“Vjerojatno znate da hrvatski (urbani) socijalist nije ono što to isto znači na Zapadu ili na Istoku. Nego je više onako marksist, ‘borac protiv neoliberalnog’, i jako voli iPhone i druge proizvode modernog kapitalizma kao što je Google, Facebook, letovi avionom itd.”
Piše: Branko Rafajac
Ovo je početna rečenica spektakularne kolumne “Društvene paradigme Nenada Bakića” pod naslovom “Nevjerovatno dobre vijesti za svijet i loše za hrvatske socijaliste”. Inače, za one koji ne znaju Nenad Bakić je poduzetnik, investitor i poznati bloger koji zastupa tezu kako je “moderni kapitalizam” neka vrsta novootkrivenog ekonomskog evanđelja...kao, onaj stari kapitalizam (feudalizam) je imao nekih sitnih nedostataka, ali sad se nudi opcija ovog modernijeg kapitalizma 2.0 koji je kako se ono kaže do jajcof.
Osim ovog maestralnog sarkazma što nas je sve natjerao u smijeh, da čuj hrvatski socijalista je više onako marksista “borac protiv neoliberalnog” i jako voli iPhone i druge proizvode kapitalizma (kakva genijalna dosjetka), Bakić je odlučio otići korak dalje u logičkom zaključivanju, stavljajući naš zdrav razum na ultimativni test izdržljivosti.
Za početak, poduzetnik, investitor i poznati bloger N. Bakić postavlja tezu kako je proizvod kao produkt nekog rada ili neki tehnološki napredak svojstven samo kapitalističkom uređenju, jer eto da nije kapitalizma mi bi valjda još uvijek nosili medvjeđa krzna, živjeli po špiljama i komunicirali dimnim signalima...kakav iPhone kad imamo ojkanje i vatru, a najbliže što bi se moglo prozvati letenjem za socijaliste je skok sa neke litice.
Sreća bog pa imamo kapitalizam inače bi se svi socijalisti potaracali po kamenju.
Dakle, osim što je u samom startu Bakićevog obrazlaganja čitava stvar dovedena do apsurda sa tezom zašto je kapitalizam, pardon, zašto je moderni kapitalizam tako fantastičan u odnosu na taj nakaradni hrvatski socijalizam koristeći primjere iPhone-a i letenja avionima, drug Nenad nas je u 5 točaka razoružao argumentacijom i suštom logikom, dajući nam na uvid samo mali djelić modernog kapitalističkog zaključivanja.
Također je otkrio ključni element hrvatske socijalističke doktrine koji se bazira na tome da socijalisti uvjeravaju šire narodne mase kako je svijet u krizi, jer kao svijet uopće nije u krizi koja je začinjena ratnom i ekonomskom agresijom SAD-a, inače omiljene Bakićeve zemlje u koju se kune, pa nekakav smušenjak što svakodnevno čita o američkim ratnim operacijama diljem svijeta koje su eto slučajno baš na mjestima koja su najbogatija naftom, ustvari si utvara nekakvu krizu, a taj uzvišeni američki pokušaj dovođenja demokracije krivo tumači zaluđujući šire narodne mase sa svojim krivim percepcijama i osobnim interesima.
Naravno da su osobni interesi hrvatskih socijalista po Bakiću usko vezani za državu službu ili su bar većim dijelom vezani za to mitsko mjesto uhljebljenja socijalističkih neradnika, koji su se drznuli tražiti svoja radnička prava i koji ne pristaju na to da ih izrabljuju za tuđi profit. Ovaj uvodni dio Bakićeve kolumne zaključen je sa logičkim driblanjem bez premca...“Ne znam da li ste primjetili da socijalisti ustvari najviše vole novac, njima se sve vrti oko toga!”
Jer ništa nije tako očito kao zaključak da netko tko stalno drvi o pravednijoj preraspodjeli sredstava unutar društva više voli novac od onih koji ga sumanuto gomilaju i žive po principu “daj mi još i koš”, stvarno ne znam kako niste primjetili da su ti patološki tipovi što lupetaju o socijalizmu ustvari najgori od najgorih, da nije njih Todorić bi odavno svim blagajnicama kupio po helikopter, a Tedeschi bi svakom zaposleniku darovao po jedan lokalni košarkaški klub, samo da nije tih pohlepnika socijalista.
-točka po točka i ode glava...
1. “Kapitalistička Kina je postala tako bogata (i plaće tako narasle) da proizvodnja skupe elektronike u njoj postaje preskupa i seli ju u Indiju (Jasno, urbani socijalist nema Xiaomi nego iPhone jer na njemu je nekako simpatičnije pisati rant protiv ‘iskorištavanja radne snage u Kini’ na Facebooku)”...počinje Bakić svoje izlaganje.
Analogija ovakvog zaključivanja mogla bi vas odvesti u nebesa, a da budemo iskreni Bakić i njemu slični misle kako je krajnji cilj kapitalizma da svi postanemo prosperitetni samo što eto nismo svi u isto vrijeme prepoznali sve čari kapitalizma i malo kaskamo za naprednijima. Tako će sad Kinezi postati srednja klasa, Indijci će narednih 50 godina raditi na tome da postanu srednja klasa, dočim će Amerikanci valjda postati nebeski narod.
Jer ako su oni sad viša klasa i napredniji su nego ostali svijet, jedino što im preostaje je da postanu neka vrsta bogova koji uopće više neće misliti o novcu, zaradi od ratova i nafte nego će nam svako malo ponuditi neko tehnološko čudo koje je naravno produkt kapitalizma i kojim će pobjediti nadotupave socijaliste, koji kao što vidite licemjerno koriste iPhone umjesto Xiaomi-a. Osim što me ovaj prvi Bakićev argument nagnao da zapalim vatru i kolumnu prvo objavim u obliku dimnih signala, svoju autentičnost i principijelnost odlučio sam dokazati učenjem klinastog pisma...nema više labavo, ima da se svi vratimo pisanju po glinenim pločicama koje ako baš hoćete možemo nazvati iPločica.
2. “I ne samo to. Nakon što je u Kini 300 milijuna ljudi spašeno iz ekstremnog siromaštva (glad i slično) i isto toliko ušlo u globlanu srednju klasu, isto se događa u Indiji...A i ti ‘prokleti’ Kinezi, razvijaju se kao ludi, pa čak i narušavaju okoliš! Jer naš socijalist zdvaja nad time, ali ipak ne voli napredak u masovnim zemljama (koji mnoge spašava od smrti ili im naprosto omogućava da kupe i oni iPhone kakav ima balkanski urbani socijalist)”
Prosto je nevjerovatno kojom lakoćom ovaj ekonomsko-matematičarski mag prelazi preko cijelih povijesnih dekada u kojima su baš te zemlje u koje se kune bile devastirane, izrabljivane i razvaljene onom prvotnom verzijom feudalnog kapitalizma.
Ali ajde što Bakić lakoćom Darija Šimića preskoći povijest svijeta i uđe u kapitalističku Noinu barku, ovakvim vanserijskim sranjem od argumenta on nas pokušava uvjeriti kako je rad nekog desetogodišnjeg djeteta u Kini ili Indiji za 50 centi na sat ili čak možda na dan, ustvari spas za tu zemlju i to proziva ultimativnim napretkom.
Vođen tom logikom Bakić bi mogao za jedno 20 godina objašnjavati ljudima kako su oni nesretnici u Libiji što su živjeli pod Gadafijevom vlašću sad sretni što rade za neku crkavicu pod kapitalističkim patronatom SAD-a, koji im je razjebao zemlju samo zbog nafte i u kojoj su gle čuda imali tako nazadno i suludo društveno uređenje u kojem su imali: besplatno obrazovanje i lječenje, besplatnu struju za sve građane, beskamatne kredite u bankama, vjenčani parovi su dobivali 50 000 dolara dotacije od države da kupe prvi stan, svaka porodilja je nakon rođenja djeteta dobijala 5.000 dolara, vlada je u kupovini automobila sudjelovala sa pola novca, cijena goriva bila je 0,14 dolara za litru, cijena jednog kruha u Libiji bila je 0,004 dolara, dio zarade od prodaje državne nafte prebacivao se direktno na bankovne račune svih građana, onome tko nije mogao da nađe posao nakon završetka školovanja država je isplaćivala novac u vrijednosti prosječne plaće u njegovoj profesiji sve dok ne pronađe posao, tko je želio studirati u inozemstvu država mu je plaćala osim liječenja i obrazovanja i 2300 dolara dodatka, samo tako da mu se nađe i da ne bude bez love dok studira.
Kad usporedimo ova dva argumenta i kad Bakićevo bajanje o iPhone-u i letovima avionima stavimo u kontekst socijalističkog naravoučenja Gadafija koji je upravo kod nas dobio temelje ovako “suludog” socijalističkog promišljanja i vođenja države, koje se bajdvej nije svidjelo američkim kapitalističkim pohlepnicima, shvatimo svu bestijalnost i beskrupuloznost onih koji nam objašnjavaju kako je ovaj moderni kapitalizam 2.0 nešto najbolje što nam se događa.
3. A sad pogledajte ovo. Naš zadrti socijalist nema pojma kako svijet funkcinira (ali zna sve o njemu!), pa ne razumije značaj tržišta kapitala. Sve što se događa na burzama za njega je ‘mešetarenje’. Ne razumije da su burze srž kapitalizma, kojeg zapravo obožava (jer voli iPhone, Google, aute, hranu koja se proizvodi traktorima, moderne lijekove, TV itd.). Eto recimo Google, jedna od najfascinantnijih kompanija ikada je upravo promjenila ime u Alphabet: Alfa je u jeziku ulaganja prinos na dionicu koji ona ostvaruje preko ‘pripadnog’ na svoj rizik. Kako će naš talibanski socijalist razumjeti ovo?! Da Google to radi zbog dioničara (‘mešetara’) kojima želi stvoriti što veću vrijednost? Jer on misli da kako su Google tražilica, Maps i Android besplatni, da to nema veze s kapitalizmom, nego komunizmom (‘svakome prema potrebama, a JA trebam tražilicu!’)...nastavlja Bakić sa argumentacijom.
Sreća bog, pa smo prešli sa iPhonea, Google-a i letova avionima na hranu, traktore i lijekove kao ultimativne dosege modernog kapitalizma, jer da nismo već bi se zabrinuo da ćemo umrijeti od gladi ili nekakve boleštine ako to prepustimo u socijalističke ruke...zamislite samo tu katastrofu da socijalisti proizvode hranu ili ne daj bože lijekove, pa mi bi pomrli od gladi blejeći u kapitalistički facebook i surfajući kapitalističkim internet tražilicama.
Ovako zadrt kakav jesam, od nedavno svoju nakaradnu socijalističku nastranost “hranim” svakodnevnim masturbiranjem na promjenu imena Google-a u ime Alphabet. Nema dana da prođe, a da ne bacim majmuna u nesvijest na članak o tom grandioznom poslovnom potezu, ali to ne želim javno priznati već mučki proturječim Bakiću dok nabadam prstima po kapitalističkom laptopu.
Ali to nije sve, moj bezumni talibanski um želi da svi oko mene budu za socijalizam dok ja šupački inkasiram lovu od dionica Google-a, pardon Alphabeta (nu, samo što to spomenem evo erekcije), jer opće je poznato da svi imamo dionice Google-a, pardon Alphabeta (a isati boga koji su ovo užitci), a kako je Bakić već donio pravorijek o socijalistima kao pohlepnicima koji misle samo na novac, sve što mi preostaje je da potajno i skrivečki volim burze, iPhone, hranu, traktore, avione dok javno zastupam tezu da se vratimo u kameno doba.
4. Bakić nam nudi mudrosti sa bloga pod naslovom “Tko je John Galt?”, koje počinje sa razmišljanjem “Nije ni čudno da je podrška slobodnom tržištu najviša upravo u razvijajućim ekonomijama istočne i jugoistočne Azije.
Praviti se blesav na očito isuviše je lagano za Bakića, ali eto neka nam netko objasni zašto su kapitalističke pretenzije uvijek usmjerene ka najnerazvijenijim zemljama koje su predhodno devastirane kolonijalističkim pretenzijama monarhističkih satrapa i koje su danas pod direktnim nadzorom kapitalističkih pohlepnika. Nije vrag da nam Bakić želi objasniti kako je iskorištavanje jeftine radne snage ustvari jedan humani čin, držim da takav idiot teško može biti vrhunski matematičar i uspješan poslovni čovjek, ali opet sa druge strane Bakić se svim silama trudi da demantira moju tvrdnju.
5. Inače kao što znate, ovo što imamo u Hrvatskoj je daleko više korporatizam nego pravi kapitalizam....zaključuje Bakić, a svoju misao oplemenjuje završnim usklikom kojim poentira...“Amerika inače posluje fantastično”.
Pa da, Amerika posluje fantastično, Afganistanu, Iraku, Libiji, Egiptu i Siriji ide nešto lošije, ali zato Amerikancima cvjetaju ruže. Ok, ni nama ne ide nešto genijalno kao i Južnoj Americi, ali za razliku od nas neke zemlje Južne Amerike su odjebale SAD-e i polako se oporavljaju od Friedmanovih ekonomskih eskapada (inače Milton Friedman je jedan od omiljenijih Bakićevih nobelovaca).
O Africi nećemo puno pričati jer Afrika je ionako oduvijek bila samoposluga robova ili ako ako se baš moraju dati neki novci za rad onda izvor jeftine radne snage, tako da o toj kolonijalističko-kapitalističkoj kaljuži nema potrebe da pričamo jer tamo sve ajn-ca.
Nafta se crpi bez nekog posebnog talasanja masa (tko tamo zatalasa priredi mu se koljež dok si rekao keks), dijamanti i zlato su u sigurnim kapitalističkim rukama, a kapitalistički šupci po savani mogu slobodno za klikere ubijati nametnike poput slonova, lavova, nilskih konja koji samo smetaju i prave štetu po Africi.
I tako, dok Amerika posluje fantastično i dok Bakić slavi poslovne uspjehe kapitalizma nekim nesretnicima poput Tomislava Salopeka ode glava zbog američkog poslovnog uspjeha, a ako mislite da je ova misao krajnje neprimjerena provjerite malo koliko je to glava palo sa ramena zbog zadrtog socijalizma bivše nam države Jugoslavije, koji je isto tako poslovao na Bliskom istoku i to sa istim tim Iračanima, Libijcima, Afganistancima, Egipćanima i Sirijcima.
Pita li se Bakić ikada u svojim društvenim paraplegijama koje objavljuje, koliko je to razmjena studenata kapitalizam ponudio svim ovim zemljama nakon što im je razjebao državu, koliko je to društvenih vrijednosti prenio u te zemlje i da li su te vrijednosti i znanje u skladu sa otetim?
Dok Amerika posluje fantastično mi se moramo prisilno raseljavati, postajemo ekonomske izbjeglice, ali po Bakiću mi se raseljavamo zbog socijalizma, zbog nekakve smušene ideje da ne može netko imati kule i gradove dok većina jedva preživljava, to je Bakiću zajedno sa ostalim dijabolama nešto nepojmljivo.
Bakić bi taj problem riješio tako da bi bogatima dao još više, dok bi siromašnima ovaj puta umjesto izvornog robovlasničkog sustava ponudio nekakvu opciju modernog feudalizma u kojem većina radi za crkavicu od plaće dok odabrana ekipa voza jahte, skupe automobile, lovi po Africi, kiti se dijamantima i uglavnom lade jaja, a sve pod firmom “slobodno tržište” (slobodno valjda od bilo kakvih radničkih prava i zakona koji štite radnika).
Jer pazite sad vamo, ako nećete kapitalizam, ako nećete američku demokraciju, ako ne želite da Amerika posluje fantastično, onda nema više iPhonea, nema više letova avionima, nema više Google-a, nema više traktora, nema više hrane, nema više lijekova...nema više ničega, ode glava ako nećete kapitalizam, ali ode glava i kad služite kapitalizmu, kako god okrenete ne završi se dobro.
