Mnogi od nas osjećaju potrebu za poduzimanjem konkretnih koraka da bi naša djeca imala bolje mjesto za život. Međutim, ako ne razmišljamo o dubljim razlozima naših problema, aktivizam može postati Sizifov posao – djelovanje bez stvarne promjene.
Kenijka Wangari Maathai, dobitnica Nobelove nagrade za doprinos održivom razvoju i miru, govorila je o humanitarnim akcijama koje su u potpunosti promašile svoju svrhu. Kao primjer navela je problem s komarcima koji prenose bolesti. Taj problem prilično učinkovito rješavaju mreže protiv komaraca, no one se s vremenom raspadnu, a humanitarne organizacije opetovano priskaču u pomoć.
Ponudila je bolje rješenje: naučiti ljude da sami traže rješenja i tako više ne budu ovisni o vanjskoj pomoći. To jest, naučiti ih pecati umjesto da im se ponudi riba.
Razmišljanje ili misao bez djelovanja ne mijenja ništa. Međutim, djelovanje bez razmišljanja podjednako je opasno i uzaludno; u očima promatrača to može izgledati kao rješenje, ali neće donijeti nikakvu dugoročnu promjenu. Potrebno je tražiti korijene naših problema, a ti korijeni obično nisu u vidljivoj, fizičkoj domeni, već unutar čovjeka.
Primjerice, karijes je fizički problem. Ali, ako tražimo dublje, vidjet ćemo da je posljedica loše prehrane, konzumiranja slatkiša. Ako tražimo još dublje, možemo pronaći emocionalne razloge neuravnoteženog konzumiranja slatkiša. Ako tražimo na još dubljim razinama, možemo pronaći mentalne obrasce koji dovode do te neravnoteže. Naravno, željeli bismo prvo riješiti karijes zato što nas boli zub, ali ako ne liječimo korijene problema, na kraju ćemo morati ukloniti korijen zuba.
Na isti su način mnogi naši problemi simptomi naših kulturnih obrazaca razmišljanja, načina na koji spoznajemo prirodu, svijet i sami sebe.
Moramo spriječiti zagađenje okoliša, ali prvo moramo iskorijeniti način razmišljanja koji nas je odvojio od prirode.
Moramo se boriti protiv rata, ali kako možemo preusmjeriti nacije koje ratuju kad ne možemo riješiti ni sitne sukobe s našim prijateljima, obitelji ili susjedima?
Govorimo o ekonomskoj nejednakosti, ali jesmo li nedužni u načinu razmišljanja koji stavlja materijalno ispred vrlina, probitak ispred bratstva?
Zato je prvi korak u razumijevanju naših problema – razumijevanje ljudskog bića. Stvarna društvena promjena uvijek počinje promjenom pojedinca. Veliki filozof i vođa Mahatma Gandhi rekao je da su mu Indijci veći neprijatelji od Engleza jer je od pravedne borbe protiv Engleza važnije educirati Indijce da vjeruju u svoje pravo na slobodu i neovisnost.
Također je rekao da je on sam sebi najveći neprijatelj jer čovjek treba biti promjena koju želi vidjeti u svijetu. To je, zapravo, najveći i najdublji izazov svakog istinskog idealista i filozofa. Moramo revidirati ideju aktivizma. Nužno je povezati aktivizam s filozofijom.
Trebamo tražiti korijene stvarnosti i postupno mijenjati našu percepciju, te prema tome i naše ponašanje. Potrebno je povezati djelovanje i kontemplaciju i iznijeti na svjetlo filozofski aktivizam.
Autor: Gilad Sommer
S engleskog prevela: Sandra Ljubljanović, Nova Akropola
