verifikacije, koje će dalje koristiti u svojim redakcijama,” navodi se u izvještaju. Također, ono što je istraživanje pokazalo jeste da je saradnja među redakcijama i transparentnost koja se od njih zahtijevala, rezultirala proizvodnjom kvalitetnijeg novinarstva.
Godina u kojoj smo sa svake strane slušali o “lažnim vijestima” je ujedno bila i godina u kojoj su uspostavljeni razni mehanizmi za suočavanje sa problematičnim informacijama. Možemo ih zvati kako god, lažne vijesti, dezinformacije ili problematične informacije, no ono što one predstavljaju, nije samo problem nego i izazov sa kojim se novinari, redakcije, društvene mreže i online plaforme širom svijeta suočavaju. Ukoliko ne želimo doživjeti novu situaciju u kojoj će mladi iz Velesa da prave novih 100 stranica sa neprovjerenim, “lažnim” sadržajem, na nama je da usvojimo nove mehanizme i možda da pokrenemo nove saradnje kako bi bili u mogućnosti da publici predstavimo što tačnije informacije.
U retrospektivi, možda i nije loša stvar to što Trump u svakom drugom tweetu piše o “fake news”, ili što taj termin ulazi u rječnike: pitanje je da li bi druga strana, ona koja se zalaže za transparentne i provjerene informacije i pokrenula debatu i brojne inicijative da nije bilo do takve pažnje. Jasno je, problem sa istinitošću sadržaja kojeg čitamo u medijima nije nastao ove godine. Samo je stavljen pod reflektore.
