Četvrta industrijska revolucija sadrži vlastite rizike u svijetu rada, uključujući ‘preobrazbu’ postojećih poslova, uništenje mnogih od njih. Za društvo u cjelini, radi se o mogućnosti koju prati prijetnja povećane polarizacije između ‘pobjednika’ i ‘gubitnika’ digitalne ekonomije
Najnovije tehnologije nam naizgled obećavaju uistinu svijetlu budućnost: robote čije vještine postaju profinjenije iz dana u dan; sve brojnije i rasprostranjenije digitalne podatke, sintetizirane još bržim tempom da oblikuju nešto što će nalikovati umjetnom, embrionalnom globalnom mozgu; algoritme sposobne profilirati pojedince te identificirati njihove kulturne i društvene preferencije; pa i automobile kojima nisu potrebni vozači i 3D printere koji će vam uskoro omogućiti da tiskate vlastiti
!To je univerzum čarobnih inovacija koji je obećala Četvrta industrijska revolucija. Razlog za veselje? Bez sumnje. Istinska ekonomija razmjene - tj. ona koja osnažuje društvene odnose i zajednice (ne Uber ili Airbnb varijanta kojima je dominatna svrha profit) - otvara nove mogućnosti za suradnju i ništa manje od potpune promjene ekonomske paradigme, kao što najavljuju autori poput MICHELA BAUWENSA.
Utjecaji na društvo i radništvo
Ali Četvrta industrijska revolucija također sadrži vlastite rizike u svijetu rada, uključujući ‘preobrazbu’ postojećih poslova, uništenje mnogih od njih, preseljenje brojnih drugih. Za društvo u cjelini, radi se o mogućnosti koju prati prijetnja povećane polarizacije između ‘pobjednika’ i ‘gubitnika’ digitalne ekonomije.
‘Preobrazba’ poslova
Već danas, u tzv. ‘pametnim’ poduzećima i tvornicama, zaposlenici rade sa svojim novim ‘kolegama’ i tik uz njih, robote koji su, u sve većoj mjeri, sofisticiraniji nego ikada prije. Na pokretnoj traci, roboti nerijetko mogu rasteretiti teške poslove i olakšati najsloženije zadatke. Ipak, dok ovi roboti postaju inteligentniji i stalno profinjeniji u svojim vještinama, jedno od relevantnih pitanja je ‘tko je čijim alatom?’. Zar već ne počinjemo svjedočiti zamjeni uloga između ljudskoga radnika i stroja?
Uz neupitne ergonomske prednosti, drugi - prečesto zanemareni - problemi proizilaze iz polja sociologije rada. Činjenica da stručnost i know-how radnika mogu biti zamijenjeni strojevima i algoritmima, imat će ogromne posljedice na identitet zaposlenika na radnome mjestu kao i na upravljanje ljudskim potencijalima. Isto vrijedi i za nove sustave nadzora zaposlenika koji su već široko rasprostranjeni. Ponašanja i kretanja radnika snimaju RFID oznake, dalekosežna višenamjenska komunikacija i uređaji za povezivanje, IP kamere, računalni programi itd. Dostavljači i serviseri, kojima je menadžment ranije dopuštao osjetnu razinu organizacijske autonomije, sada se mogu locirati pomoću satnava i drugih složenih mobilnih uređaja, da bi se kontinuirano provjeravala njihova kretanja, stanke, zastranjenja.
Rizik je ovakvog digitalnoga menadžmenta, usmjerenoga prema optimiziranju svake pojedine kretnje i ponašanja, da će kulminirati materijalizacijom radnika koji se tada počinju smatrati pukim oruđem čija uporabna vrijednost treba biti eksplotirana do maksimuma. Čini se da bi se ovo moglo jasno izjednačiti s povredom dostojanstva radnika i da bi vjerojatno rezultiralo gubitkom povjerenja između zaposlenika i njihova menadžmenta.
Izgubljeni poslovi
Iako u akademskoj zajednici nema konsenzusa o detaljima utjecaja Četvrte industrijske revolucije u pogledu stvaranja / gubitka poslova, postoji konsenzus o tome da će opći ishod biti negativan: automatizacija, kompjuterizacija, robotika; sve to uništava više poslova nego što ih kreira.
Unutar SAD-a, autori procjenjuju da je ukupno 47% poslova ugroženo novim tehnologijama. ‘Ugroženo’ se odnosi na rizik automatizacije kompjuteriziranom opremom u narednih deset do dvadeset godina. O kakvim poslovima govorimo? O uredskim poslovima, administrativnoj podršci, prodaji, trgovini, prijevozu, logistici, proizvodnji, građevini, kao i o skoro svim uslužnim djelatnostima u kojima je prisutna automatizacija ili preseljenje rada: prevođenje, knjigovodstvo, rad osobnih asistenata...
U Europi procjene mogućih gubitaka poslova kreću se između 40% i 60%. Ima onih koji vjeruju da se radi o pretjeranim "horor scenarijima" . Ipak, iako prognoze mogu donekle biti u krivu, prijetnja nije ništa manje stvarna: ne samo da se rutinski i repetetivni zadaci već digitaliziraju nego bi sutra i rastući broj složenih zadataka vjerojatno mogli preuzeti i izvršiti kompjuterizirani uređaji.
Autori poput Brynjolfssona, McAfeea, Freya, Osbornea ili Forda najavljuju, primjerice, da će gotovo sve usluge koje ne traže ljudski kontakt licem u lice biti preseljene ili digitalizirane. To uključuje čak i one usluge koje traže visoke kvalifikacije - i koje su, ponekad, visoko plaćene - poput poreznoga savjetovanja, podrške u profesionalnome razvoju, prevođenja itd.
Preseljeni i prekarni poslovi
Ova kompjuterizacija / digitalizacija ide ruku pod ruku s novim oblicima proizvodnje. Velike digitalne platforme danas nude poslodavcima opskrbu radnom snagom koja se sastoji od milijuna ‘grupnih radnika’ (engl. crowdworkers) smještenih diljem svijeta i spremnih da izvrše male (ili velike) zadatke koje čak ni najnapredniji kompjuteri još nisu u stanju izvesti: unos podataka, sortiranje fotografija, čišćenje foruma, standardiziranje poštanskih adresa, pronalaženje e-mail adresa, vrednovanje tweetova, snimanje komentara itd.
Ovi grupni radnici plaćeni su ili po komadu, što iznosi nekoliko centi po zadatku, ili po satu, što se kreće od manje od tri dolara po satu. Amazon je imao ‘zabavnu’ ideju etiketiranja ovih pružatelja usluga imenom ‘mehanički Turci’ (v. platformu Amazon Mechanical Turk). Dakle, iz sjene Četvrte industrijske revolucije, s njezinim digitalnim taylorizmom, trenutno izvire nova radnička klasa , u kojoj se filipinski radnik zaposlen na unosu podataka natječe sa svojim kalifornijskim, španjolskim, indijskim ili finskim pandanom. Bez socijalnoga osiguranja i bez ikakve zakonske zaštite, ne treba ni napominjati.
Iz ovoga ugla, nove tehnologije mogu sunovratiti brojne radnike u svijet komodifikacije rada 19. stoljeća, kako to živo opisuje Károly Polányi - razvoj koji se teško može smatrati napretkom.
Polarizacija
Zajedno, ova tri fenomena koja je već moguće razmatrati u kontekstu tržišta rada (preobrazbe poslova, gubitci poslova, preseljenja poslova), prijete da će gurnuti društvo u stanje ekstremne polarizacije. Istina je da slabljenje srednjih klasa i prateće povećanje nejednakosti nisu novi fenomeni ni u Europi ni u SAD-u. Ipak, ovaj evoluirajući trend, vođen brojnim ekonomskim i političkim faktorima, prijeti da će dobiti na snazi i razmjerima kroz efekte digitalne revolucije na društvo i rad.
Unatoč tomu što će ova revolucija dovesti do zamjetnih povećanja produktivnosti, pretežno će - u kontekstu ekonomije koja se sve manje oslanja na radništvo - biti istisnuti srednjerazinski i prosječno plaćeni poslovi za srednjekvalificirane radnike. Ovakvo ‘pražnjenje’ srednjih klasa stvorit će sve polariziranija društva koja će obuhvatiti, s jedne strane, teško dostižne poslove za visokokvalificirane radnike na područjima kompjuterske znanosti, inženjerstva, mrežnoga rada itd. To su poslovi dostupni ‘megazvijezdama’ među radnicima. S druge strane, svjedočit ćemo eksploziji poslova za niskokvalificirane radnike, radnike zaposlene na unosu/sortiranju/filtriranju, one koje je Irani opisala kao ‘podaktovne domare’. Štoviše, nasuprot onome što se dogodilo u 20. stoljeću, vjerojatno je da će se, bez obzira na to koliko je truda uloženo u razvoj obuke, pokazati nemogućim osmisliti i implementirati strukturno rješenje koje će omogućiti svim radnicima da se okoriste novim prosperitetom koji je najavljen.
Sekundarna je posljedica polarizacije, povrh toga, da će povući na dno financiranje socijalnog osiguranja i nagristi poreznu osnovicu. Nova ekonomija pustoši i neke aspekte postojećih statutarnih i zakonodavnih okvira: na primjer, slučaj njemačkog poslodavca koji na digitalnoj platformi u SAD-u objavljuje zadatak koji će izvršiti brazilski radnik. Startup poduzeća koja danas dirigiraju uvjete, opremljena su tako kako bi se brzo razvijala i pokazuju krajnje nepoštovanje prema zahtjevima postojećih pravila i legislative. Vjerojatni ishod ovoga trenda postepeni je kolaps radnih standarda i društvenih modela, istovremeno s nemilosrdnim zamagljivanjem granice između privatnog i poslovnog života, zanemarivanjem zdravstvenih i sigurnosnih pravila te intenzifikacijom ‘bilo kada, bilo gdje’ stava prema radu.
Iako bi, naravno, bilo besmisleno zagovarati prestanak tehnološkoga razvoja, vidljiva je žurna potreba da se konkretizira scenarij svijetle digitalne budućnosti, s analizom njezinoga utjecaja na društvo i svijet rada da bismo mogli predvidjeti posljedice. Digitalna revolucija, prepuštena vlastitome tijeku, sadrži rizike kreiranja više visoko društveno vrednovanih poslova za neke; sitnih poslova ili nezaposlenosti za druge; više slobode za neke, više porobljenosti za mnoge; više prosperiteta za privilegirane, više prekarnih uvjeta za mase.
To je scenarij koji je moguće izbjeći ako politički i ekonomski akteri složno udruže snage te ako uključe sindikate i akademske, kulturne i društvene interesne grupe u raspravu.
Sažetak glavnih problema razmotrenih u ovome istraživanju, podijeljenih u ‘slabost / snaga’ i ‘prilika / prijetnja’ (SWOT) kategorije*
Snage
1. povezani svijet, otvoreni sustavi, ekonomija znanja
2. mreže, razmjena, dijeljenje i suradnja, s pristupom temeljenim na funkcionalnosti, a ne na vlasništvu
3. integracija proizvodnje i usluga: inteligentne tvornice, energetski sustavi, mobilnost, transport i ‘optimizirano’ upravljanje
4. automatizacija, robotizacija, strojevi koji su sposobni učiti
5. prednosti vezane uz produktivnost, efektivnost i profitabilnost
6. ekonomija nultoga marginalnoga troška
7. inovativni proizvodi i usluge, produženje izdržljivosti mobilnih aplikacija ‘kako bi nam život bio lakši’
8. nove mogućnosti autoprodukcije, mikrotvornice
Prilike
1. novi poslovi (računalni inženjeri i znanstvenici, mrežni stručnjaci itd.)
2. ‘agilnija’ radna organizacija; novi oblici fleksibilnijeg i autonomnijega rada
3. ukidanje repetitivnih i rutinskih zadataka
4. bolji ergonomski uvjeti, pomoć u izvršenju teških ili složenih zadataka
5. novi oblici suradnje i udruživanja među radnicima
6. reshoring ili onshoring (povratak industrija, novih ‘pametnih’ tvornica - i poslova - u zemlju podrijetla)
7. mogućnost novih načina distribuiranja dobiti stečene razvojem produktivnosti (smanjenje radnoga vremena)
8. mogućnosti društvene emancipacije, promjene ekonomskoga modela usmjerenoga na zajednička i opća dobra (‘postkapitalistička društva’)
Slabosti
1. razvoj bez poslova, budućnost bez poslova
2. nastanak supermoćnih oligopola, gospodara podataka novoga svijeta
3. koncentriranje moći i bogatstva u vrijednosne lance (ekvivalentni gubitci za druge sektore, poduzeća i države)
4. česti problemi (ne)poštivanja zakonskih, administrativnih, radnih i poreznih standarda
5. zaštita osobnih podataka izložena bitnim rizicima
6. ‘algoritamizacija’ ponašanja pojedinca, radnih i konzumerističkih navika, društvenih i kulturnih preferencija; normalizacija i standardizacija pojedinca
7. pražnjenje srednjih klasa te polarizacija društva između reduciranoga broja radnika na vrhu društvene ljestvice i masovnoga broja radnika na dnu
8. premalo ulaganje u digitalne alate za emancipaciju društvenih grupa s niskim primanjima, kao i niska utilizacija tih alata
Prijetnje
1. masivno uništenje poslova za srednjekvalificirane radnike (kompjuterizacija)
2. intenzifikacija ‘bilo kada, bilo gdje’ rada; zamagljivanje granice između privatnoga i poslovnoga života, što rezultira stresom i iscrpljenošću
3. gubitak kontrole radnika nad njihovom vlastitom stručnošću, know howom i slobodnom voljom (tako što postaju oruđima stroja)
4. digitalni menadžment, nadzor radnika, rizik gubitka međusobnoga povjerenja između zaposlenika i menadžmenta
5. prekarizacija poslova i statusa, potpuna ovisnost o ‘gospodarima podataka’, ‘enkapsulacija’
6. slabljenje kolektivnoga djelovanja i proizvodnih odnosa
7. neusklađenost vještina i obuke / potražnje za radom
8. pogoršanje nejednakosti, stagnacija plaća
9. ‘digitalni taylorizam’ i nastanak klase radnika digitalne galije (nabava iz mnoštva, engl. crowdsourcing)
10. erozija porezne osnovice i financiranja socijalnoga osiguranja
Prijevod engleskoga prijevoda s francuskoga Kathleen Llanwarne, Socialeurope.eu
Christophe Degryse je istraživač u Europskom sindikalnom institutu (European Trade Union Institute, ETUI) te autor i radnoga članka "Digitalizacija ekonomije i njezin utjecaj na tržišta rada".
Izvor: Christophe Degryse (ETUI 2016)
Prevela: Nina Čolović, Novosti
