Novembar mjesec u Bosni i Hercegovini se može nazvati mjesecom obilježavanja važnih datuma, mjesecom simbolike. Prvo 21. novembar – Dan potpisivanja Dejtonskog mirovnog sporazuma, 25. novembar – Dan državnosti Bosne i Hercegovine i Međunarodni dan borbe protiv nasilja nad ženama, koji se obilježava nizom aktivnosti do 10. decembra – Međunarodnog dana ljudskih prava. Dan državnosti BiH se poklapa sa Međunarodnim danom borbe protiv nasilja nad ženama, jaka simbolika. Na dan kada su delegati na zasjedanju ZAVNOBiH-a izrazili odlučnost da je BiH zemlja naroda koji žive u njoj i u okviru koje će biti osigurana ravnopravnost svih naroda, uključujući i žena, mi se danas skoro 80 godina poslije borimo da ukažemo na posljedice nasilja nad ženama, kao i bitnost uloge žena u procesima koji su se dešavali i dešavaju.
piše: Mirjana Trifković
Kultura sjećanja
Žene su bile te koje su tokom ratnih dešavanja nosile teret brige o djeci i održavanju života. Narativ kao što je ovaj, sličan je skoro u svim porodicama. Iako je u našoj kulturi sjećanja ženama uglavnom pripadala uloga hraniteljke i „glave“ porodice, dok se sa druge strane gradila i gradi kultura sjećanja koja počiva na kultu muškarca – branioca i heroja, treba istaći da su žene imale i imaju veću ulogu u svim ovim procesima, te da treba otkinuti od zaborava sve ono što se dešavalo ženama tokom ratnih dešavanja, ali i sve ono što dešava i danas. Samo nasilje nad ženama može se povezati sa tradicijom koje naše društvo neumorno gaji. Veoma teško se prihvataju nove vrijednosti i ideje jer smo navikli da živimo po nekim nepisanim pravilima, po kojima je žena inferiorna u odnosu na muškarca i treba da zna „gdje joj je mjesto“. Kao društvo nismo spremni da prihvatimo ulogu žene u društvenim procesima. Iz svega navedenog nameće se pitanje da li gradimo kulturu sjećanja u kojoj postoji tendencija kulture zaborava svega onoga što se dešavalo ženama?
Kako smo došli do toga da zaboravljamo da je u ratu u BiH ubijena 9901 žena, prema podacima Bosanske knjige mrtvih[1], te da su imena samo nekih od njih upisana na spomenicima i memorijalima koji su posvećeni žrtvama rata, te da se ovih žena uglavnom sjećaju članovi porodice i obilaze njihove grobove i postavljaju pitanje pravde. Kako smo došli do toga da zaboravljamo da je tokom prethodnog rata prema procjenama UN-a seksualnom zlostavljanju bilo izloženo između 20 i 50 000 žena, koje se danas nalaze na marginama društva i bore se za ostvarivanje minimalnih prava. Kako smo zaboravili da su žene bile u ulozi izbjeglica, koje ne samo da su ostale bez krova nad glavom, nego bez svih prijateljskih i rodbinskih veza, te da su bez obzira na sve svojim članovima porodice stvarale normalan privid života?
Danas, 30 godina od završetka rata zaboravljamo nešto drugo. Zaboravljamo da je prema nezvaničnim statistikama od 2017. godine više od 60 žena ubijeno od strane njihovih partnera,[2] dok je od početka ove godine ubijeno 8 žena. [3] Kako smo ove činjenice već zaboravili?
Šta ne smijemo da zaboravimo?
Procese suočavanja sa prošlošću i pozivanje na odgovornost i kažnjavanje počinioca ratnih zločinaca inicirale su i predovodile žene. Žene su te heroine koje su bez oružja stavile procese suočavanja sa prošlošću u sam fokus javnosti. One su te koje su uvidjele da veza među ljudima može biti osnov za konflikt, ali isto tako može biti osnov za njegovo dugotrajno razrješenje. One su bile te koje su neumorno borile da ponovno uspostave pokidane veze i izgrade povjerenje između nijemih i obespravljenih građana/ki.
Da su žene heroine koje pokreću procese suočavanja sa prošlošću i izgradnje mira pokazuje i inicijativa da u okviru globalne kampanje 16 dana aktivizma protiv rodnozasnovanog nasilja, 8. decembar obilježava se kao Dan sjećanja na stradanje žena u ratu u BiH.[4] Ova inicijativa je nastala kao aktivnost Inicijative Mir sa ženskim licem sa željom da se ukaže na značaj uspostavljanja dana kojim će se odati počast svim ženama koje su stradale u proteklom ratu.
U okviru Inicijative nastao je i Leksikon – „ 100 žena – 100 ulica po ženama“ [5] kojim se težilo da se obezbjede podaci o zastupljenosti žena u nazivima ulica u našim lokalnim zajednicama, da se kroz kulturu sjećanja vrednuje i čuva sjećanje na postignuća i doprinos žena kroz istoriju i danas, te da se na taj način popuni istorijska praznina i tišina kada je u pitanju ženski doprinos u društvenim procesima.
Nadalje, da su žene heroine koje pokreću društvene procese pokazali su protesti koji su organizovani širom BiH, sa kojih je poručeno da se zahtjeva uvođenje pravne definicije femicida, uvođenje femicida kao krivičnog djela u zakonske i podzakonske akte, te osiguravanje prevencije i zaštite nasilja nad ženama kroz institucije.
Kao što je jaka simbolika 25. novembra kao datuma kojim se obilježava Dan državnosti BiH i Međunarodni dan borbe protiv nasilja nad žena, tako su i ovi društveni procesi koje su inicirale i pokrenule žene u velikoj simbiozi, jer Inicijativom da se 8. decembar obilježava kao Dan sjećanja na stradanje žena u ratu je inicijativa koja uključuje istinu, pravdu i oproštenje, i jednako se tiče svih žena i djevojaka u Bosni i Hercegovini, isto kao što se uvođenje femicida kao posebnog krivičnog djela, tiče svih nas.
[1] https://maticarproslosti.files.wordpress.com/2019/12/bosanska-knjiga-mrtvih_tom-i.pdf
[2] https://zenicainfo.ba/2022/11/25/zenicka-medica-kampanjom-16-dana-aktivizma-protiv-nasilja-nad-zenama/
[3] https://www.fokus.ba/vijesti/bih/femicid-u-bih-nije-tragedija-niti-tuzna-ljubavna-prica-vec-ubistvo/2441426/
[4] https://www.fondacijalara.com/aktuelnosti/vijesti/165-8-decembar-dan-sjecanja-na-stradanje-zena-u-ratu-u-bih-video
[5] https://dwp-balkan.org/wp-content/uploads/2022/05/100-zena-100-ulica-po-zenama-WEB22_compressed_1651813903.pdf
