Smatra da što prije budemo imali precizne podatke o stanovništvu, to ćemo brže moći pristupiti izradama strategija i politika društveno-ekonomskog razvoja.
Piše: Milan Rakulj, Foto V. Stojaković, Nezavisne
Dvije trećine stanovnika Republike Srpske živi zapadno od distrikta Brčko, 13 odsto njene teritorije ima odlike pustinjskog karaktera, što znači da je gustina naseljenosti ispod jednog stanovnika po kvadratnom kilometru, svako drugo naseljeno mjesto ima ispod sto stanovnika, a od 2002. godine konstantno je negativan prirodni priraštaj, rekao je za "Nezavisne" Aleksandar Majić, demograf i asistent na Prirodno-matematičkom fakultetu Univerziteta u Banjaluci.
S Majićem smo razgovarali da saznamo kako nauka gleda na kašnjenje rezultata popisa stanovništva i kako popraviti negativan trend odumiranja stanovništva.
Po tom trendu, kaže on, u posljednjih 13 godina u RS samo na osnovu prirodnog priraštaja smo izgubili oko 40.000 stanovnika, dakle broj stanovnika jednog Teslića ili Prnjavora.
Između dva popisa
Postoje četiri osnovna razloga za smanjenje broja stanovikaod 1991. do 2013, što je period između dva popisa u BiH.
Prvi faktor, naglašava Majić, jeste direktni ratni mortalitet. Pretpostavlja se da je u posljednjem ratu u BiH oko 110.000 ljudi izgubilo život.
Drugi faktor je izbjeglištvo ili prisilne migracije unutar i van zemlje. Treći faktor su ekonomske migracije, koje su uslijedile nakon rata zbog siromaštva i nezaposlenosti, kaže Majić i naglašava da je tek četvrti faktor smanjenja broja stanovnika negativan prirodni priraštaj.
Naravno, dodaje on, taj faktor je usko povezan s migracijama iz ekonomskih razloga zbog odlaska mladog reproduktivnog i fertilnog stanovništva.
"Recimo, prije petnaestak godina više od pola opština u RS imalo je pozitivan prirodni priraštaj, dok su prema podacima za 2014. na tom spisku samo Banjaluka i Istočno Novo Sarajevo", rekao je Majić, koji dodaje da je slična situacija i u FBiH, gdje je od 2013. negativan prirodni priraštaj.
Pored pomenutog ekonomskog faktora, priča Majić, razlozi koji su uticali na smanjenje broja stanovnika su i primanje takozvanih zapadnih normi reproduktivnog ponašanja.
Kasnije u brak
"U trendu su porodice s manjim brojem djece, odnosno roditelji nastoje da omoguće kvalitetnije uslove života za jedno ili dvoje, tako da se porodice ne odlučuju na veći broj djece, jer su takve mahom obrazovno i ekonomski zaostalije", kazao je Majić.
Naglašava da statistika pokazuje da je prosječna starost nevjeste pri sklapanju braka 1998. godine bila 26,3 godine, dok se za 2014. ta granica pomjerila za pune dvije godine. Prosječni muškarac u Republici Srpskoj sklapa brak u 32. godini.
"Logično je ako se ranije uđe u brak da imamo veću šansu za potomstvo, a ta granica se sve više pomjera. Za prosto obnavljanje stanovništva potrebno je 2,1 dijete u prosjeku po ženi u fertilnom periodu, a mi trenutno imamo 1,3. Radi poređenja, u nekim afričkim zemljama stopa fertiliteta je oko osmero djece, a slično je i kod nas bilo prije jedan vijek", priča Majić.
Najalarmantnija situacija je, kako je kazao, u seoskim područjima, gdje se javlja proces senilizacije sela i intenzivno pražnjenje jer tamo živi samo starija populacija.
Od svih opština i gradova u RS, tvrdi Majić, što broji ukupno 64, u samo devet se povećao broj stanovnika između dva popisa, a to su urbanije sredine kao što su Banjaluka, Bijeljina, Trebinje...
Osnovni ciljevi popisa
Osnovni cilj popisa stanovništva, zbog svega navedenog, jeste, kako ističe ovaj demograf, da se utvrde stvarni broj stanovnika i strukturna obilježja stanovništva radi sprovođenja socijalnih i ekonomskih politika razvoja.
"Šta mi treba da znamo, prije svega? Broj starog, broj mladog, broj obrazovanog, broj muškog i broj ženskog stanovništva. Zašto? Ako imamo više mladog stanovništva, treba da gradimo više vrtića, parkova, škola. Ako imamo više starog, treba nam više staračkih domova, ambulanti, šetališta, niskih stambenih prostora...", kaže Majić i dodaje da demografiju najmanje zanima i posljednje je što izučava etnička struktura stanovništva.
Nažalost, kako nam je kazao, popis stanovništva kod nas je politizovan od strane etničkih zajednica, te smo na stanju i djelu vidjeli da je politika prva. Na nivou BiH, prema preliminarnim rezultatima znamo da je popisano je 3.791.622 stanovnika, dok je u Republici Srpskoj popisano 1.326.991 stanovnik, što je 35% od ukupnog broja.
To je za oko pola miliona manje nego na popisu stanovništva iz 1991. godine, kad je u BiH bilo 4.377.033 stanovnika.
Mi danas, izložio je Majić, nemamo konačan rezultat posljednjeg popisa stanovništva jer je sporno pitanje broj 40, koje se odnosi na mjesto rada i školovanja.
"Veliki procenat stanovništva koji se izjasnio da živi godinu dana ili duže na teritoriji BiH, kao mjesto rada i školovanja naveo je zemlje sjeverne i zapadne Evrope. Ukoliko se uvaže zahtjevi Republičkog zavoda za statistiku RS da se ti stanovnici ne uvrste u rezidentno stanovništvo, u BiH možemo očekivati broj stanovnika ispod 3,5 miliona, što bi predstavljalo i realan kontingent bh. populacije", kazao je Majić.
Smatra da što prije budemo imali precizne podatke o stanovništvu, to ćemo brže moći pristupiti izradama strategija i politika društveno-ekonomskog razvoja.
