Danas kada ekološki problemi izbijaju na površinu na sve strane, postajemo sve više svjesni kako se naše prirodno okruženje urušava. Naši gradovi nemaju čist zrak ni pitku vodu potrebne za zdrav život. Erozije i pretvaranje plodne zemlje u pustinju događaju se na mnogim mjestima na planetu, a plodna zemlja je dragocjena za naš opstanak. Realna su opasnost kaotične klimatske promjene koje za sobom povlače i druge prirodne fenomene koji vode do velikih gubitaka i patnji.
Termin eco nije novi izum. On je izveden iz grčke riječi oicos koja znači dom, odnosno označava mjesto gdje živimo. Ekologija je znanost o tome kako sva živa bića međusobno djeluju unutar jednog doma – “našeg” okruženja na planetu Zemlji.
Stoga je neophodno temeljito razumijevanje mjesta na kojem živimo, to jest prirodnih, složenih sustava našeg planeta, pri čemu je najvažnija premisa da je Zemlja živo biće. Zato trebamo ujediniti dvije važne komponente ljudske mudrosti: znanost i filozofiju. Obje moraju ići ruku pod ruku jer znanost bez filozofije postaje mehanička, materijalistička, zaboravljajući da Zemlja i ljudska bića dijele iste prirodne uvjete. Prirodna filozofija naglašava važnost tih uvjeta i iskustava koje oboje dijelimo, Zemlja i čovječanstvo, a otkrivamo ih u našim životima. Ta dva stupa mudrosti, znanost i filozofija, bile su temelj na kojem su izgrađene sve velike civilizacije prošlosti.
Istina je da se čovječanstvo udaljilo od prirode, a posljedica toga je patnja. Čovječanstvo mora ponovno uspostaviti prirodne veze sa svojom Majkom Zemljom i
sjetiti se da je dio prirode te da nužno mora poštovati prirodne zakone i naš život uskladiti s njima, a jedino iz toga može proisteći dobrobit za ljudski rod, kao i za Zemlju.
Definicija ekologije
Ekologija je znanost koja proučava odnose među živim organizmima, kao i njihov utjecaj na okoliš u kojem obitavaju te utjecaj tog okoliša na njih. Iako se razvila kao grana biologije, ekologija se, osim spoznaja iz biologije, služi i spoznajama iz kemije, fizike, matematike te brojnih drugih prirodnih znanosti. Taj se pojam često nepravilno upotrebljava pri opisivanju aktivnosti vezanih za zaštitu prirode.
Filozofija je, zahvaljujući drevnoj mudrosti, uvijek bila usredotočena na odnos između čovjeka i prirode. Filozofija je istraživala položaj čovjeka u odnosu na prirodu, na našu sposobnost da osjećamo jedinstvo s prirodom, i da prepoznamo naše mjesto unutar tog jedinstva; da otkrijemo vrline kao što su ljubav, bratstvo, razumijevanje, velikodušnost, dijeljenje i poštovanje prema okolini.
Termin eco nije nov. Izveden je iz grčke riječi oicos koja znači dom, odnosno označava mjesto gdje živimo. Ekologija je znanost o tome kako sva živa bića međusobno djeluju unutar jednog doma – “našeg” okruženja na planetu Zemlji.
Jedinstvo okruženja postoji svugdje i opstanak svih vrsta na Zemlji ovisi o nastavku ravnoteže toga jedinstva. Znanost ujedinjena s filozofskim principima može skladnije djelovati u odnosu na prirodu, poštujući sve raznolike oblike života. Filozofija nudi bogato znanje i razumijevanje, prepoznajući prirodu kao poveznicu među svim oblicima života. Filozofija istražuje prirodu života svih bića.
Važnost ekologije
U posljednje vrijeme poraslo je zanimanje za ekologiju i razne druge znanstvene grane o okolišu zbog pogubnih posljedica ekoloških katastrofa i izumiranja biljnih i životinjskih vrsta.
Danas većina čovječanstva živi s pogrešnom pretpostavkom da je sve na ovom planetu stvoreno isključivo zbog čovjeka. U mnogim je slučajevima sebični interes čovjeka, njegova pohlepa i želja za gomilanjem bogatstva i materijalnih dobara ono što ga tjera na iskorištavanje prirode. No, moramo shvatiti da ne možemo prirodu zauvijek iskorištavati jer će priroda, poput svakog drugog živog bića, na koncu reagirati na naše štetno djelovanje i prouzročiti katastrofalne posljedice za ljude.
Posjedovanje je urezalo duboke brazde u naše umove, bogatstvo znači uspjeh, siromaštvo – promašaj.
Ljudi su zabrinuti zbog zagađenja zemlje, zraka i vode te zbog izumiranja biljnih i životinjskih vrsta. No, zašto su zabrinuti? Osjećaju li se krivima zbog narušavanja
prirodnog sklada ili shvaćaju da ne mogu preživjeti ako se priroda uništi?
Filozofija je, zahvaljujući drevnoj mudrosti, uvijek bila usredotočena na odnos između čovjeka i prirode. Filozofija je istraživala položaj čovjeka u odnosu na prirodu, na našu sposobnost da osjećamo jedinstvo s prirodom i da prepoznamo naše mjesto unutar tog jedinstva; da otkrijemo vrline kao što su ljubav, bratstvo, razumijevanje, velikodušnost, dijeljenje i poštovanje prema okolini.
Zemlja kao živo biće
U univerzumu postoji jedinstvo i život. U različitim oblicima i u različitim dimenzijama mehanizam univerzuma okreće se s izuzetnom preciznošću stvarajući svjetove koji ostvaruju svoje cikluse rođenja, sazrijevanja, dekadencije i smrti. Ako postoji pokret i odnos koji vodi do izmjene protoka različitih energija, tada postoji život. Može se reći da je univerzum poput makročovjeka, a da je čovjek poput mikrosvemira. Zemlja i ljudsko tijelo mogu se promatrati kao isto, sačinjeno od četiriju elemenata: vode, zraka, vatre i zemlje. Naša Zemlja ima rijeke (voda) koje su njezine arterije; zrak koji je vitalan element atmosfere; temperaturu, što znači toplinu, vatru; čvrsti element, temelj, samu zemlju. Možemo zamijetiti da četiri klasična elementa života postoje na našem planetu.
Gaia je grčka riječ koja označava Zemlju. Značenje te riječi izvorno bi bilo Majka Zemlja. Mi smo rođeni na ovoj Zemlji gdje živimo, rastemo i konačno umiremo. Dakle, možemo živjeti samo u ovisnosti o uvjetima i izvorima koje nam Zemlja pruža.
Ekološki problemi
Neupitno je zagađenje osnovnih elemenata: zemlje, vode i zraka.
Tehnološke i socijalne promjene u posljednjih tristo godina dovele su do toga da se odnos između ljudskih bića i prirode počeo svoditi isključivo na ekonomska pitanja. Priroda se prestala smatrati živim bićem, već naprosto izvorom prirodnog bogatstva koje možemo neprestano trošiti i iskorištavati.
Nužna je promjena. Trebamo postati svjesni da je u prirodi sve živo. Priroda je živo biće, svemir živi, ljudsko biće je dio prirode i svemira. Postoji temeljni zakon uzroka i posljedica u prirodi. Moramo razmatrati ne samo posljedice, već i uzroke. Uzroke trebamo razmatrati temeljito, a takvu nam mogućnost pruža filozofija. Trebamo se zapitati:
- Je li čovjek vlasnik prirode ili njezin dio?
- Ako čovjek vjeruje da se bori protiv prirode,
što će se dogoditi ako pobijedi u toj borbi? - Što ja mogu učiniti za prirodu i za sva živa bića?
Znakovi ekološke degradacije
Ono što trebamo su drugačije vrijednosti prema kojima bismo živjeli; vrijednosti za koje u našim srcima osjećamo da imaju više smisla od onih koje su dosada upravljale našim životom. Zatim, trebamo promijeniti navike našeg tijela i uma kako bi odgovarale stvarnim potrebama ljudskog života.
Tijekom cijelog prošlog stoljeća, a posebno posljednjih pedeset godina, ljudi su napravili ogromne promjene u okolišu na globalnoj razini. Oni koji su najjače pogođeni problemima u okolišu, od zagađenja vode do promjene klime, su oni najsiromašniji. Oni nemaju ni najmanje mogućnosti mijenjati životne uvjete ili stil života kako bi se mogli uhvatiti u koštac i boriti s ekološkim problemima. Evo nekoliko primjera:
- Krupni farmeri, vlasnici rančeva, eksploatatori šuma te planeri i investitori koji pretvaraju šume u građevinsko zemljište posjekli su oko polovine svjetskog šumskog pokrova, a od preostale polovine trideset posto degradirano je i fragmentirano. Tijekom druge polovine prošlog stoljeća degradacija tla dovela je do značajnog smanjenja poljoprivrednog zemljišta. Posljednjih je godina u mnogim zemljama rast stanovništva daleko nadmašio proizvodnju hrane. Približno 821 milijun ljudi (2017.) kronično je pothranjen.
- Tri četvrtine svjetskog ribljeg fonda danas je izlovljeno do, ili čak iznad, granice održivog razvoja; tijekom posljednjih pedeset godina industrijske flote izlovile su najmanje 90 % velikih oceanskih predatora – uključivši tunu, plavog iglana i sabljarku.
- Od 1950. potražnja za vodom globalno se utrostručila. Količina i kvaliteta podzemnih voda smanjuje se zbog prekomjernog crpljenja, pretjeranog korištenja umjetnih gnojiva i pesticida te izlijevanja industrijskog otpada. Pola milijarde ljudi živi u zemljama pod vodnim stresom ili deficitom resursa vode, a procjenjuje se da će do 2025. godine, uz sadašnje trendove, ta brojka narasti na 3 milijarde.
- Kao rezultat potrošnje fosilnih goriva danas su razine ugljičnog dioksida 18 % više nego 1960. godine, a prema procjeni 31 % više nego na početku industrijske revolucije 1750. godine. Nakupljanje stakleničkih plinova u atmosferi, uključivši ugljični dioksid, neosporno će proizvesti ekstremne promjene temperatura i snažne oluje.
- Razine mora digle su se, prema procjeni, od 10 do 20 cm, uglavnom kao rezultat otapanja ledenih masa i širenja oceana zbog globalnog zatopljenja. Male otočne zemlje i nisko položeni gradovi i poljoprivredna područja suočavaju se s ozbiljnim poplavama ili potapanjima dijela obale.
Problem konzumerizma
Zemlja ima dovoljno za svačije potrebe, ali ne za svačiju pohlepu.
Mahatma Gandhi
Jedno od najvećih zala našeg vremena velika je sklonost potrošnji. Kapitalistički sustav neprekidno potiče nepotrebnu potrošnju. Sustav ovisi o promicanju prodaje s ciljem ostvarivanja profita jer bi bez profita sustav brzo upao u ekonomsku recesiju koja bi dovela do masovne nezaposlenosti. U današnjem je sustavu sve podvrgnuto kupovini i prodaji. Pretjerana potrošnja predstavlja veliko uništavanje prirodnih izvora. Gandhi je jednom rekao: Zemlja ima dovoljno za svačije potrebe, ali ne za svačiju pohlepu.
Dakle, pristoji nam se voditi jednostavan, umjeren način života. Kao što je rečeno: Nemoj imati ničeg previše, neka ti ništa ne nedostaje, već imaj onoliko koliko ti prirodno i realno treba. Veliki učenjak i promatrač socijalnih promjena Theodore Roszak primjećuje: “Gospodarenje sredstvima i jednostavnost života – voljno izabrana – uvijek je bila tajna ispunjenja, dok su pohlepa i ekstravagancija beznadno traćenje života. To bi trebalo biti općepoznato. U našoj situaciji, to je hereza.”1
Održivo življenje ponekad nam može izgledati kao daleka težnja. No, postoje snažni razlozi da nastojimo doseći taj cilj. Današnje korištenje i raspolaganje dobrima i uslugama stvara niz ozbiljnih problema u okolišu. Jedan od najočitijih nekontrolirano je gomilanje čvrstog otpada širom svijeta. Cilj je održivog življenja smanjiti za okoliš izravan teret korištenja i raspolaganja dobrima i uslugama. Nadalje, djelovanje na strani potražnje može također pomoći da se smanji ekološka naprtnjača roba i usluga tijekom životnog ciklusa.
Globalni potrošači i trajno siromaštvo
Trebamo prilagoditi naš način življenja tako da bude u skladu sa zakonima prirode. Budući da smo neodvojiv i složen dio prirodnog okruženja, svaka šteta učinjena prirodi utječe izravno i na nas.
Rapidan rast globalne klase potrošača povezan je s intenzivnim iscrpljivanjem prirodnih bogatstava, kao što su pretjerana konzumacija mesa i vožnja automobilom, kao i općenito korištenje energije na planetu. Sve to utječe na prirodne izvore, s rastućom potražnjom za naftom, vodom, energentima, drvom, žitaricama, metalima i mineralima. Ta klasa potrošača nije ograničena samo na industrijske zemlje. Naglim porastom populacije u zemljama u razvoju, i kako svjetska ekonomija postaje sve više globalna, sve veći broj ljudi ima mogućnosti priuštiti si veću raznolikost proizvoda i usluga. Kada se poklopi rast populacije s visokim stopama potrošnje, kao što je to slučaj u nekim industrijskim zemljama, tada je utjecaj na rast potrošnje vrlo značajan. Istovremeno se dvoje od petero ljudi bori da bi preživjelo s manje od dva dolara dnevno.
Posjedovanje: moderna patologija
Želja za posjedovanjem vrijednosni je nered u kojem mnogi žive. Naša kultura to propisuje, televizija, internet, radio, novine, reklamni panoi, izlozi trgovačkih centara i konvencionalni odgoj i obrazovanje opetovano nam govore: “Više je bolje”. Više posjeda, više bogatstva, više razonode, više aktivnosti, više hrane. Posjedovanje je urezalo duboke brazde u naše umove, bogatstvo znači uspjeh, siromaštvo – promašaj.
Čini se da je način na koji se treba boriti protiv ove “bolesti” isti kao i način borbe s bilo kojom osobnom transformacijom. Ono što trebamo drugačije su vrijednosti prema kojima bismo živjeli; vrijednosti za koje u našim srcima osjećamo da imaju više smisla od onih koje su do sada upravljale našim životom. Zatim, trebamo promijeniti navike našeg tijela i uma kako bi odgovarale stvarnim potrebama ljudskog života. Te vrijednosti možemo nazvati zakonom apsolutne potrebe. Primijenimo taj zakon na hranu. Svaka duhovna tradicija naglašava potrebu da se ništa ne rasipa, da se kuha i jede onoliko koliko je potrebno da bismo mogli normalno funkcionirati, više od toga postaje otrovno jer tijelo to ne može preraditi. Duhovno govoreći, previše hrane degradira čin hranjenja u osjetilni užitak.
Posjedovanje uznemirava, uništava i stvara ovisnost o količini. Zakon apsolutne potrebe potiče prirodne prioritete ravnoteže i kvalitete.
O jednostavnosti
Jednostavnost srca daleko je značajnija i puno važnija od jednostavnosti posjedovanja.
Općenito se može reći da je jednostavniji stil života u skladu s rastućom svijesti o okolišu. Međutim, da bi se ta svijest u potpunosti razvila, pojedinci, grupe i
zajednice moraju prepoznati njezinu važnost.
Kao ljudska bića, svi smo rođeni na Zemlji. Živimo služeći se onime što nam je priroda osigurala: zemljom, vodom, hranom, zrakom, a kad umremo, konačno postajemo dio prirode u fizičkom smislu. Te spoznaje nužno vode do poštovanja Majke Zemlje. Trebamo prilagoditi naš način življenja tako da bude u skladu s prirodnim zakonima. Budući da smo neodvojiv i složen dio prirodnog okruženja, svaka šteta učinjena prirodi utječe izravno i na nas.
Ovo opažanje treba biti popraćeno unutarnjim ekološkim procesom. Ako naši odgovori na životna pitanja proizlaze iz plodnog i bogatog unutarnjeg krajolika, onda je vjerojatnije da će oni biti snažniji i dugotrajniji i autentičan dio naše filozofije o vlastitoj odgovornosti.
Možemo reći da je to unutarnje ozelenjavanje istinski preduvjet ozelenjavanja izvanjskog svijeta i da je oboje nužno kako bi ujedinjeno djelovali. Unutarnji krajolik treba ispunjavati i usavršavati dok on u potpunosti ne prožme svakodnevni život, a odražava se i u razboritom odnosu prema svijetu. Bez duboke transformacije ljudske psihe neće doći do ekološke ravnoteže. Globalni način razmišljanja koji nameće današnji svijet temelji se na konkurenciji, potrošnji, ekonomskoj kontroli i kolektivnom mišljenju. Postoji potreba za neovisnim umovima koji djeluju sa suosjećanjem, jasno i skladno. Mi možemo krcati um svjetovnim trivijalnostima, brigama, željama, odnosno možemo biti dio tog ambicioznog i egoističnog uma beskrajnih želja koji dominira u sadašnjem svijetu. Ili možemo biti neovisni i svoji te odlučiti da posjedujemo samo ono što nam zaista treba.
Čovječanstvo mora ponovno uspostaviti prirodne veze sa svojom Majkom Zemljom i sjetiti se da je dio prirode te da nužno mora poštovati prirodne zakone i naš život uskladiti s njima, a jedino iz toga može proisteći dobrobit za ljudski rod, kao i za Zemlju.
Jednostavnost srca daleko je značajnija i puno važnija od jednostavnosti posjedovanja. Sve u svemu, što jednostavnijim učinimo naš život, imat ćemo više energije za ostale stvari koje radimo, posvećujući im više pažnje, a time im dajući i veću kvalitetu.
U suvremenom svijetu nastavlja se trend bezbrojnih novih izuma i novih vrsta tehnologije. Mnogo od toga korisno je i pomaže nam u našem svakodnevnom životu, no nažalost mnogi od naših izbora u vezi s time vezuju se uz novac ili društveni status, sa štetnim ekološkim posljedicama i sve većom društvenom diferencijacijom.
Nadalje, nepregledna struktura ljudske misli, uvelike zasnovana na umu želja, može se usporediti s kolektivnim željama koje na nas vrše pritisak, što otežava mentalnu jasnoću. Kvaliteta i priroda misli pojedinaca, grupa, zajednica i naroda zbog toga trpi, no naša je dužnost promijeniti postojeći trend potrošnje i promicati obuzdavanje i ovladavanje sobom te življenje u skladu s dostojanstvenim i prirodnim načinom života. Izazov je velik, ali čovječanstvo će se prije ili poslije morati suočiti s njim.
1 Citat iz Roszakove knjige: Where the Wasteland Ends: Politics and Transcendence in Post-Industrial Society.
Priredila: Nova Akropola Australije
S engleskog prevela: Stela Kurpes
