fbpx

Enigma zvana državni zatvor

DjuroKozar

Objekat koji je koštao oko 50 miliona KM, iako je zvanično otvoren u julu ove godine, još nije osposobljen za smještaj svih zatvorenika.

Piše: Đuro Kozar

Od megainvesticije za izgradnju državnog zatvora Bosne i Hercegovine neočekivano se izrodio veliki problem koji je nastao čim je 2006. postavljen kamen temeljac, širio se kroz proteklih 14 godina, a traje i danas. Neko će reći, pa dobro, dugo je trajala njegova gradnja, svečano je otvoren u julu ove godine, ali zašto još nije useljiv? Da li je koronavirus i za ovo kriv? Doduše, 3. septembra Ministarstvo pravde BiH je saopćilo da su u zatvor stigli prvi “stanari” i da će prijem ostalih zatvorenika ići postepeno, ali sve je nekako pod znakom pitanja budući da zatvor još nema kompletiranu kuhinju, dvije ambulante (opću i stomatološku), a od planiranih 280 uposlenika, samo jedan dio je primljen. Zašto se kasni, to jedino znaju u pomenutom ministarstvu, na čijem su čelu dvojica profesora.

Direktor(i)

Premda će tu biti najteži osuđenici po svim oblicima kriminala, Ministarstvo pravde BiH taj zatvor neopravdano drži pod strogom državnom tajnom kao da se radi o nekom strategijskom vojnom objektu, a ne o ustanovi za izdržavanje kazne. Pod takvim velom tajne nisu mnogo veći i poznatiji zatvori u Evropi, a u nekim od njih se, uz potrebne suglasnosti, čak dopušta i posjeta novinara. Kad nekoga iz pomenutog ministarstva pitate nešto o toj temi, nema odgovora, kažu izdat će saopćenje, pa je bolje ništa i ne pitati. Poznavaoci ovakve situacije pretpostavljaju da, čim se nešto takvo bez osnova proglasi tajnom, ili se prikriva nečiji nerad, ili nestručnost – a, možda, oboje. Veliki je novac investiran (oko 50 miliona KM) u državni zatvor koji ima kapacitet 348 mjesta i u njemu je predviđen smještaj onih koje osudi Sud BiH, ali mi smo izgleda na ovim prostorima naučili da i kad je sve gotovo, još ništa nije gotovo. Naime, još u prošlom mandatu Vijeća ministara bilo je sporenja o tome da li će direktor državnog zatvora biti Hrvat ili Srbin i na taj način se izgubilo dosta. Napokon je za vršitelja dužnosti direktora imenovan Marko Vujević iz HDZ-a, ali se on tu kratko zadržao budući da je u augustu o. g. postavljen za direktora Agencije za školovanje i stručno usavršavanje kadrova u Mostaru. Pronađeno je privremeno rješenje, pa je za novog v. d. direktora postavljen Siniša Perković (SNSD), koji je donedavno bio rukovodilac Službe za zajedničke poslove institucija BiH, a prije toga jedan od direktora Vodovoda u Istočnom Sarajevu.
Kad je primio dužnost, Perković je shvatio da promptno mora riješiti neka bitna pitanja, a pošto nema nikakvog iskustva u novom poslu, otišao je kod onih koji su u tome pravi profesionalci, kod kolega u Kazneno-popravni zavod Sarajevo. Iz saopćenja o toj posjeti saznalo se da državni zatvor nema riješeno pitanje logistike, te su dogovorene zajedničke djelatnosti u sferi opskrbe i usluga koje će sarajevski KPZ pružati državnom zatvoru u određenom periodu. Ovo je trebalo da regulira Perkovićev prethodnik Vujević, ali on se očito nije miješao u svoj posao, nego je više mislio na to da se što prije dočepa dužnosti u Mostaru, gdje inače živi. Budući da nema opskrbe namirnicama, pitanje je kako se hrane one kažnjene osobe koje se već nalaze u ćelijama, ako ih tamo uopće ima, ili im se, možda, hrana dovozi.

Fali još samo...

Državni zatvor je projiciran po evropskim standardima, ali kad je napokon završena gradnja, domaći organi su očito nespremni dočekali njegovo otvaranje, ima kašnjenja u funkcionisanju, ali i pomanjkanja stručnosti. U funkcionalnom i organizacionom smislu, ovaj zatvor je koncipiran kao složena cjelina koja zadovoljava najviši stupanj sigurnosti po najvišim evropskim standardima za ovu vrstu objekta budući da je cijeli kompleks okružen sa četiri pojasa sigurnosnih ograda. Sve je, dakle, urađeno, samo su još potrebni stručan i sposoban menadžment i odlično educirani stražari i čuvari da bi državni zatvor uredno funkcionisao. Jer, badava najviši evropski standardi unutar zidina ako se sa zatvorenicima u ovaj objekat “usele” neke naše loše navike, površnost, pa i neodgovornost.

Oslobođenje