Piše: Almir Panjeta
Dok su se pričama o rezervnim sastavima policija podizale tenzije, jedna od najstrašnijih i najaalarmantnijih vijesti a koja je prošla neopaženo objavljena je 23. aprila 2019. u rubrici “Servisne informacije” lokalnog bijeljinskog portala. U jednoj birokratksi sročenoj jednostavnoj rečenici sadržan je sav užas pogrešno vođenih politika proteklih godina, ali i osnovan strah za budućnost na ovim prostorima:
“Na porođajnom odjeljenju bijeljinske bolnice, u protekla 24 časa nije rođena ni jedna beba.”
Dakle, u gradu sa više od 100.000 ljudi u 24 sata se nije rodila ni jedna beba. Slovom i brojem – nula (0). U iole normalnoj zemlji, kakva mi odavno nismo i zasigurno dugo ili nikad nećemo biti, ova vijest bila bi zvono za uzbunu i povod za vanredne sjednice na svim mogućim nivoima – od mjesne zajednice, preko kantonalnih i entitetskih ministarstava, do Vijeća ministara i Predsjedništva.
Kod nas se, pogađate – nije desilo ništa. Obična raja okrenula se najvećoj brizi stanovništva s krajem aprila: kakvo će vrijeme biti za Prvi maj, a vlastodršci nastavili da ‘trube’ o rezervnim sastavima policija kojima kao žele zaštiti građane, a ustvari obezbjeđuju privatne garde koje će ih našim novcem čuvati od nas samih. Ako ih od koga budu imali čuvati, i ako te sastave budu imali čime popuniti.
Vijest iz Bijeljinskog porodilišta, nažalost, ne iznenađuje nikoga ko iole prati brojna upozorenja koja nam demografski podaci pokazuju iz godine u godinu. Sjećam se nekada na počecima bavljenja novinarstvom, 1999.-2000. kada su krenula upozorenja da smo sve bliži nultom, a ako se šta ne uradi, uskoro i negativnom peirodnom priraštaju koji se spominjao kao nešto što je moguće, ali u nekoj dalekoj budućnosti.
Upozorenja su se puno brže i obistinila, uz sve veći broj odlazaka i napuštanja BiH kombinovan sa ekonomskom nestabilnošću, a posljednjih godina i strahom od rata kojim političari čuvaju vlast – jer rezultata nemaju. Činjenica da se u zemlji ekonomske nestabilnosti i prijetnji ratom ljudi ustručavaju na svijet donositi djecu također ne iznenađuje, ali uz brojke koje je prate pokazuje da je “pet do 12” davno prošlo i da smo otprilike negdje oko predvečerja.
A, šta kažu brojke? Brojke, ne lažu. BiH je u proteklih pet godina napustilo više od 170.000 ljudi ili skoro 50.000 porodica, a tokom poslednje 23 godine državljanstva BiH odreklo se 73.478 njenih građana.
Što se (pre)ostalih u BiH tiče – podaci Agencije za statistiku kažu da je u prvih devet mjeseci 2017. godine rođeno 21.455 beba. U istom periodu u BiH je umrlo 27.176 ljudi. Znači, umrlo je 5721 više ljudi nego ih se rodilo. U prvih devet mjeseci 2018. godine, rođeno je manje beba – 21.006, a umrlo je više ljudi 27.182, uz povećan negativan priraštaj od 6.176!
Ne treba imati doktorat iz matematike da se zaključi kako uz ovakav trend u ekonomiji i ratnim huškanjima koji se nastavlja, odlaske od 20.000 – 30.000 ljudi godišnje, sve manje rođenih beba i sve više umrlih, sve manje djece u vrtićima, školama i na fakultetima, stanovništvo koje postaje sve starije u prosjeku, za koju godinu ne da neće biti dovoljno ljudi da se popune rezervni sastavi policija, nego ćemo morati uvoziti stanovništvo!
Dobra vijest je da ovi podaci pokazuju da su ljudi sa ovih prostora izgleda ipak nešto naučili iz bliže istorije i da ne žele više biti “topovsko meso”, pa ako do novog rata o kojem nazovi lideri posljednjih dana pričaju i dođe – neće imati ko ni da ratuje.
Možda će u nekoj alternativnoj budućnosti oni koji rat prizivaju, umjesto da sakriju sebe i svoje kao što su to ranije radili, morati izaći na neku poljanu da se sami međusobno razračunaju jer više neće imati ko da to uradi umjesto njih…
(Fokus.ba)
