Nema ništa sablažnjivije i skandaloznije od toga da božićne prijeme priređuju političari koji svojim politikama ubijaju radost života. Nema ništa odvratnije, perfidnije i perverznije od toga da baš oni ljudi koji ubijaju društvenu nadu i zagorčavaju ljudima život, na božićnim prijemima govore o ljubavi, miru, pravdi, opraštanju, povjerenju. Ako se, doista, nešto može nazvati dijaboličnim, onda su to božićni i općenito blagdanski prijemi koje organiziraju čudovišni, pokvareni i izopačeni političari u pratnji licemjernih, izobličenih i iskešenih vjerskih službenika.
Blagdani bi, kako i sam riječ kaže, trebali biti blagi dani, a oni su često sve drugo, samo ne blagi. Slučaj je to sa svim blagdanima, al nijedan od njih nije toliko izložen vici, buci, galami, metežu, nervozi i stresu kao što je to slučaj s Božićem. Zato se mnogim vjernicima i događa da ih božićni blagdani fizički sataru, psihički izlude, emotivno isprazne, jer od silnih događanja, putovanja i mnoštva površnih susreta ne uspiju pronaći vlastiti mir, susresti se sami sa sobom, a ponekad ni s onima koji su im doista dragi i važni. Gonjeni unutarnjim i vanjskim nemirom, zaboravljaju da se Božić dogodio u posve drugačijoj atmosferi, u porodičnoj intimi, u tišini zabačene betlehemske štalice, na marginama društva, bez spektakla, blještavila i vatrometa.
Kršćani su ovaj blagdan do te mjere komercijalizirali, medijalizirali, religizirali i liturgizirali da su posve zatomljene i skrajnute poruke koje u sebi sadrži. I suvremeni kršćani i suvremeni svijet općenito promatraju blagdan Božića uglavnom iz romantičarske perspektive, kroz slike borova i jaslica, svjetala i nakita, božićnih poklona i putovanja, lijepe odjeće i bogate blagdanske trpeze. Koliko god takve predodžbe bile ljudske i koliko god se ljudima sviđale, one nemaju gotovo ništa zajedničko s betlehemskim događajem. Štoviše, suvremene blagdanske neumjerenosti, proždrljivosti i razmetljivosti su posve suprotne skromnom i siromašnom Božiću iz Betlehema.
Blagdanska romantika i uznemirujuće istine Božića
I blagdani prolaze kroz vrijeme i nije ništa sporno u tome da ih svaka nova generacija doživljava na svoj način i da s njima povezuje različite predodžbe. Romantičarske predodžbe koje prate ovaj blagdan progovaraju i o čovjekovim čežnjama, očekivanjima, nadama, ali to često ostaje zatomljeno i zarobljeno u vanjštinu, plitkoću i površnost. Pritom, bar kad je riječ o Božiću, njegov biblijsko-povijesni kontekst pada u drugi plan, pa i uznemirujuće i skandalozne istine tog blagdana ostaju zakriljene izvanjskim božićnim blještavilom.
Zato treba podsjetiti da se rođenje Isusa iz Nazareta dogodilo, za ono vrijeme i za shvaćanje ondašnjih ljudi, ali i za shvaćanje mnogih današnjih ljudi, na neočekivan, šokantan i skandalozan način. Boga (Isusa) rađa žena (Marija) koja nema muža, a o njemu se brine muškarac (Josip) koji mu nije otac. Bog se, dakle, po ondašnjim, a i sadašnjim ljudskim i religijskim shvaćanjima, rađa u „nesavršenoj, sablažnjivoj i skandaloznoj“ obitelji, s onu stranu religijskih propisa i društvenih konvencija. Ne bi nazaretska obitelj ni danas bolje prošla i zasigurno bi naišla na zidove šutnje, prezira i odbačenosti kao što su primjerice mnogi migranti i izbjeglice u našem društvu i diljem svijeta odbačeni na margine, zatvoreni u blatnjava šatorska geta i napuštene kasarne, posve izolirani i odvojeni od života kako ne bi kvarili raspoloženje uspješnog, čistog, bogatog i situiranog svijeta.
Možda upravo sjećanje na Božje skandalozno rođenje, na nevolje koje je doživjela Božja obitelj, može biti bar mala utjeha mnogim današnjim ljudima čiji se životi ne odvijaju onako kako su željeli i planirali, pogotovo ne onako kako su to drugi od njih očekivali, ili kako to religijske ili društvene konvencije zahtijevaju. Sjećanje na događaj Božića može biti i poticaj za promjenu naših naslijeđenih uvjerenja, društvenih i političkih stavova, naših odnosa prema drugima, pogotovo prema onima koji se ne uklapaju u propisane i nametnute vjerničke i društvene standarde. Blagdan Božića svjedoči da se Bog rađa ondje gdje ga nitko ne očekuje i među ljudima za koje mislimo da ga nisu dostojni.
Raskošni božićni prijemi i siromašni betlehemski Bog
Druga potresna istina o Božiću vezana je uz njegovo rođenje u skromnoj betlehemskoj štalici, u siromaštvu i neimaštini, u odbačenosti i neprihvaćenosti. Lakše bi bilo govoriti o kršćanskom Bogu da se rodio u palači ili hramu, u raskoši i sjaju, u bogatstvu i moći, među elitom i bogatima. Okolnosti rođenja Isusa iz Nazareta morali bi izazvati bar malo nelagode s obzirom na činjenicu da su kršćani velikim dijelom danas bogati, moćni, privilegirani, kapitalistički i eksploatatorski dio svijeta koji je ponajviše odgovoran za svjetsko siromaštvo. Suvremene kičaste, šarene, svjetlucave i treptave božićne jaslice ne izbliza ne otkrivaju dramatiku betlehemskog rođenja, pitanja, sumnje, strahove i nemire s kojima su se morali suočiti Marija i Josip. To isto proživljavaju i mnogi ljudi diljem svijeta, mučeći se s Božjom šutnjom i odsutnošću, dok svakodnevno nailaze na tvrdoću ljudskih srca, njihove hladne poglede i stisnute ruke.
Kad imamo pred očima biblijsku stvarnost Božića, onda nam se moraju gaditi svi ti pompozni božićni prijemi. Nema ništa sablažnjivije i skandaloznije od toga da božićne prijeme priređuju političari, oni ljudi koji svojim politikama ubijaju radost života, koji su odgovorni za stradanja ljudi, zbog kojih ljudi i s naših prostora masovno odlaze, razočarani, iznevjereni, očajni. Nema ništa odvratnije, perfidnije i perverznije od toga da baš oni ljudi koji ubijaju društvenu nadu i zagorčavaju ljudima život, na božićnim prijemima govore o ljubavi, miru, pravdi, opraštanju, povjerenju. Ako se, doista, nešto može nazvati dijaboličnim, onda su to božićni i općenito blagdanski prijemi koje organiziraju čudovišni, pokvareni i izopačeni političari u pratnji licemjernih, izobličenih i iskešenih vjerskih službenika.
Okrutnost kapitalizma i empatija Božića
Kapitalisti, političari i vjerske vođe su dehumanizirali blagdan Božića, kidnapirali ga iz betlehemske štalice, izmjestili iz intime porodice i najvažnijih ljudskih odnosa, zatrpali ga nakitom, reklamama i posve ga izručili konzumerističkoj logici života koja sve želi imati, sve probati, sve potrošiti i na koncu odbaciti. Takva atmosfera razbolijeva i bogate i siromašne. Bogate zato što ih razdiru njihove pohlepe i požude u kojima gube dugoročni pogled na sebe, svoje živote i odnose. Siromašne zato što sebi gotovo ništa od toga ne mogu priuštiti, pa se osjećaju prokletima, prekriženima i ostavljenima i od Boga i od ljudi. Iz toga proizlaze opravdani krikovi za pravdom i unutarnji bjesovi prema bogatom kapitalističkom svijetu zagledanom u sebe koji svoje unutarnje praznine i pustoši maskira vanjskim sjajem i blještavilom. Blagdan Božića je nespojiv s takvom logikom života. Slava Boga na visinama se ne može odvojiti od mira među ljudima u nizinama. A mira među ljudima ne može biti bez dobre volje, pravednosti i empatije.
