Janjski otoci pored Šipova - planirana izgradnja mini hidrocentrale
Izgradnja mini hidrocentrala na bosanskohercegovačkim rijekama odavno je prestala biti ekološki i postala veoma ozbiljan politički, ekonomski i socijalni problem. Razmjere posljedica izgradnje svih planiranih mini hidrocentrala teško je predvidjeti, ali na osnovu promjena koje se već sada dešavaju možemo bez pretjerivanja reći da će biti katastrofalne.
Autor: Impuls
"Kako bi sačuvali neke ribe i bube ekolozi su protiv napretka", tako bi se otprilike mogao okarakterisati stav tajkunskih investitora i političke oligarhije.
Janjski otoci pored Šipova - planirana izgradnja mini hidrocentrale
Stvarna mjera napretka
Ali, na šta to stvarno upozoravaju ekolozi? U Bosni i Hercegovini koja nema energetsku strategiju, odnosno ima netransparentno urađenu Okvirnu energetsku strategiju, izgradnja preko 300 mini centrala na 244 rijeke nije pitanje napretka već opstanka. Kako stvari stoje na terenu imali smo prilike vidjeti u novinarskom turu koji je od 1. do 6. novembra 2017. ogranizovao Centar za životnu sredinu iz Banjaluke.
Jedan od najačih aduta investitora bila su nova radna mjesta. Građevinci su imali posla, neko vrijeme, ali na mini centralama koje su već u pogonu nismo zatekli nikoga. Sve je automatizovano, a od lokalnog stanovništva saznali smo kako jedan čuvar nadgleda rad tri do četiri mini centrale.
Zatekli smo senzore, koji su reagovali na naš dolazak i počeli puštati vodu u skoro suho korito. Kod izgradnje mini hidrocentrala investitor je obavezan da izgradi riblje staze kojima bi ribe mogle da putuju u gornje tokove rijeka gdje se mrijeste. Ove staze su izgrađene, no ili su previsoke da bi ih ribe mogle savladati ili zatvorene kako se i to malo vode ne bi gubilo.
Zatvorena riblja staza
Zatvorena riblja staza
Investitori su sada promijenili priču. Oni koje smo zatekli na gradilištima više ne pominju nova radna mjesta već rasvjetu i šetališta uz rijeke lokalnom stanovništvu. Možda bi na nekim mjestima rasvjeta i šetališta dobro došli, samo po koju cijenu?
Na nekim rijekama kao što je rijeka Kuruščica za koju se već par mjeseci bori lokalno stanovništvo izgrađen je vodovod kojim se napajaju opština Vitez i veći dio opštine Zenica. Prilikom izgradnje vodovoda, krajem šezdesetih godina, režim vode je već bio na svom biološkom minimumu. Posljedice izgradnje mini centrale za ovo područje bile bi katastrofalne.
Kruščica - Ekološki aktivizam i osnaživanje žena
Sličnih primjera je mnogo, ali jedan od onih koji zaslužuje da se istakne kao posve sulud je betoniranje korita rijeke Bune na mjestu gdje se ulijeva u Neretvu radi izgradnje dvije mini centrale. Mnogi se sjećaju da je prije rata na Buni bilo veliko izletište sa kampom koje je posjećivalo nekoliko hiljada izletnika dnevno. Danas izletišta nema, a lokalna ministrica smatra da je "beton najveće dostignuće 21. vijeka".
Rijeka Buna - nekada poznato izletište
Rijeka Buna - mjesto gdje je planirana izgradnja mini hidrocentrale i betoniranje korita
Ukupna riječna mreža Bosne i Hercegovine je oko 4 000 km, što praktično znači da bi na svakih 15 kilometara rijeke postojala jedna brana. Dakle, ne radi se o tome da "ekolozi nisu za napredak", radi se o razumu i stvarnoj mjeri onoga što napredak jeste. Trebaju nam i struja i voda, ali ne jedno na uštrb drugog.
Profit, prirodna bogatstva i javni interes
Mini hidrocentrale spadaju u obnovljive izvore energije, a pod ovim pojmom podrazumijevaju se pogoni s instaliranom snagom do 10 megavata. Investitor ostvaruje profit na tri načina.
Iako državi plaćaju koncesionu naknadu, država investitorima daje subvencije za izgradnju mini hidrocentrala. To je iznos koji je uračunat u račun za struju i koji plaćaju svi građani koji struju koriste. Na mjesečnom nivou čini se to kao neznatan iznos, ali na godišnjem nivou to su desetine miliona. Prihodi od koncesionih naknada za korištenje prirodnih resursa su nekoliko puta manji od subvencija koje se daju investitoru. Tako je investitor ostvario zaradu već u startu, praktično prije nego je mini centralu stavio u pogon.
Mini hidrocentrale, za razliku od vjetro ili solarnih elektrana grade se od domaćeg materijala, betona, cijevi, armature... Izlišno je i govoriti kolike su tu mogućnosti za razne malverzacije koje donose profit, a veoma je ozbiljno i pitanje kvaliteta izgrađenih mini centrala.
Investitori su struju kao povlašteni proizvođači iz obnovljivih izvora energije prodavali elektroprivredi, ali sada struju mogu da prodaju na slobodnom tržištu. Tako se desilo da je Italija imala potrebe za većom količinom struje koju je kupila od BiH, nakon čega je skoro presušilo Jablaničko jezero. Tek tu se ostvaruje ekstra profit. Investitori praktično mogu računati da su prodali svu količinu struje prije nego što je i proizvedu, bilo kao povlašteni proizvođači elektroprivredi, bilo na slobodnom tržištu.
Rijeka Vrbas - iza mini hidrocentrale Bočac 2
Rijeka Vrbas - selo Babin potok gdje je planirana izgradnja mini hidrocentrale
Za mini hidrocentrale snage do 250 kW nije potrebna koncesija, potrebno je samo da investitor ima riješene imovinsko pravne odnose, znači da je vlasnik zemljišta na kome gradi, te da dobije sve potrebne dozvole. To su privatne mini centrale, a prava i obaveze vlasnika jednake su onima koje imaju i vlasnici npr. porodične kuće. Radi se o veoma unosnom biznisu koji uz mala ulaganja donosi veliki profit.
Iako investitori tvrde da mini centrale ne zagađuju okolinu, ne utiču na vodotok, niti na biljni i životinjski svijet, stvarnost je posve drugačija. Pored gore pomenutih ribljih staza i skoro suhih korita, cijevi koje su predviđene ili već ugrađene u neke mini centrale su tolikog razmjera da je i laiku jasno kako će pokupiti svu vodu iz rijeke. Posljedice po biljni i životinjski svijet već su vidljive, a osjeća ih i lokalno stanovništvo. Dodatni problem je predviđena izgradnja mini centrala u zaštićenim područjima ili onima koja su predviđena da budu zaštićena.
Imamo običaj reći kako je voda ljudsko pravo, ali to nije baš posve tačna konstatacija. Voda je pravo svakog živog bića i bez nje ne bi bilo života. Ima li važnijeg razloga zbog koga bi rijeke trebale biti jedan od prioritetnih javnih interesa, a gospodarenje njima promišljeno, detaljno planirano uz obaveznu konsultaciju struke, lokalne zajednice i svih drugih zainteresiranih.
Rijeka Sana - izgradnja mini hidrocentrale Medna u blizini Mrkonjić Grada
Izvor rijeke Sane
Ekonomski i socijalni aspekt
Kako je već navedeno, investitori su u početku obećavali nova radna mjesta, ali već je izgrađeno dovoljno mini hidrocentrala da bi bilo posve jasno da od toga nema ništa. Mini centrale su ekonomski isplative samo investitorima. Ne stoji ni tvrdnja političara kako imamo najjeftiniju struju, jer je cijena iste prilično ujednačena u svim državama Zapadnog Balkana. Činjenica je da je nominalno dosta niža nego u zemljama Evropske unije, ali ako je uporedimo sa prosječnim platama onda sve izgleda mnogo drugačije.
Pitanje je i koliko dugo će cijena struje ostati kontrolisana obzirom da investitori više nisu obavezni da je prodaju elektroprivredi. Moglo bi se desiti da cijene značajno porastu tamo gdje lokalni moćnici nametnu monopol. To bi moglo predstavljati problem za mnoge privrednike, neku vrstu reketa. Slične pritiske na male i srednje privrednike nakon kojih su i propadali imali smo već dosta puta prilike da vidimo. Tako dolazi do još većeg socijalnog raslojavanja stanovništva.
Velike probleme imat će i poljoprivrednici što se već sada može vidjeti u donjem toku Neretve gdje je povećan salinitet rijeke.
Rijeka Studena - mini hidrocentrala u izgradnji u blizini Teslića
Rijeka Žiraja - mini hidrocentrala u blizini Teslića
Poplave iz 2014. godine, ovogodišnje suše i visoke temperature jasan su pokazatelj da ni nas ne zaobilaze globalne klimatske promjene. Kakve to može imati posljedice, zaista je teško predvidjeti.
Rijeke su naše prirodno bogatstvo, a voda izvor života svog živog svijeta. Ako dozvolimo da ih profit ukroti i potčini svojim potrebama bojim se da će se skupa sa vodom u ogromne cijevi saliti i suverenitet ovog naroda, jer ko je vlasnik vode, vlasnik je i života, bukvalno.
Piše: Mirjana Tešanović
Foto: Markéta Šedivá
Tekst je nastao u saradnji sa Centrom za životnu sredinu iz Banjaluke i organizacijom Arnika iz Praga, Češka Republika
